Najveću prepreku u meditaciji nam predstavljaju naše misli, kao što su: “Sad ne razmišljam ni o čemu”, “Mislim da mi baš dobro ide”, “Ovo je grozno, nikako se ne mogu skoncentrirati”,”Joj što me bole leđa”,”Što ono moram uraditi danas?”,”Evo sad mislim da meditiram”,”Jel to to?” i tako dalje. Svaku od ovih misli bi jednostavno trebalo shvatiti kao “razmišljanje” koje nije svjesnost sadašnjeg trenutka.

Kako bi razlikovala što je to sabranost, sjećanje a što razmišljanje, donosim tekst autorice koja je to objasnila na jednostavan način:

Sabranost, usredotočenost je svjesnost sadašnjeg trenutka. Ona se odigrava ovdje i sada. Ona je posmatranje onoga što se događa u sadašnjem trenutku. Stalno ostaje u sadašnjosti, uvijek na vrhu onog vala koji predstavlja protok vremena. Ako se sjetite učiteljice iz drugog razreda osnovne, to je sjećanje. Kada odmah zatim postanete svjesni da se sjećate svoje učiteljice, to je sabranost. Ako zatim taj proces konceptualizirate i sami sebi kažete: “Ah, ja se sjećam”, to je razmišljanje.
– Henepola Gunaratana

Vidiš li sad razliku između razmišljanja, sjećanja i sabranosti?

A što većinu vremena radimo? Sjećamo se i razmišljamo, a rijetko bivamo sabrani. Meditacija se svodi na sabranost, svjesnost sadašnjeg trenutka, i upravo je zbog toga meditacija mnogima komplicirana i teška, jer nismo naviknuli biti sabrani, usredotočeni, već smo stalno u prošlosti ili budućnosti.

Često se događa da što god radimo, bilo da sjedimo, hodamo, stojimo ili ležimo, naš um uglavnom nije u vezi sa neposrednom stvarnošću, već je po navici zaokupljen prošlošću ili budućnošću. Dok hodamo, mislimo o trenutku kad ćemo stići, a kad stignemo razmišljamo o odlasku. Dok jedemo, razmišljamo o pranju suđa, a kad krenemo da peremo suđe, razmišljamo o gledanju televizora. To je zaista šašav način korištenja uma. Nismo u vezi sa sadašnjim trenutkom, već uvijek razmišljamo o nečem drugom. Previše smo obuzeti strepnjom i žudnjama, žalošću zbog prošlosti i iščekivanjem zbog budućnosti, i tako potpuno propuštamo kristalno jasnu jednostavnost ovog trenutka.
– B. Alan Wallace

I to je živa istina, samo mislimo što je bilo i što će biti, i tako propuštamo sve ono što imamo, a što se događa uvijek i samo u sadašnjem trenutku. Kada počnemo s meditacijom, ujedno se javlja unutarnji monolog koji ne prestaje.

Kad god sjednete i malo se smirite, krene dobro poznata priča vašeg previše kritičnog uma. “Uh, baš me boli koljeno… Ovo je dosadno… Volim ovaj osjećaj mirnoće… Jučer sam odlično meditirao, ali danas je užasno… Meni ovo ništa ne pomaže. Nije to za mene. Nije za mene i točka…” Ovakva vrsta razmišljanja zaokuplja naš um i pretvara se u njegov teret. Kao da idemo i na glavi nosimo pun kufer kamenja. Godilo bi ako bismo ga odložili. Zamislite kako bi bilo kad biste zaustavili sva ta zanovjetanja i umjesto toga dopustili svakom trenutku da bude ono što jeste, ne pokušavajući da ga ocijenimo kao “dobar” ili “loš”. To bi bio istinski mir, istinska sloboda. Meditacija znači njegovanje takvog stava neklasificiranja onoga što se javi u umu, što god da to je.
– Jon Kabat-Zinn

Bilo bi divno kada bi svatko od nas mogao napustiti taj unutarnji monolog i boraviti u tihoj svjesnosti sadašnjeg trenutka, tako bi bez misli i unutarnjeg monologa spoznali tišinu.

Unutarnja tišina postaje ono čemu um teži. On neprestano traži tu tišinu, traži mir. Kad shvatimo da je veći dio onoga o čemu razmišljamo potpuno nepotrebno i da nas to nigdje ne vodi, već stvara samo glavobolju, sve ćemo više težiti svom miru kojeg postižemo kada bivamo u sadašnjem trenutku.

Znak napredovanja ka prosvjetljenju jeste da smo “ovdje“, a ne “tamo”. Zaista, ključna točka napretka je da budemo ovdje sve vrijeme. Čuvena poruka Ram Dasa: “Budi ovdje sada” jeste ono što rezultira kada smo ustrajni u ovakvom vježbanju. To nije lako i zahtijeva odlučnost – suprotstavljamo se direktno navici koju smo razvijali čitav život – ali je to ujedno i osnovna vježba ka prosvjetljenju, jer slama naše osnovno uslovljavanje. Tajna uspjeha u ovom vježbanju jeste da iz sebe eliminiramo svaki osjećaj neuspjeha. Od trenutka kad počnemo, već smo uspješni. Jer jedina mjera uspjeha jeste ovaj trenutak, ovo sada. Ako smo ovdje, naše vježbanje je savršeno. Činjenica da smo se upravo vratili sa našeg lutanja ili da ćemo možda opet negdje odlutati za nekoliko sekundi nije uopće bitna. Bez ovakvog vježbanja, uvijek bismo ostali “izmješteni”. Rijetko bismo iskusili da smo ovdje. I tako, svakog onog trenutka kada smo u stanju da ne postupamo u skladu sa navikom, mi smo uspjeli.
– David A. Cooper

Kako bi mogli što bolje meditirati, trebamo tu praksu sabranosti primjenjivati u svakodnevnom životu, u svakodnevnim aktivnostima, poput učenja, pranja suđa, razgovora s ljudima…

Što god radili, moramo pri tome imati sabranost, jasno razumijevanje i spokojstvo. Ako čistimo pod, sam taj čin čišćenja poda jeste najvažnija stvar na svijetu, sve ostalo u tom trenutku nema nikakav značaj. Kada čistimo pod mi ZNAMO da čistimo pod – naša pažnja je sva na tom čišćenju poda. I mi to činimo sa potpunim spokojstvom.
– Venerable Gavesako

Dakle, želiš li meditirati, napredovati u svojoj meditacijskoj praksi, posveti se sadašnjem trenutku, fokusirajući se samo na jednu stvar koju radiš. Tako ćeš razviti bolju koncentraciju i doživjeti mir, mir kojem svako biće teži.

Piši mi, kada počneš meditirati da li previše razmišljaš ili uspjevaš biti u sadašnjem trenutku?

>>>   Meditacija: kako započeti i izbjeći čestu pogrešku koju skoro svi čine kod meditiranja