Priče su od davnina zastupljene u svim kulturama. Od kada postoji čovjek, postoje i priče. Stalno netko priča priče. Drugi nam pričaju priče i sami sebi pričamo priče.
Da li ti je poznata ona priča o tami? Priča o tami i kako se neka čudovišta skrivaju u mraku, da iz tame ta čudovišta uvijek vrebaju.
Odakle su zapravo došla ta čudovišta? Iz priča koje su nam drugi pričali kad smo bili djeca, a sve je na početku bilo iz dobre namjere, namjere da se dječji um zabavi. Ali djeca brzo odrastaju i postaju ljudi kojima se više ne pričaju priče prije spavanja, ljudi koji su svoju bujnu maštu sveli na strašne priče koje sebi pričaju svaki dan, od jutra do mraka.
Ljudi su postali pravi dramaturzi, tragičari ali ne i komičari, jer ipak, strašne priče nisu za smijanje, već plašenje. U suštini, nije nimalo čudno što se većina života svodi na nepotrebnu dramu. Pogledaj serije i filmove, pogledaj knjige koje smo morali čitati u školama. Ok, poštujem umjetnost, no puniti dječju glavu knjigama u kojima glavni junaci oduzimaju sebi život zbog nesretne ili neuzvraćane ljubavi, u kojima glavni junak ubija i vrši nasilje… zar to nije malo previše za mlado biće koje tek raste i razvija se? Kakvu poruku im time šaljemo?
Ne treba nas čuditi ni vršnjačko nasilje koje se svakodnevno događa u đačkim klupama, kao ni posljedice koje snose mlada srca, kada djeci daju takve knjige koje slikovito opisuju nasilje i kako je ljubav bolna.
Tko nas najviše plaši? Tko nas najviše laže? Drugi? Ne. Mi sami. No, drugi su nas itekako povrijedili svojim lažima i unijeli nemir u naša srca svojim strašnim pričama.
– Marijana May
Zašto u školama djeci ne daju knjige za osobni razvoj, a škole su te koje nas trebaju pripremiti za život? Tu nešto ne štima, itekako ne štima. No, dok naši edukacijski sistemi i dalje tako funkcioniraju, ne možemo njih kriviti i vraćati se u prošlost, ali ako imamo djecu, pažljivo trebamo birati priče kojima ćemo puniti njihove bistre glave. Ali još važnije od toga, prvo sami moramo očistiti svoj um od tragičnih, dramatičnih i crnih priča.
Pusti na svjetlo ono što si vidio u svojoj tmini.
– C. D. Friedrich
Koje čudovište živi u tvojim pričama? Koje čudovište gajiš u tami? Strah, mržnju, bijes, ljubomoru, zavist, osjećaj stida i srama, osjećaj krivnje, osjećaj manje vrijednosti? Koje od tih čudovišta?
Vidiš, to su umišljena čudovišta koja se nastane u umu i s vremenom, ako budu fino mažena i hranjena, nastavljaju rasti i preuzimati kontrolu nad životima. A bila su tako mala, malo sjeme koje je proklijalo i postalo ogromno čudovište.
To čudovište nije stvarno, ono je fiktivno, ono je iluzija, ono je laž. Sve što nije proizašlo iz ljubavi već iz straha i neznanja je laž. Ljubav je jedina istina, a istina oslobađa.
No, prvo moraš pustiti to čudovište koje živi u tvojoj priči, u tvojoj tmini da izađe na svjetlo. Ono ne voli svjetlo jer ga svjetlo umanjuje, jer ga svjetlo uništava. Što je svjetlo? Svjetlo je istina.
A što je istina? Istina je da si Ti jedinstveno biće vrijedno ljubavi i poštovanja. Istina je da si Ti vlastita dizajnerica svoje priče i da je u tvojoj ruci pero, samo u tvojoj ruci. Dakle, Ti si jedinstveno biće koje piše svoju unikatnu priču. Imajući to na umu, znajući ovu istinu, sva ta čudovišta straha, mržnje, ljubomore, zavisti, srama, krivnje, manje vrijednosti će nestati. Ali moraš to osjećati u sebi, moraš imati to znanje i biti svjesna te istine. Ta istina će otklonuti ne samo čudovišta, već samu tamu, jer istina je svjetlo, a tama u biti ne postoji.
