Zakoračili smo u još jednu godinu.
2022.
Kad prije?
Godine se nižu, jedna za drugom.
Ponekad se čini da vrijeme milosrdno nije.
Ili smo mi kao ljudska bića postali nemilosrdni?
U ove dvije godine svi smo svjedočili kako se svijet na globalnoj razini podijelio.
Kako su ljudi jedni protiv drugih.
Kako se svakim danom, korak po korak, ljudima oduzima njihova sloboda.
Sloboda postojanja, sloboda kretanja, sloboda izbora, Sloboda.
No prije nego što se više dotaknemo Slobode, uzmi nekoliko trenutka i s potpunom svjesnošću pročitaj ove divne riječi koje je napisao dubrovački pjesnik Ivan Gundulić. Čitaj i kontempliraj o njima.
Himna slobodi
O lijepa, o draga, o slatka slobodo
dar u kom sva blaga višnji nam Bog je dô
uzroče istini od naše sve slave
uresu jedini od ove Dubrave!
Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj ljepoti!
O lijepa
O draga
O slatka
Slobodo!
“Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj ljepoti!”
Lijepo zvuči, zar ne?
Sloboda, Bogom dana, samim rođenjem nam pripada.
Vjerojatno si čula za temeljna ljudska prava.
Misliš li da si slobodna?
Razmisli ponovno.
Možemo li uopće biti slobodni u svijetu gdje ljudi mrze jedni druge zbog različitih uvjerenja, ideja, stavova i zdravstvenog statusa?
Možemo li uopće biti slobodni u svijetu koji funkcionira po principu “zavadi pa vladaj”?
Možemo li uopće biti slobodni u svijetu gdje su ljudi hipnotizirani lošim vijestima i crnim mislima, utopljeni u strahu i nemiru, u svijetu gdje vladaju panika, laži, obmane, u svijetu gdje se vodi rat protiv nevidljivog neprijatelja zbog kojeg ispašta čitavo čovječanstvo?
Svakim danom, svatko od nas, bili toga svjesni ili ne, priznali sebi ili ne, gledamo kako nam sloboda izmiče pred nosom.
Gledamo kako se sloboda polako i postupno gasi, gazi, izumire.
Ne vjeruješ mi?
Prisjetimo se, ne tako davne, prošlosti prije nego je nevidljivi neprijatelj zavadio cijeli svijet.
Imali smo slobodu bivanja, slobodu kretanja, slobodu razmišljanja, slobodu izbora…
Opušteno smo šetali ulicama, ispijali kavu u kafićima, odlazili u trgovine, kazališta, kina, okupljali se u malim i velikim grupama…jednostavno i opušteno, sasvim normalno.
Mogli smo putovati u strane zemlje, upoznati različite kulture, kušati razna kulinarska umijeća, jednostavno uživati u obilju koje nam pruža naša Majka Zemlja.
Znam, pomislit ćeš: “Pa i sada tako živimo.”
Da, ali pod kojim uvjetima? To je pravo pitanje: pod kojim uvjetima?
Iako su nam i tada mnogi ljudi bili stranci, nismo imali strah od ljudi.
Gledajući ljude, vidjeli smo upravo to – ljude.
Tada nismo doživljavali druge ljude kao prijetnju vlastitom životu.
Bili smo živi, živjeli smo i prihvaćali smo suživot s drugim ljudima.
Jer, tako je u našoj prirodi – živjeti u miru sa sobom i sa drugim ljudima.
Svi imamo svoje mjesto pod suncem, i svako živo biće ima pravo na svoju slobodu bivanja, svoju slobodu življenja.
A sada, nakon više od dvije godine mnogi ljudi su zaboravili kako je prije bilo normalno živjeti s drugim ljudima, jer su naučili da se plaše drugih ljudi i vide ih kao prijetnju njihovom zdravlju.
I ti ljudi misle da žive, ali zapravo ne žive.
