Tri uzroka patnje koja te drže daleko od sreće

Sjećate li se kako ste se u djetinjstvu zabavljali zamišljajući razne želje? Mi smo to radili obično u grupi i onda bi netko upitao ostale: “Kad bi mogla da vam se ispuni svaka želja, što biste poželjeli?” Četvorogodišnjak bi rekao nešto ovako: “Punu kutiju sladoleda!” Godinu dana stariji od njega je vještiji i kaže: “Ja želim imati slastičarnicu, tako da mogu jesti sladoled kad god poželim!” Onaj četvorogodišnjak pomisli: “Uf, kako se ja nisam toga sjetio!” Ali onda šestogodišnjak kaže: “Ja bih volio da imam milijun dolara i kupim sebi sve što mi padne na pamet!” Dvojica mlađih škrgucnu zubima: “Jao, to je još bolje!” Sedmogodišnjak je još lukaviji i, naravno, s obzirom da ima više iskustva u ovoj igri, čeka da bude posljednji koji će se izjasniti: “Ja bih želio da mi se ispuni milijun želja!” Oni mlađi od njega shvate da su svoje želje protraćili na sitne stvari: “Ah, trebalo je da i mi poželimo milijun želja!” Ovo je igra koju i većina ljudi igra u svom životu. Buda je, međutim, poput onog najmudrijeg u toj grupi djece. On kaže: “Ja bih želio nemati više želja!” I to je zaista genijalno. Jer, željeti nešto znači da nam nešto nedostaje. “Ako ništa ne nedostaje, nema ni želja. Ukoliko nema želja, ništa nam ni ne nedostaje.” Razmislite o tome.
– Bhikkhu Sona, The Wishing Game

Uzrok ljudske patnje je želja. Iz želje nastaje pohlepa. Želja za osjetilnim užicima, da budemo i posjedujemo nešto, da ne budemo i ne posjedujemo nešto, iz svega toga proizlazi patnja.

Kada se previše prepustimo osjetilnim užicima, npr. ako jedemo više nego što nam treba, kao posljedica se javlja pretilost, što dovodi do patnje jer nismo zadovoljni svojim izgledom i ne osjećamo se najbolje u svojoj koži, a i zdravlje može biti narušeno.

Ako recimo kupimo novi mobitel, budemo sretni jer ga imamo, a onda mobitel padne i razbije se, tko pati? Mi. Ako kupimo novu odjeću koja se slučajno podere, tko pati? Mi, zato što smo se vezali za stvari.

Da li nam trebaju nove cipele iako već imamo puno pari za svaku prigodu? Da li nam je potrebna još jedna torba? Da li je potrebno da svima pokazujemo što imamo?

Sve ono što posjeduješ, posjeduje tebe.

Imamo toliko stvari a još nismo sretni. Želimo biti sretni. Sreću ne možemo posjedovati, ona nije stvar. Vrlo kratko ćemo je doživjeti pri šopingiranju i reklamiranju svojih novih stvari. A kada se svjetla pogase, ostanemo sami sa sobom, tko onda gleda naše stvari, koga je briga? Hoće li nas stvari učiniti sretnima, zagrliti, reći nam nešto lijepo? Ne, to su stvari koje nisu žive i ne donose trajno ispunjenje.

Patnja ujedno nastaje kada se previše vežemo za određenu osobu. Što se dogodi kada ljubavni par prekine svoju vezu? Patnja. Jedno ili oboje pate. Pate jer su se vezali i imali određene želje koje se nisu ispunile.

Sreća pripada onima koji su dovoljni sami sebi.
– Aristotel

Patnja nastaje i kada nešto ne želimo. Patimo jer ne želimo biti siromašni, patimo jer ne želimo biti usamljeni, patimo zbog svog neuspjeha, patimo kada nas netko povrijedi, patimo kada nas netko odbije, patimo kada se uspoređujemo s drugima, patimo kada smo prepuni strahova.

I sve ovo leži u tome da nešto želimo ili ne želimo. Želja, žudnja nas sputava na našem putu ka sreći. Ako želimo biti sretni, ne možemo jer želimo.

“Želim biti sretna.” Može, ali prvo izbaci: želim. Zatim izbaci: biti. I što ostaje? Sretna. 

Ako želiš biti sretna, budi! Prije nego što poželiš nešto, provjeri prvo da li ti to nedostaje, da li ti je to potrebno. Uzmi koliko ti treba, ne više, ne manje. Umjerenost u svemu. Više pridaj značaja svom karakteru a manje stvarima. Sreća ovisi o tebi. Nigdje drugdje je nećeš naći. Izražavaj zahvalnost i znaj da si sebi dovoljna. Nema te stvari koja može potvrditi tvoju vrijednost jer ona ovisi samo o tebi kao osobi.

Radije kao nakit nosi osmijeh nego ogrlicu od 18-karatnog zlata. Ljude će dotaknuti iskreni osmijeh, a ne hladni metal oko nečijeg vrata.
– Marijana May

Piši mi, kada razmišljaš o sebi, jesi li sretna?