Tama ne postoji. Tama je zapravo nedostatak svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo koristiti Newtonovu prizmu da razbijemo bijelo svjetlo i proučimo različite valne dužine boja. Ne možemo izmjeriti mrak. Jednostavna zraka svjetla može se probiti u svijet tame i osvijetliti ga. Kako možete znati koliko je određeni prostor taman? Ono što možete izmjeriti je količina svjetla koja je prisutna. Tama je izraz koji čovjek koristi da bi pokazao što se događa kad svjetlo nije prisutno!
– Albert Einstein
Unesi više svjetla u svoj život i tako otjeraj tamu. Piši i pričaj priče u kojima si ti glavna junakinja koja živi sretnim i ispunjenim životom. Budi svjesna istine da si Ti jedinstveno biće, da si stvorena iz ljubavi i da Ti je život dan da ga živiš na svoj način, život ispunjen mirom i radosti. A kada se pojavi čudovište, samo mu se nasmiješi, obriši ga gumicom i svojim osmijehom razbij tamu, jer draga moja Ti jesi dizajnerica svojeg života, Ti jesi svjetlo, Ti jesi Ljubav.
Ne umanjuj svoje svjetlo jer nekome smeta svjetlost. Sjaji svojom puninom, i znaj da si divna, takva kakva jesi.
– Marijana May
Piši mi, kakvu ćeš priču pisati o svom životu?
71 komentara
Uvijek se oduševim tvojim načinom razmišljanja, kako zadireš u tamne kuteve i rasvjetljavaš ih istinom. Hvala na još jednom poučnom tekstu koji nas tjera na preispitivanje nas samih i našeg odgoja ❤️
Hvala draga Ivona 🙂 Uvijek je dobro preispitivati učenja koja smo odavno usvojili 🙂
Zdravo,hvala ti na svakoj objavi u uzivam da ih citam.Volim da meditiram i druzim se uglavnom sa veselim ljudima ali imam jedan problem koji vec duze vreme pokusavam da resim.U mom susedstvu zivi jedna zena sama koju sam isprva sazaljevala.Zena stalno napada nekoga ruznim pricama,psovkama,hrani se svadjama!Koliko god bili dobri prema njoj ona je jednostavno negativna!Kako da se izborim sa tim?Iako je na sve moguce nacine izbegavam ona 24h motri na komsije i prati nam svaki korak.Zena je tipican energetski vampir.Kako da pomognem sebi?Hvala i veliki pozdrav!
Zdravo Emilija, hvala 🙂 Ovo je moj odgovor na tvoje pitanje:
http://mojzivotnidizajn.com/lak-nacin-za-postizanje-unutarnjeg-mira/
Uopšte se ne slažem sa konstatacijom da školski tekstovi podstiču nasilje. Naprotiv.
Smrt zarad ljubavi, recimo u “Romeu i Juliji”, gde glavni junaci oduzimaju sebi život, ukazuje na pogrešan stav koji imaju porodica i društvo. Delo osuđuje svaki vid ograničenja i zabrane, a podstiče i slavi ljubav. Ovo je samo primer, brojni su tekstovi sa temama koje ste pomenuli.
Bojim se da je stav koji ste izneli produkt površnog tumačenja, ne(pre)poznavanja lepote klasičnih dela.