Jer kako može netko tko je u konstantnom strahu od drugih ljudi, od svojih zemaljskih sestara i braće, živjeti u miru i ljubavi, zadržati zdrav razum i dobro zdravlje?
Ne može, jer stresno je osjećati konstantan strah i prijetnju, to je opasno po zdravlje, što će svaki psiholog, psihoterapeut i doktor potvrditi.
Osoba prožeta strahom, brigom, mržnjom, neznanjem…osoba je koja ne živi život u njegovoj ljepoti i slobodi, već živi u vlastitom mentalnom i emocionalnom zatvoru.
Pogledaj samo kako djeca odrastaju gledajući svoje vršnjake i odrasle kako nose maske na licu.
Čemu ih to uči?
Zapitaj se, razmisli.
Pa čemu nas nošenje maske može naučiti?
Napomena: nisam napisala da se maska ne nosi i ne komentiram njenu učinkovitost, već kako nošenje maske podsvjesno utječe na nas i naš pogled na svijet.
Dakle, što nas nošenje maske može naučiti?
Da šutimo. Da se ne izražavamo. Da se ne zauzimamo za sebe i svoje vrijednosti.
Da spustimo pogled i šutimo.
“Rob gleda u pod, ne gospodar.”
Mudra izreka
A što znači riječ rob?
Prema hrvatskom jezičnom portalu, definicija “rob” glasi:
1. pov. ljudsko biće koje u potpunosti ovisi o gospodaru, robovlasniku, koji može njime raspolagati kao sa svakom stvari
2. pren. a. onaj koji je pokoran, onaj koji radi šutke, podnoseći obespravljenost i nepravde b. onaj koji nema mogućnosti uživati građanska prava
3. pren. onaj koji bez otpora podnosi čiju vlast
Strašno zvuči, ali istinito.
Rob gleda u pod, rob ponizno šuti, pažljivo sluša i pokorno izvršava naredbe.
Gospodar govori i naređuje, gospodar hladnokrvno upravlja robom.
Rob gleda u pod, rob ponizno šuti, pažljivo sluša i pokorno izvršava naredbe.
Rob gleda u pod i zbog toga vječno ostaje rob.
Jesmo li rođeni da bi bili pokorni, ponizni robovi?
Ako smo stvoreni na sliku Božju, onda smo rođeni da budemo gospoda, a ne robovi.
Gospoda bez robova, gospoda koja poštuju druga ljudska bića, svoje ovozemaljske sestre i braću.
Gospoda koja svjesno izabiru mir i ljubav, a ne strah i mržnju.
Gospoda koja žive u slobodi i poštuju slobode drugih.
Jer, u konačnici, svi smo mi prah i u prah ćemo se pretvoriti.
A prije nego što se pretvorimo u prah, trebamo poštovati i izvršavati “Dužnosti prema Sebi”, a jedna od njih je upravo:
SLOBODA!
Za više informacija o online radionici “Dužnosti prema Sebi”, upiši se na listu čekanja putem linka ispod:
Da, želim se prijaviti i saznati više informacija o online radionici “Dužnosti prema Sebi”
Za tvoju slobodu bivanja, stvaranja, izražavanja, kretanja, življenja, jer Ti, kao i svi, zaslužuješ uživati slobodu.
S ljubavlju i poštovanjem,
Marijana May
Na nebu nema razlike između istoka i zapada.
Ljudi prave razliku u vlastitom umu i onda vjeruju da je istinita.
Buddha
11 komentara
Istina
Veliki pozdrav,
moj život nije samo crn ili bijel, ima tu još izmedju mnogo boja. Ja u svome životu ne svjedočim ljudima koji se boje i bježe. Vidim ljude koji se zbližavaju. Uvjek sam vjerovala u ljude jer ih znam. Svi mi imamo uspone i padove. Ovo je kraj nečega što nije funkcionisalo i rodjenje nečeg novog. U to ja vjerujem
S ljubavlju
P.S: Kad prestaneš robovati svome tijelu koje misli da je um, i te kako postaješ slobodan.
