Sjećate li se kako ste se u djetinjstvu zabavljali zamišljajući razne želje? Mi smo to radili obično u grupi i onda bi netko upitao ostale: “Kad bi mogla da vam se ispuni svaka želja, što biste poželjeli?” Četvorogodišnjak bi rekao nešto ovako: “Punu kutiju sladoleda!” Godinu dana stariji od njega je vještiji i kaže: “Ja želim imati slastičarnicu, tako da mogu jesti sladoled kad god poželim!” Onaj četvorogodišnjak pomisli: “Uf, kako se ja nisam toga sjetio!” Ali onda šestogodišnjak kaže: “Ja bih volio da imam milijun dolara i kupim sebi sve što mi padne na pamet!” Dvojica mlađih škrgucnu zubima: “Jao, to je još bolje!” Sedmogodišnjak je još lukaviji i, naravno, s obzirom da ima više iskustva u ovoj igri, čeka da bude posljednji koji će se izjasniti: “Ja bih želio da mi se ispuni milijun želja!” Oni mlađi od njega shvate da su svoje želje protraćili na sitne stvari: “Ah, trebalo je da i mi poželimo milijun želja!” Ovo je igra koju i većina ljudi igra u svom životu. Buda je, međutim, poput onog najmudrijeg u toj grupi djece. On kaže: “Ja bih želio nemati više želja!” I to je zaista genijalno. Jer, željeti nešto znači da nam nešto nedostaje. “Ako ništa ne nedostaje, nema ni želja. Ukoliko nema želja, ništa nam ni ne nedostaje.” Razmislite o tome.
– Bhikkhu Sona, The Wishing Game
Uzrok ljudske patnje je želja. Iz želje nastaje pohlepa. Želja za osjetilnim užicima, da budemo i posjedujemo nešto, da ne budemo i ne posjedujemo nešto, iz svega toga proizlazi patnja.
Kada se previše prepustimo osjetilnim užicima, npr. ako jedemo više nego što nam treba, kao posljedica se javlja pretilost, što dovodi do patnje jer nismo zadovoljni svojim izgledom i ne osjećamo se najbolje u svojoj koži, a i zdravlje može biti narušeno.
Ako recimo kupimo novi mobitel, budemo sretni jer ga imamo, a onda mobitel padne i razbije se, tko pati? Mi. Ako kupimo novu odjeću koja se slučajno podere, tko pati? Mi, zato što smo se vezali za stvari.
Da li nam trebaju nove cipele iako već imamo puno pari za svaku prigodu? Da li nam je potrebna još jedna torba? Da li je potrebno da svima pokazujemo što imamo?
Sve ono što posjeduješ, posjeduje tebe.
Imamo toliko stvari a još nismo sretni. Želimo biti sretni. Sreću ne možemo posjedovati, ona nije stvar. Vrlo kratko ćemo je doživjeti pri šopingiranju i reklamiranju svojih novih stvari. A kada se svjetla pogase, ostanemo sami sa sobom, tko onda gleda naše stvari, koga je briga? Hoće li nas stvari učiniti sretnima, zagrliti, reći nam nešto lijepo? Ne, to su stvari koje nisu žive i ne donose trajno ispunjenje.
Patnja ujedno nastaje kada se previše vežemo za određenu osobu. Što se dogodi kada ljubavni par prekine svoju vezu? Patnja. Jedno ili oboje pate. Pate jer su se vezali i imali određene želje koje se nisu ispunile.
Sreća pripada onima koji su dovoljni sami sebi.
– Aristotel
Patnja nastaje i kada nešto ne želimo. Patimo jer ne želimo biti siromašni, patimo jer ne želimo biti usamljeni, patimo zbog svog neuspjeha, patimo kada nas netko povrijedi, patimo kada nas netko odbije, patimo kada se uspoređujemo s drugima, patimo kada smo prepuni strahova.
I sve ovo leži u tome da nešto želimo ili ne želimo. Želja, žudnja nas sputava na našem putu ka sreći. Ako želimo biti sretni, ne možemo jer želimo.
“Želim biti sretna.” Može, ali prvo izbaci: želim. Zatim izbaci: biti. I što ostaje? Sretna.
Ako želiš biti sretna, budi! Prije nego što poželiš nešto, provjeri prvo da li ti to nedostaje, da li ti je to potrebno. Uzmi koliko ti treba, ne više, ne manje. Umjerenost u svemu. Više pridaj značaja svom karakteru a manje stvarima. Sreća ovisi o tebi. Nigdje drugdje je nećeš naći. Izražavaj zahvalnost i znaj da si sebi dovoljna. Nema te stvari koja može potvrditi tvoju vrijednost jer ona ovisi samo o tebi kao osobi.