Ljepota je u oku promatrača. Prava ljubav je zdrava i sretna ljubav, ne patnja i ljubav koja uništava živote, već ljubav koja stvara živote. Umiranje u ime ljubavi nije hrabrost. Življenje je hrabrost i nošenje sa životnim poteškoćama. Jasno mi je da ljudi vole tužne priče, one koje diraju u srce, priče o tragičnim ljubavima, ali sve što u biti ljudi žele je to da budu sretni. Smatram da je jedini pogrešan stav površno tumačenje života i pronalaženje ljepote u smrti dviju zaljubljenih duša. Sve što učimo, sve to ostaje u našem umu, umu koji donosi odluke. Uvijek si trebamo postaviti pitanje kakvu poruku šaljemo. Mladim umovima koji rastu, koji su u najosjetljivijem dobu je potrebna literatura koja ih navodi na pravi put, a ne literatura koja im govori da treba oduzeti svoj život zbog nesretne ili neuzvraćene ljubavi. Treba davati djeci knjige o samopoštovanju i ljubavi prema sebi, pa bi vidjeli koliko se svijet mijenja na bolje. Naravno, klasici ostaju klasici, sve ima svoju čar i ljepotu, ali osim klasičnih djela, u školskim klupama mjesto trebaju zauzimati knjige vezane za osobni razvoj, najvažniji razvoj i najvažnije učenje. Hvala na komentaru 🙂
Slazem se u potpunosti s tobom draga Marijana ☺
Na svakom roditeljskom sastanku vec godinama govorim da djecu treba hraniti pozitivom, da je svako djete vazno i da bude pohvaljeno, bez razlike sto ima i slabije ocjene… Svakome na ovome svjetu godi pohvala, i svako ima neki poseban dar, trebamo pomoci djeci da pronadju svoj skriveni dragulj.Kako napraviti da se djeca pravilno razviju u osobe kojima nejednakvost nece smetati, kako ih nauciti da se raznolikost popunjuje ljubavlju ❤
Draga imenjakinjo, tako je. Upravo zato treba uvesti nove predmete, predmete koji djecu uče o osobnom razvoju, predmete koji djecu uče o pravim životnim vrijednostima, jer tek tada ćemo postići mir i sklad u ovome svijetu. Hvala Ti 🙂
U mom zivotu trenutno preovladava strah od gubitka voljene osobe i ljubomore koja me izjeda iz dana u dan.Posle porodjaja u meni se nesto promenilo i neka moja strasna cudovista su isplivala na povrsinu i jako bih zelela da ih se oslobodim jer stetim time nasem odnosu ali uz vas prirucnik polako pocinjem da budem sigurnija u sebe i svoje kvalitete.
Hvala draga Marijana.Poztpuno se slazem sa tobom .I sama imam decu u skolskom uzrastu,pa.posto u skoli nema adekvatne literature,trudim.se da kuci citaju nesto drugo i pozitivnije.Velikibpozdrav
Moracu da stanem na Marijaninu stranu i opovrgnem Vas stav licnim iskustvom.Sve sto kazete ima smisla,ali samo sa vase tacke gledista!Jako mi je zasmetalo sto ste rekli da je Marijana “povrsna”!Razmislite koji se povrsni covek bavi ovako dubokim temama!Ali,vase pravo na sopstveno misljenje Vam i to dozvoljava:da povrsno tumacite druge ljude.Ovo sam htela da kazem:kao dete dobila sam dve prve knjige-Devojcica sa zigicama i Olovni vojnik.Bila sam srecna,ali kad sam knjige procitala,srecu je zamenila TUGA.Patila sam jako zbog junaka u knjizi!!!Saosecala i mnogo patila.Dete ima tu osobinu da se uzivi u pricu,za razliku od odraslih!Znaci,da zakljucimo:klasici su divna stvar,ali nisu za decju psihu!Drugarski pozdrav!
Draga Dragana, svaka čast na komentaru 🙂 Hvala na tvojoj podršci i zaštitničkom stavu, to jako cijenim. Istina, djeca se lako užive u priču, povezuju se s likovima i proživljavaju sve što njihov omiljeni lik doživljava, zbog čega je od velike važnosti davati priče koje nisu prožete patnjom i bilo kojim oblikom nasilja. Hvala Ti i šaljem Ti veliki pozdrav 🙂
Cudoviste izbaciti napolje, osvijestiti istinu unutar sebe. Zvuči jednostavno. Strahovi su nesto sto nas parališe u napretku, i mene lično kroz život su pratili…. Traganje za istinom je najbolje oružje protiv njih.. A istinu osvjescujemo postepeno, nekad i nije tako jednostavno, ali je svakako vrijedno truda i traganja…
Hvala na korisnom tekstu!!!
