Bila sam drugi ili treći razred osnovne škole kada smo svi u razredu dobili zadatak od učiteljice da napišemo pjesmu o svojoj majci.

Iako sam uvijek bila napredno dijete i imala dar za pisanje, tada, iz nekog razloga nisam tek tako mogla napisati pjesmu o svojoj majci.

Jer, kako kao dijete napisati pjesmu o onome što Ti je najvažnije, najdragocjenije?

Kako kao dijete dočarati riječima ljubav, zahvalnost i poštovanje?

Bila sam ostala bez teksta, jer nisam tek tako mogla napisati pjesmu o majci što je naravno rastužilo moju mamu.

Tada, kao dijete nisam razumijela zašto se to događa, ali sada mi je savršeno jasno.

Kada nešto istinski volim i živim, uvijek su riječi te koje ograničavaju moje osjećaje, moje misli.

Iako riječima pokušavamo prenijeti svoje misli i osjećaje, ipak riječi mogu prenijeti samo djelić onoga što zaista osjećamo i mislimo.

Tišina, potpuna prisutnost, zagrljaj, stisak ruke i osmijeh nadmašuju svaku napisanu riječ.

Za moju Mamu

Draga Mama,

Nikada neće biti pravih riječi koje će moći iskazati moju ljubav, poštovanje, zahvalnost, naklonost i divljenje Tebi.

Nikada Ti neću moći uzvratiti sve ono što si mi pružila, sve ono što si činila i činiš zbog mene.

Nikada ali baš nikada u svom životu od tebe nisam čula:”Ne mogu Marijana, umorna sam.”

Uvijek sam ja ta koja te “tjera” da predahneš, da odmoriš, da se posvetiš sebi.

Nikada nije bilo nešto što nisi mogla učiniti, nikada za tebe nisu postojale prepreke kada je bila riječ o tvome djetetu.

Uvijek si tu za mene, ništa Ti teško nije.

Sve ćeš učiniti samo da ispuniš želje djeteta svog.

Ti si za mene Sunce, moje Sunce.

Sunce je izvor života, bez njegovog sjaja i topline ne bi postojali ni mi.

Sunce svakoga dana izlazi i tu je za nas, obraćali pažnju na njega ili ne.

Ono je neumorno, ono je brižno.

Ono je toplo, ono se smješi.

I kada oluja dođe i prođe, ponovno zasija sunce kao podsjetnik da je sve u redu, da smo sigurni i da je život lijep.

Na sunce uvijek možemo računati, nikad nas iznevjerilo nije.

Iako smo ponekad nezahvalni prema njegovom postojanju jer ne znamo uživati u ljepoti sadašnjeg trenutka, suncu to ne smeta, ono i dalje zbog nas sjaji i grije nas.

I tako i Ti , draga moja Mama, milo moje Sunce, cijeli moj život sjajiš zbog mene i griješ me.

Uvijek si prisutna, uvijek si tu za mene.

Tvoja prisutnost, tvoj brižni pogled, tvoj topli zagrljaj i tvoj najdivniji osmijeh najljepši su poklon meni.

Jedina, istinska i najdublja ljubav koju osjećam je ljubav koju mi Ti pružaš – čistu i bezuvjetnu ljubav.

Biti tvoje dijete je najveća čast i radost za mene.

Hvala Ti što sam tvoje dijete.

Hvala na svakoj tvojoj lijepoj riječi.

Hvala na tvojoj prisutnosti.

Hvala na svakom tvom zagrljaju i podršci.

Hvala na svakom djelu tvoje ljubavi.

Hvala Ti na svakom: VOLIM TE.

I draga moja Mama, nadam se da ću jednoga dana biti svome djetetu ono što si Ti meni – Najljepše Sunce.

Tada ću znati da sam zaista najbolja Mama, kao moja Mama.

Marijana May

Piši mi u komentar ispod, da li voliš svoju Mamu?