Svi mi imamo zajedničku ovisnost i ta je vezanost na emocije krivnje, tuge, srama, bjesa….
I kad pričamo o njima, pričamo uvjek o sebi.
Suzana
Dugo nisam pročitala ovako dobar tekst koji je za svaku pohvalu. Živjela sloboda.
Maska nas ne čini robovima već spriječava da se ne zarazimo te da ne zarazimo druge. Ne bojimo se drugih ljudi već vrlo zarazne virusne bolesti od koje već 2 god ljudi obolijevaju i umiru. Točno se zna što je propisano za spriječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti. Hvala! A rob nisam u svojoj glavi neg mislima, ljudima, slobodnim vikendima,godišnjim odmorima,rođendanima…već sam svaki trenutak sa sobom i svojim voljenima.
Draga Marijana, primijetila sam ja to i moram priznat da me sve to jako plaši jer želim živjeti u miru, slobodi i uživati sve one blagodati koje smo imali… a ne ovako u razno raznim ograničenjima i zabranama jer strah prema svemu tome ne osjećam ali osjećam strah da sve to ne izmakne kontroli kao sto polako izmiče. Moje meditacije će biti usmjerene na rješenje situacije za najveće dobro svih nas❤️
Jako dobar tekst, slažem se u potpunosti. Veliki pozdrav
Odličan tekst. Nisam zaboravila kako smo živeli i ne mogu jer me svakodnevni život upravo kako ste ga opisali stalno na to podseća. Istina je da smo izgubili slobodu koliko god da neko to ne vidi. Slobodu u svakom smislu te reči. Nikada se nisam osećala ovako sputano, kontrolisano…. Pri tome nisam neko ko će da pogne glavu i ćuti, naprotiv. Ali nas takvih nema puno. I da jesmo robovi. Ljudi se sve više udaljavaju, nije život samo porodica i najbliži, život su i svi drugi socijalni odnosi, život su i upoznavanje novih ljudi, kultura, običaja. Iskreno se nadam i želim da se što pre vratimo slobodu!
Slažem se Marijana. Sloboda je slatka. Dva su razloga zašto još uvijek nemamo slobodu: ljudi koji kontroliraju slobodu i nesvjesni ljudi koji odgajaju u duhu osporavanja slobode čak je uskraćuju. Većina roditelja pa nismo ni educirani ali škola i čitav sistem. Samo postavljanje granica. Razmislim o. Svaka osoba treba treba da prepozna i suprotstavi se gdje god uoči da nema slobode. To nam je dužnost ako želimo lijepo živjeti. Čovjek nije kriv, covjek je napadan i napadnut. Sretno svima ❤
Sve si napisala…sta jos da dodam osim BRAVO
Svaki dan čitam raznorazne komentare vezane za trenutno robijanje čiji smo svjedoci na ovaj ili onaj način. Ne želeći ulaziti s ljudima u bilo kakve rasprave samo ću ovaj divan tekst kopirat i proslijediti, jer u njemu je rečeno sve, sve ono što život čini životom. SLOBODA! Sloboda koju nam oduzimaju bez borbe. Padamo kao domino pločice i odričemo se onog najvažnijeg u životu, a to je SLOBODA I ŽIVOT BEZ STRAHA!
Draga Marijana, hvala na ovom SLOBODNOM i necenzuriranom tekstu…
Slažem se Marijana. Sloboda je slatka. Dva su razloga zašto još uvijek nemamo slobodu: ljudi koji kontroliraju slobodu i nesvjesni ljudi koji odgajaju u duhu osporavanja. Svaka osoba treba treba da prepozna i suprotstavi se gdje god uoči. To nam je dužnost ako želimo lijepo živjeti. Čovjek nije kriv covjek je napadan i napadnut. Sretno svima ❤