Istina Snežana. Istina se otkriva postepeno, a spozajemo je poznavajući sebe. Hvala Ti 🙂
vjerujem i nadam se da još nije kasno da ispišem svoju priču u kojoj plovim i obilazim čudesne otoke svijeta .Oduvijek sam željela putovati i obilaziti egzotična mjesta,ploviti velikim morima i vidjeti svijeta.Kasne četrdesete,a ja više neco ikad maštam o tome,gledam putopise dalekih zemalja,vizualiziram da sam na brodu i vjerujem da je to samo pitanje dana.Čak sam napravila i popis stvari za ponjeti.Da li je to znak da sam prolupala ili da sam blizu ostvarenja sna?!?Ne znam al osjećaj je lijep.
Sigurna sam, jako sigurna da ako nastaviš vizualizirati i sebe unositi u tu priču, to ćeš i doživjeti. Isto sam sama prošla. Maštala sam, vizualizirala, pripremala se jako dugo i onda se san ostvario. Nastavi draga maštati i vjeruj u svoj san, on će se i ostvariti 🙂 Divno Sanja 🙂
Znaš draga Marijana.Nije jednostavna moja priča.Udana za divnog čovjeka,majka već skoro odraslog djeteta,zarobljena velikim kreditom i obavezama zahvaljujući tebi i meditacijama oslobodila sam se velikih strahova u kojima sam bila,zaista uživam u sadašnjem trenutku ,zahvalna što su nam računi plaćeni ,što smo zdravi i što se volimo,što odemo 10 dana na skromno ljetovanje,što uživam u izlasku sunca,u jutarnjoj kavi prije posla,što mi više nije bitno što drugi misle o nama i što maštam kako putujemo i uživamo u tome.Muž mi se smije kad mu pričam,dijete kaže da bi voljelo putovati ali da nemamo love ,a ja mislim pa nema ništa loše u tome što u mojim mislima putujemo.Ponavljam apsolutno sam sretna i zahvalna i ako se ne ostvari ali negdje u sred srca vjerujem da će se ostvariti.Ne pričam to drugima da me ne proglase ludom 🙂 ali putopisi mi se sami otvaraju i već toliko znam o tim mjestima kao da sam ih već vidjela.Moje ime i je Sanja,znači ona koja sanja i vjeruje da su snovi ostvarivi.Molim te komentar.Hvala ti što postojiš.Želim ti svako dobro.
Draga Sanja, jako mi je drago da sam ti pomogla u oslobađanju velikih strahova i jako mi je drago što meditiraš. Po ovome što si napisala, vidim da vodiš jedan jednostavan i lijep život. Naravno, novac je skoro uvijek problem, nikad ga nema dovoljno. Nastavi dalje sanjati, maštati i vjerovati u putovanja svojih željenih destinacija. Sigurna sam da ćeš mi jednog dana poslati pozdrav iz neke egzotične destinacije 🙂 Hvala Ti 🙂
Draga Marijana, puno sam u životu čitala i knjiga mi je uvijek bila najbolji prijatelj, ali ovaj tekst me ganuo do suza! Ja ne znam da li sam ikad nešto ljepše pročitala! Našla sam se u svakoj tvojoj riječi! Mene je samo strah zakočio u životu ali borim se i znam da ću pobijediti!
Puno si mi pomogla Marijana i hvala ti!
Draga Jasmina, hvala Ti puno 🙂 Ovo je malo drugačiji tekst od ostalih, tekst koji više bocne i možda zbog toga stvori nelagodu, ali nelagoda se uvijek javlja kada učimo i izlazimo iz svoje zone komfora. Sretna sam i zahvalna što sam ti pomogla. Nastavi raditi dalje na sebi i strah će morati iščeznuti 🙂
Hvala Vam na ovom odgovoru,dosao mi je kao lek.Puno toga sam primenjivala i vezbala ali sve je u nasoj glavi.Hvala!!! <3
Tako je Emilija, sve je u našoj glavi 🙂 Molim draga 🙂
Odličan tekst. Podsjeti nas na istinu, koju u svakodnevnom životnom “ludilu” zaboravimo.
