Vjerovati nekome je sasvim prirodna potreba svakog ljudskog bića…Imati nekoga s kime ćeš podijeliti svoje priče…nekoga na koga uvijek možeš računati i tko će biti tvoja podrška…

Ali na nikome ne piše da im možeš 100% vjerovati…

Svaki put rizikuješ da budeš razočarana…

Uglavnom najviše te može razumjeti osoba koja nosi iste slabosti kao i Ti…jer ne treba Ti netko tko će te osuđivati i satima pričati “mogla si ovako”…”trebala si onako”…već netko tko će te ohrabriti i pružiti utjehu…

Ima jedan dobar citat…glasi ovako:”Povjerenje je kao ogledalo. Možeš ga popraviti ako se slomi, ali opet vidiš pukotinu u odsjaju.”

Tako da nemoj biti razočarana ako Ti se dogode pogrešni ljudi…najgore što možeš napraviti je da se povučeš u sebe i osjećaš izigranom…

Zapamti…Nije do Tebe…Oni su se pobrinuli da u njima vidiš “ono nešto” što ustvari nemaju…a Tebi je u tom trenutku bilo potrebno…

I zato je ipak najbolje da neke posebne stvari…tajne… zadržiš samo za sebe…tada nitko neće imati moć nad Tobom i nećeš morati strijepiti da će tvoje tajne biti otkrivene…jer ljudi su to…sve se preokrene u sekundi…

Tako da ponekad i najveći blagoslov može postati…LEKCIJA…💜…

Jelena…

Na zahtjev vas drage čitateljice i drage životne dizajnerice, ovo je Jelenin drugi tekst objavljen na blogu jer ste se oduševile njenim prvim tekstom, kojeg ponovno možete pročitati ovdje.

Piši mi, postoji li osoba kojoj u potpunosti vjeruješ ili ipak svoje tajne čuvaš samo za sebe?