Jedan od velikih problema s kojim se skoro svaka osoba barem jednom susrela u životu je osjećaj nepripadanja, neuklapanja u određenu sredinu. Znaš, kada negdje dođeš a drugi te ne prihvaćaju, zato što si nova u sredini, možda zato što si iz nekog razloga drukčija od njih i jer možda nisi dovoljno “dobra” za njih. To je taj osjećaj neuklopljenosti, kada ne pripadamo negdje. Posebno je teško djeci koja se u ranoj dobi susreću s novom sredinom koja ih ne prihvaća. Upravo zbog neprihvaćanja od strane drugih ljudi, mnoga srca cijeli svoj život nose ožiljak vjerujući da samim tim što nisu bila prihvaćena od drugih nisu dovoljno dobra i da ne mogu biti voljena.

Krivo. Jako krivo uvjerenje.

Ispričat ću Ti svoju priču koja se nedavno dogodila. Trenutno po drugi put boravim u Tajlandu. To je divna zemlja u kojoj Tajlanđani stranca nazivaju farang (falang). I tako, na početku me smetalo što me zovu falang, što sam za njih samo jedan obični falang. No, znala sam važnost prihvaćanja, stoga sam prihvatila da svi Tajlanđani strance zovu faranzima. I u redu je, stranac sam, u Tajlandu ja sam falang.

No, nedavno me prijateljica Tajlanđanka pred svojim prijateljima nazvala falang, što me je u trenu zasmetalo, jer nije rekla moje ime (eh, taj ego). Onda sam se pitala, zašto mene moja prijateljica pred drugima tako zove, zašto me jednostavno ne zove mojim imenom? Shvativši unutarnji monolog, počela sam se samoj sebi smijati.

Onda sam se upitala:”Zaista Marijana, je li zaista važno kako te Tajlanđani, koji tvoje ime teško izgovaraju, zovu? Da li je zaista važno kako te drugi zovu?”

Odgovorila sam sebi:”Naravno da nije važno. Znam svoje ime, svjesna sam da sam u očima ovih ljudi samo još jedan stranac iz tuđe zemlje. Svjesna sam da su i oni stranci kada odu u drugu zemlju. I svi smo jedni drugima stranci, gdje god da jesmo, koliko god se znali, ipak, svi smo jedni drugima stranci.”

Jesam, stranac sam u tuđoj zemlji. Ali koja zemlja je moja? Ništa ne posjedujem, ništa nije moje. Pripadam zemlji, a ne ona meni. Prah sam i u prah ću se pretvoriti. Stranac sam i bit ću stranac gdje god da se pojavim. I to je u redu jer to nije važno. Jedino što je važno je da nisam stranac samoj sebi.

Jedino što je važno je da nisam stranac samoj sebi…

I nisam, nisam stranac samoj sebi, jer znam sebe i svakim danom otkrivam svoj unutarnji svijet. To je prava pustolovina u kojoj uživam. Mogu otići na bilo koji kraj svijeta, ali sebi nikada neću biti stranac, jer gdje god da idem sa sobom sam, u miru i ljubavi.

Gdje god da idemo mi nosimo sebe, mi smo sa sobom. Svako od nas je svijet za sebe. I širom svijeta možemo tražiti nekoga da nas prihvati i voli, ali to ništa ne vrijedi ukoliko ne volimo i ne prihvaćamo sebe, ukoliko smo sebi stranac, jedna velika nepoznanica.

Koliko znaš sebe? Jesi li svoja najbolja prijateljica ili potpuni stranac?

Nad ulazom u Apolonov hram u Delfima stoji natpis: “Čovječe, spoznaj samog sebe”, a na unutarnjoj strani tog ulaza stoji: “I spoznat ćeš svijet i Boga”.

Draga moja spoznaj sebe. Spoznaj sebe i nikada nigdje nećeš biti stranac. Tada nećeš težiti prihvaćanju drugih, tada se nećeš nametati drugima i činiti sve kako bi se svidjela drugima. Isto tako draga moja, gdje god se nalazila, u kakvoj god novoj sredini bivala, prihvatili te drugi ili ne, znaj da to nije važno. Važno je da nisi stranac samoj sebi, da znaš i prihvaćaš sebe, te da se dobro osjećaš u svojoj koži.

I ne, nemoj težiti da se uklapaš tamo gdje ne pripadaš. Budi zahvalna što se ne uklapaš u određenu sredinu, što je znak da to nije sredina za tebe. Ti pripadaj sebi, i tada će svijet pripadati tebi.

Možeš širom svemira tražiti nekoga tko više od tebe zavređuje tvoju ljubav i osjećaje. I ne naći ga. Jedini ti kao i bilo tko drugi u svemiru zaslužuješ punu mjeru svoje ljubavi i osjećaja.
– Buddha

Piši mi, jesi li stranac samoj sebi?