Hvala ti Marijana! 🙂
Baš to Ana, hvala Ti 🙂
Draga Marijana, ovo je predivno napisano, tvoje pisanje i razmisljanje leci…Veceras mi je ovaj tekst dosao kao lek….
Draga Neno, sve dođe u pravi tren i drago mi je da ti se svidio tekst. Hvala Ti 🙂
Draga Marijana..postoji jedna čarobna,začarana šuma..prekrasna je ljeti jer u njoj je sve zeleno,odjekuje cvrkut ptica, mirišu šumske jagode i vlada mir i sve je zeleno, u jesen ona je ponovo lijepa i prepuna vatrenocrvenog lišća,kestena, ponovo njome caruje mir i spokoj, a i snijegom pokrivene grane skutrene ispod kristalića inja,tiešina i blještavilo obasjano zimskim suncem. A onda eto proljeća. Šuma se budi,okumana sunčevom svjetlošću,cvrkut prica i raskošno zelenilo opet zagospodari šumom.Ali ta šuma ima jednu mračnu tajnu. Negdje duboko, duboko u njoj..čuči u jazbini skriveno čudovište. Ono čeka mrak..vreba potajno iz najskrivenijeg predjela.. tek ponekad izađe i napadne. Ono se zove: Osjećaj manje vrijednosti i bespomoćnosti. I kad napadne sva ljepota šume utihne,ptice utihnu..sunce se plašljivo sakrije iza oblaka, dođu tusti tamni oblaci i sakriju svu ljepotu šume..Ali srećom,uvijek ljubalju mojih najmilijih brzo to čudovište biva nadvladano. Oblaci se raziđu, sunce dođe i šumom opet zavlada mir,spokoj i ljubav. Eto jedna istinita priča
Čini se da je čudovište gladno pa jede slova..i zamijeni ih pogrešnima.Pojede točke i riječi.Budući da nisam vidjela greške na vrijeme,eto šaljem korekcije. 🙂
*a zimi snijegom prekrivene grane..tišina
*okupana
i..
*ljubavlju ne ljubalju
Eto jedna istinita priča.Puno lijepih pozdrava i hvala ti na divnim i poučnim člancima. Iva
Bila sam zanesena čitanjem i nisam primjetila niti jednu grešku. To se događa kada čitamo s Dušom, kada se unesemo u priču fokusirani smo na nju, a ove greškice su neprimjetne. Kao što sam rekla u prošlom komentaru, zaista znaš dočarati priču. Radujem se svakom tvom idućem komentaru, hvala Ti Iva 🙂 Šaljem Ti veliki pozdrav 🙂
Draga Iva, ne znam da li pišeš, ali molim te počni pisati i objavljivati svoje radove. Ovim opisom si me odvela u tu šumu, zaista znaš dočarati. Hvala na divnom komentaru 🙂
Hvala ti puno na divnim komplimentima! ❤Pišem,pišem,aličesto izađe to čudovište iz priče i uvjeri me da to ne objavim. ☺
Iskreno to mislim Iva 🙂 Hajde ovako, piši o tom čudovištu i piši tom čudovištu. Mislim da ćeš ga na taj način uspjeti izvući na svjetlo, i tada će ono polako nestati, a ti, ti ćeš onda slobodno stvarati 🙂
Hvala, lepo podsećanje na istinu <3 🙂
Molim draga Milojka 🙂 <3
Ovo je nesto predivno.
Ostavlj bez teksta.
To je ono sto mi je trebalo.
Marijana,hvala <3
Hvala draga Antonija, drago mi je to čuti 🙂 Hvala <3
Draga Marijana,ovo je zaista divan tekst koji nam otvara oci,prosirujuci vidike.Nisam nikad razmisljala o tim strahovima koji nas prate od detinjstva, ali ti si to tako lepo rekla,tako da sad treba da razmisljamo koje price pricamo svojoj deci I unucima.Da istinu nadjemo u sebi I drugaciji pristup imamo prema sebi I dragim osobama.Hvala puno !