Radije kao nakit nosi osmijeh nego ogrlicu od 18-karatnog zlata. Ljude će dotaknuti iskreni osmijeh, a ne hladni metal oko nečijeg vrata.
– Marijana May
Piši mi, kada razmišljaš o sebi, jesi li sretna?
21 komentara
Da tako je kao da slusam mog oca kako govori u vezi cipela da volim cipele uz svu gardarobu ili bar neke koje idu uz suknju i pantalone… nikada nisam nosila markirano niti vapila za tim I to nije razlog da ako imam da moram da krijem oo da jer su mi cepale zene haljine na poslu od ljubomore strasno sto to nerade u drugim zemljama nego samo ovde moramo da se nosimo ko slepci i isto tako da zivimo da bi dobili socijalno znate sta podrzavam skromnost ali nepreterujte
Hej Sara,
Naravno, ti odlučuješ što ćeš nositi i koliko stvari ćeš imati. Pisala sam o patnji čiji je uzrok želja, a prvenstveno želja za posjedovanjem. Istina je da sve što posjedujemo, posjeduje nas. Razmisli malo o tome. Trebamo držati do sebe i svog izgleda, kako iznutra tako izvana. Nisi stavila zareze pa nisam sigurna da li su ljubomorne žene cijepale tvoje haljine? Ako jesu, to je zato što žele imati stvari koje ti imaš, zbog čega su ljubomorne, i zato sto nemaju stvari one pate i osvećuju se na primitivan nacin. Pate jer ne posjeduju određene stvari i svojim činom nanose nepravdu i sebi i drugima. Uzrok je želja za posjedovanjem stvari, iz čega se stvara i pohlepa i onda se tako nešto dogodi. Zato treba biti umjeren u svemu. Želja za posjedovanjem sve više i više stvari uzrokuje patnju, jer ljudi vjeruju da će se bolje osjećati kada imaju puno stvari. Hoće privremeno. No, što se dogodi kada kupiš novu odjeću? Budeš sretna i nosiš je. Što se dogodi sa odjećom nakon dvije godine? Jesi li isto sretna kao i prvog trenutka kada si kupila? Sreća ne ovisi o stvarima, to je poanta priče. Istina je da smo sve mi žene uvijek željne odjeće, obuće i torbica. Dobar je osjećaj obući nešto novo u čemu se odlično osjećaš. No, to nije put ka ispunjenju i pravoj sreći. Nikada nije sreća u stvarima. Ona je u nama 🙂
Što manje očekujemo od života, od ljudi, mane patimo.
Jer sreća je ono što jesmo a ne ono što bi mogli biti.
Zar život nije vrjedniji od jela i tijelo od odjela?
Ljepota je ogledalo duše, pozitivan stav nas čini sretnijima, jer veseo čovjek je kao sunce, kuda god ide osvjetljava.
Ponekad naj slomljenije osobe, pronalaze najviše razloga za sreću, jer se vesele malim stvarima i oplemene život malim sitnicama.
Na kraju biva sretan čovjek je jednak bio živio u izobilju ili siromaštvu.
Upravo tako Ema. Lijepo si to rekla 🙂
Srecna sam jer sam ziva, i svaki dan je blagoslov. Sklopim ruke i kazem Hvala za sve !
Bravo Vera, trebamo biti uvijek zahvalni i izražavati zahvalnost. Hvala na komentaru 🙂
Draga Marijana,
Osmjeh nosim stalno sa sobom, a nekad stavim i ogrlicu<3
Draga Tanja, hehe, uz osmijeh sve bude ljepše 🙂
Draga Marijana, mislim da jesam sretna ali ne u potpunosti. Ima stvari, ne materijalnih, koje bih željela, i to me pati. Iako, brine me što nemam drugih želja. Da me netko zaustavi na ulici i pita što želim, želim samo te neke “unutarnje stvari”. Mislim ipak da sam se toliko posvetila i okrenula željenju tj ispunjenju tih želja da one manje, a koje mislim da bi mi mogle uljepšati život, ne želim.