Draga Zoranka, tako je. Sebi i drugima trebamo pričati istinite priče, pisati i stvarati lijepe i poučne priče, a ne one prepune crnine i strašnih čudovišta. Hvala Ti 🙂
Draga dizajnerice hvala ti 🙂
Veoma zanimljiva tema, moram priznati. Slazem se da je dosta “propusta” u edukacionom sistemu, nekako su i sami ucitelji, roditelji, prijatelji u “skripcu sa entuzijazmom”. Doduse tome dosta doprinosi i sam sistem drustva, vesti, tv, radio emisije, novokomponovane pesme, tekstovi… nekako su svi fokusirani na te strasne, tuzne dogadjaje koji crpe, nikome nisu zanimljive happy news, ljudima to nije interesantno, u tako nekom drustvu se odrasta, zato i jeste tesko kasnije razviti mastu, kreativnost, pozitivan stav u zivotu, ali dokle god je ovakvih ljudi reforme su moguce 🙂 na nama je izbor koju knjigu zelimo da citamo i pisemo 😉
Potrebno je samo malo volje i malo vise boje 😉 izbor je uvek na nama
Draga moja dizajnerice Majo, u potpunosti se slažem s Tobom 🙂 Baš kako si rekla, potrebno je samo malo volje, više boja i usredotočavanje na ono što je važno i dobro 🙂 Hvala Ti 🙂
Pratim tekstove i objave na FB,svaki me pokrene i približi toj svetlosti i znam da ću jednog dana uspeti da se nasmejem čudovištima u lice i kažem uspela sam…slobodna sam…živim onako kako ja želim i srećna sam zbog toga. Hvala ti draga Marijana što jednostavnim rečima objasniš sve :*
Draga Snežana, na putu si prema toj slobodi. Drago mi je što si ovdje i na fejsbuku, te što na taj način doprinostim Tebi 🙂 Hvala na divnom komplimentu, a to je da jednostavim riječima objasnim sve 🙂 Hvala Ti 🙂
Draga Marijana, Hvala Ti što si tu i što pravim riječima u pravo vrijeme podariš predivni osjećaj potpore i razumijevanja. I ovim tekstom pogodila si samu srž stvari i oslonac koji mi pružaš je jedinstven ❤ Hvala Ti od srca što postojiš 🙂
Draga Saro, predivan osjećaj se u meni javi kad pročitam ovakav komentar 🙂 Hvala Tebi 🙂 <3
Draga Marijana, tvoji tekstovi baš trebaju:) za promjene, na razmišljanja, na samopouzdanje..
Silnim čudovištima u tami , samo se nasmijati i dobaciti svjetlost što dalje i dublje…svaki dan, korak po korak..i biće dobro, uvijek bude dobro na kraju.
Čitamo se i dalje:) Lijep pozdrav:)
Draga Gordana, znam da najviše mogu drugima pomoći tako da ih svojim tekstovima “budim” i “tjeram” na razmišljanje i akciju, jer sve to donosi promjenu. Hvala Ti 🙂 Šaljem Ti veliki pozdrav 🙂
Čudovišta… Ima ih puno. Narasla su velika i jaka. Teško se s njima borim.Ali, nastojim. Od kada sam naišla na ove stranice, trudim se više, ili bolje reći, ponovo. Bila sam se, u jednom dužem razdoblju, sasvim predala (kao da sam bila u mraku, na dnu ponora). Grozan je to osjećaj. Još i sad moja su “čudovišta” vrlo jaka. U našim bitkama većina pobjeda je još uvijek njihova. Ali, ipak se pokušavam boriti… Koliko će trajati moja bitka, ni sama ne znam (tješim se mišlju da je i sam početak “borbe”, nakon bezuvjetne predaje, već neka vrsta pobjede nad samom sobom). Hvala na poučnim i ohrabrujućim tekstovima
Draga Zrinka, itekako je sam početak borbe jedna pobjeda više. Izgubljena bitka ne znači izgubljen rat, stoga ustraj i izvedi ova čudovišta na svjetlost, tamo će nestati… Hvala Ti 🙂
Draga Marijana taman kad počnem ziveti kako zelim i divno mi bude. Kad počnem pisati svoju priču. Tad se pojavi moja svekrva i sve krene nizbrdo. Ne zivimo zajedno ali kad dođe u goste u vazduhu se oseća neka napetost. I tad svi moji planovi padaju u vodu. Nista mi ne ide kad ona zna da treba nesto da se uradi. Kako s tim da se izborim?