Draga Veronika, ima ona jedna stara poslovica koja kaže: nije sretan onaj ko puno ima, već onaj ko malo treba. Ne razumijem zašto ne ideš za onim što ti može uljepšati život, ako su to male radosti, sitnice koje život znače?
za mene je Sreca-kad vidim radost i u malim stvarima,i kad sve to mogu podeliti sa mojom porodicom i prijateljima.Sustinski,Zivot nam se dogadja svakoga dana;kao da je jedan,ceo-samo u tom danu;zato se ja,trudim,da ga ispunum,eto,sa malim radostima,i podelim sa drugima,sto sada cinim i sa vama,draga Mariajana.Zahvalna sto je civilizacija dospela i do ove tacke,da se preko medija,moze podeliti pozitivna energija,i ovako jednostane misli velikih mudraca.
To je tako…izbor..biram samo to..i sretna sam svaki dan..ako ne cijeli, nije vazno..ali ujutro sam sretna..pa preko dana kad sam prisutna u sada..i uvecer je to opet moj izbor.
Hvala draga Marijana
Istinu si rekla,Marijana.Ljudi traze ispunjenje u pogresnim stvarima I zbog toga pate.Materijalne stvari bi trebale samo da nam sluze dok smo u ovom svijetu,a ni im robujemo.I ne samo njima,vec robujemo svojim nerealnim ocekivanjima prema drugim ljudima,sto je jos veci problem.Tek kad postanemo toga svjesni mozemo se mijenjati.
Predivan tekst draga Marijana. Hvala ti mnogo na savjetima koji se bas pojave u pravo vrijeme. Sretna sam uvece kada napravim kafu i gledam svoju djecu sina kako uci priprema se za kraj osnovne skole, cerkicu prvacica kako pise slova i uci citati. Tada sam mirna u dusi , sretna i zadovoljna… Sve lose sam ostavila iza sebe i idem naprijed, zivim, sretna sam i zadovoljna prvo sa sobom pa onda i sa zivotom. Hvala jos jednom divna duso.
Iako sam suštinu ovih misli na različite načine pročitala i u nekim drugim knjigama, bilo mi je drago da pročitam ponovo i podsetim se… A kad razmišljam o sebi, nisam naročito srećna. Očekivala sam od sebe više. Šta više? Ne u materijalnom smislu više. Očekivala sam da nađem životnog druga s kojim ću deliti dobro i zlo. Ponekad mi nedostaje taj neki partner da podelim sa njim misli i da me neko zagrli. Nisam ga srela ili nisam prepoznala. Birala sam saputnike maštom, projektujući na osobe svoje želje, a ne videći realnost. Imala sam snage da izađem iz takvih iluzija kada se bolno ogole i volim sebe jer sam za to imala snage. Valjda sam oprostila sebi svoje zablude. Očekivala sam od sebe da ostvarim više svoje sposobnosti i da sada u zrelim godinama imam veću slobodu izbora. Nekada nisam imala dovoljno volje, nekad sam bila jednostavno lenja. Ipak, ne mogu reći da sam nesrećna. I sve više umem da budem srećna sama sa sobom.
Najsretnija
Predivan tekst! Svaka je na mestu i za mene u oravo vreme
Draga Marijana,
Upravo si objasnila srz svih nasih nezadovoljstava.Sustina je u tome sto mnogo zelimo i hocemo a malo razmisljamo o sebi samima,svom karakteru i tome kakvi smo u biti covek.Mislimo da nas predstavlja ono sto imamo a ne ono kakvi smo…Na zalost, svako vidi ono sto zeli da vidi, a ocigledno je da se nasi pogledi najcesce svode na ono materijalno.E pa kada promenimo pogled, onda cemo biti srecniji ..veliki pozdrav
Draga Marijana,
Sreća, mir, radost, ljubav dolaze iznutra i to je najveće bogatstvo osjetiti taj blagoslov života!
Hvala TI! Hvala TI! Hvala TI!
Sretna i zadovoljna sam kad ujutro ustanem zdrava i ziva na prvom mjestu mi je zdravlje a sve drugo po potrebi volim nasmijane i zadovoljne osobe kad ih sretnem neznam ni sta imaju niti sta nemaju ispunjavam svoje zelje prema mogucnostima jako puno sam naucila iz vasih tekstova na tome vam puno hvala POZDRAV
Marijana, hvala ti na divnom tekstu! Srećna sam, zadovoljna sitnicama, uvek nasmejana. Zahvaljujem Bogu prvo na zdravlju, a onda i na svemu što imam. Nemam mnogo, ali sam zadovoljna onim što imam.
Topli pozdrav Marijani i svim životnim dizajnericama!