Draga Ivana, zašto toliku moć daješ svojoj svekrvi? Niko bez našeg dopuštenja ne može u nama izazvati napetost, ljutnju, osjećaj manje vrijednosti… Kako mogu planovi pasti u vodu zbog jedne osobe? Očito je da je narušen odnos, no nemoj dopustiti da zbog nje narušiš odnos sa samom sobom. Vjerujem da će ti ovaj tekst koristiti:
http://mojzivotnidizajn.com/tajna-vjestina-izbjegavanje-svade-neugodnih-situacija/
Draga Marijana, svaki ti je tekst odlican i podstice da o svemu razmislim. Hvala ti <3
Hvala Ti puno draga Mirsada <3 🙂
Draga Marijana,jos jedan u nizu divnih,poucnih tekstova koje saljes i objavljujes kako ovdje tako i na Facebook stranici.
Radujem se svakom novom tekstu,svakoj temi iz svih sfera zivota.
A sto se tice ovog konkrentnog teksta,sta reci,kod mene je najvecevi najstrasnije cudoviwte ono u samoj meni,koje me paralizuje,koci i sputava da se opustim,prepustim i uzivam u sadasnjem trenutku.
Trudim se iz dana u dan da pobjedim samu sebe,ali cini mi se 1 korak naprijem a bar 3 unazad
Draga Bojana, hvala Ti i drago mi je što se raduješ svakom novom tekstu 🙂 Važniji je taj jedan korak naprijed, nego tri nazad. Upravo su ta izmišljena čudoviša ona koja stvaraju probleme tamo gdje ih nema. Nadam se da će Ti ovaj članak isto biti od pomoći:
http://mojzivotnidizajn.com/kako-se-osloboditi-straha-i-sigurno-krenuti-kroz-zivot/
A što se tiče bivanja u sadašnjem trenutku i opuštanja, tu najviše pomaže meditacija:
http://mojzivotnidizajn.com/najbolji-video-meditaciji-4-dio-tvoja-prva-meditacija/
JOS JEDAN DIVAN TEKST..NA LICNOM PRIMJERU NE MOGU SE BAS POHVALITI DA USPEVAM OSLOBODITI SEBE STRAHOVA JEDNOM RECJU BRIGE KOJA JE UVJEK PRISUTNA I NEKAKO MI NE DA DA SE OPUSTIM.
Draga Rado, hvala Ti 🙂 Naravno da se teško opustiti kada nas strahovi i brige obuzimaju. Nadam se da će Ti ovaj tekst pomoći:
http://mojzivotnidizajn.com/kako-se-osloboditi-straha-i-sigurno-krenuti-kroz-zivot/
Hvala Marijana na divnim tekstovima koje uvek sa nestrpljenjem cekam, a oni uvek dodju bas kada trebaju i sete me svega sto znam, ali ponekad zaboravim.
Divni ste i nastavite da sirite lepu energiju.
Veliki pozdrav
Draga Brankice, hvala Ti 🙂 Dobro se podsjetiti važnih stvari, a ja ću i dalje širiti lijepu energiju. Šaljem Ti veliki pozdrav 🙂
Ovaj tekst mi je danas dosao kao dar.Dar koji sam dugo cekala.Hvala ti Marijana 🙂
Slazem se da u skolama treba uvesti predmete o licnom razvoju, koji bi od nase dece stvorili prave ljude neopterecene bespotrebnim stvarima,strahovima i ostalim cudovistima.Zivot je jedan i treba ga ziveti.
Upravo tako Vesna, drago mi je da se slažemo i da Ti je tekst došao kao dar 🙂 Hvala Ti 🙂
U mojoj carobnoj skrinji zivota u jednom tamnom kutku zive strasna cudovsta osjecaja manje vrijednosti, krivnje i najvaznije osjecaj zapostavljanja same sebe.Citavog zivota naucena sam da drugi upravjau mojom voljom ,i mojim zivotom . Roditelji nastavnici -profesoti muz, njegova porodica .Kao vojnik ,primi naredenje, izvrsi zadani zadatak.Doskora, kada sam svom unutarnjem djetetu koje sam citavog zivota zapostavljala , dopustila da izade na svjetlo i izvede re strasne zombije vani .Od toga dana moje unutarnje dijete raste a zombiji se smanjuju . Znam da nemogu nestati preko noci ,ali odlucila sam da budem ono sto sam trebala davno biti :BIRAM BITI ONO STO JESAM HRABRA ,ISTRAJNA I DA SE VOLIM.
Draga Izudinka, ovaj tvoj komentar hrabri, nadam se da će ga i drugi pročitati. Hvala Ti 🙂 Nastavi biti ono što jesi, hrabra, ustrajna i puna ljubavi prema sebi <3 🙂
Odlican tekst kao i uvek!Uh ima dosta tu cudovista sa kojima ja moram da se pozabavim i izbacim ih iz svog zivota!A najvazniji je kako pobediti sebe,najvece cudoviste modernog sveta.Uspecemo da se izborimo sa raznim izmisljenim cudovistima a sta da radimo sa postojecim ,sta da radimo sa sobom i to onim sobom koji nas koci na svakom polju,u zivotu,u ljubavi i kako osloboditi sebe i raznih okova koje nam je ovo vreme nametnulo??? Bas me interesuje tvoje misljenje i hvala ti na svemu kao i do sada zelim ti uspesan vikend 🙂 :* S ljubavlju 🙂
Draga Aleksandra, ova čudovišta su se odnosila na nas, tj. na naša unutarnja previranja, na izmišljene priče – kriva uvjerenja i laži, na sve one destruktivne emocije i osjećaje koji nisu istina… Voljela bih kada bi pročitala komentar iznad svog, od Izudinke. Moje mišljenje možeš pronaći u svim tekstovima i videima, jer sve što radim je vezano za osobni razvoj, jedini razvoj koji donosi pobjedu nad samim sobom, a time i slobodu u pravom smislu riječi 🙂 P.S. Meditaciju uvijek rado preporučam <3 Hvala Ti 🙂
Ovaj tekst me je opet podsetio na nešto što znam, a opet tako često zaboravljam, a to je da smo svi podjednako vredni i jedinstveni, i da je normalno da se tama pojavi, ali da samo od nas zavisi da li ćemo joj dopustiti da nas “obuzme” 🙂
Upravo tako Aleksandra 🙂 Hvala Ti 🙂
Draga Marijana
Svaki tvoj meil je radost za mene,jer znam da cu nesto nauciti.
Iskreno vec sam dosta toga promenila kod sebe.
Nadam se da cu i ovo vremenom 🙂
Draga Dragana, kao što si do sada dosta toga promijenila kod sebe na bolje, vjerujem da ćeš i ovo. Za sve treba vremena, zato budi strpljiva. Hvala Ti 🙂
Dječje lektire su pune čudovišta, strašnih prizora i negativnosti. Izbjegavam sve što mogu, iako su predviđene Planom i programom. Kako djeci čitati srpsku bajku” Divljan” u kojoj čovjeka nabijaju na kolac…užas! Iako bajke imaju srećan završetak, u nekima vještica kuva djecu u kotlu ili djeca bace vješticu u vatru i da ne nabrajam razne strahote kojima “hranimo” dječju maštu negativnostima.U pravu si Marijana i za odabir djela u starijim razredima koja nisu adekvatna mladim umovima.
Draga Dano, da ne spominjemo samoubojstva u ime nesretnih, neuzvraćenih ljubavi, kao i ubijanje zbog novca. Iako je sve to umjetnost, mladi umovi su svemu podložni i čitanje takvih djela stvara određene slike i emocije u njima, što naravno ima svoje posljedice. Upravo zbog svega toga treba uvesti knjige za osobni razvoj i svijet će postati bolje mjesto. Hvala Ti 🙂
https://www.youtube.com/watch?v=9G8nxZxWwk4
Evo sta nas ne uce u skolama, a mi ne vidimo da ceo sistem zaostaje, iako covek stalno napreduje.
Pozdrav svima 🙂