Već više od šest mjeseci nije s nama. Kako su samo proletili ti mjeseci koje je trebalo preživjeti.
Iako je toliko vremena prošlo i dalje ne mogu vjerovati da njega nema i da po prvi put neće s nama slaviti Božić i Novu godinu.
Da li je to moguće?
Da, jer to je život.
Život ne pita da li te nešto boli i koliko tvoja tuga traje. Život nastavlja živjeti i sa boli i tugom, pa tako nastavljamo živjeti i mi.
Bez boli i tuge nikada ne bismo znali koliko nam je stalo, koliko nam netko i nešto znači, i koliko volimo.
Što ti je veća radost ili žalost, to ti je manji svijet u očima.
Kahlil Gibran
Prvi Božić bez njega…
Tako se čini nestvarno da više nema voljene osobe, i ma koliko god toga bili svjesni uvijek unutar nas postoji nada da ćemo je ponovno vidjeti, ako ne u ovom onda u nekom drugom svijetu.
No, posebno je teško kada dolazi veliki blagdan, kada se obitelj okuplja a jednog člana obitelji nema. Jedno mjesto za stolom je prazno.
Upravo to opisuju sljedeće riječi u pjesmi Petra Graše:
Godinu po godinu
sve nas manje ima tu
i sve prazniji je sto
a cipa bol, a cipa bol.
I cipa bol… Jedno mjesto je prazno i nikada nitko neće moći zauzeti to mjesto, mjesto gdje je uvijek sjedio moj deda, veliki čovjek velikog srca.
Iako nisi fizički prisutan s nama dragi moj deda, uvijek si tu u našim srcima, tu uvijek živiš. Osjećamo tvoju prisutnost, no ipak nam nedostaješ, jako nam nedostaješ. Spominjat ćemo te u pričama, nazdravljat ćemo u tvoju čast a kada dođe naše vrijeme pridružit ćemo se tebi, doći ćemo kod tebe. A tada ćeš nas, kao i uvijek, najljepše ugostiti. Vidimo se ponovno dragi moj deda, jednog dana, u nekom drugom svijetu…
Marijana May
Kako preživjeti gubitak voljene osobe pročitaj ovdje.
Sve je prolazno i mi smo tako prolazni. Nikada ne znamo kada će nam kucnuti zadnji čas, stoga je važno da uistinu živimo dok smo živi, sada u ovom svijetu.
Jer zaista nema vremena za gubljenje vremena na ono što je nevažno, nebitno. Pusti sve ono što Ti predstavlja suvišan teret, sve ono što je lažno, sve ono što nisi Ti i okreni se svojoj unutarnjoj ljepoti, svom stvaralaštvu i voljenim ljudima.
Pogledaj oko sebe, tko je pored tebe? Tko je uvijek tu za tebe, u dobru i zlu? Upravo ti ljudi najviše zaslužuju tvoju punu pažnju.
Ovog Božića poklanjaj ljubav, osmijeh, zagrljaj. Ovog Božića usreći sebe usrećujući druge. Ovog Božića izrazi zahvalnost na svemu što jesi i imaš, na svim dragim ljudima, na svim lekcijama i postignućama, njegujući i šireći mir i ljubav.
Ovog Božića Ti budi poklon. Pokloni svoje vrijeme, svoju pažnju, svoju energiju, svoju prisutnost, svoju ljubav. Vjeruj mi, nema ljepšeg poklona od prisutnosti i ljubavi voljene osobe. Ovog Božića Ti budi poklon.
Marijana May
Piši mi, hoćeš li ovog Božića poklanjati svoju pažnju i ljubav voljenim ljudima?
57 komentara
Draga Marijana, ova tvoja poruka danas mi je došla od tebe i dragog Boga,25.12 mi je umro moj tata,imali smo cijeli naš zajednički život prekrasan,pun ljubavi i danas dođem doma sa posla a moja obitelj u suzama,poginuo mi je budući zet.Imao je samo 32 godine,jedna divna duša, kako slaviti naš najdraži blagdan??Hvala ti od srca na ovom tekstu,
Draga Marijana,tek sada sam procitala tekst.Hvala ti,od❤️Kao da si osetila,uvek osetis,i ja sam ovog Bozica poklon i ljubavZelim ti od❤️Sretan BozicPrepun blagoslovaSve sto pozelis,da zivis,jer si predivna duša.Hvala
Da, upravo sam ovog Božića sebe poklonila svojim najdražim. Bila sam toliko srećna zbog toga.
Divno draga Olgice, sigurno vam je svima bilo jako lijepo 🙂
Voljene osobe zive dok ih pamtimo. U srcu ih cuvamo. U sjecanjima. Bol vremenom prođe, ostanu uspomene i toplina. Više me boli što moj tata nije doživio moje najmlađe dijete, što ona nije uživala u njegovom društvu. Na žalost prolazni smo i zato voimo se, poštujmo i uživajmo u društvu bliskih osoba. Sretan Božić. Tvoj deda će biti s tobom u srcu ❤
Dirljivo i nježno ❤️Postoje te smrti,smrti voljenih i u tom času učimo više nego ikad da cijenimo vrijeme i da ga poštujemo. Odlazak voljenih, samo vrijeme liječi, a sjećanje na njih nas čini boljim i zahvalnijim ljudima, jer smo bili blagosloveni njihovim prisustvom.
Lijepo rečeno draga Sladjana, bili smo blagoslovljeni prisustvom voljenih ljudi koji više nisu s nama. Hvala Ti 🙂
Draga Marijana ,
Izgubila sam oca pre 13 godina, bol koju osecam je ista kao i tog dana kad nas je napustio iznenada.. Praznici su uvek za mene dani kad mi naj vise fali, koliko god se covek zeli radovati praznina postoji.. Zelim ti srecnu i uspesnu N.Godinu i Bozic.
Radujemo se Bozicu …danima koji dolaze… A isto tako s tugom secamo najmilijih koje smo izgubili.. Nazalost to je zivot… Srecni praznici
Da,draga Marijana, za praznike čovek umesto da se raduje oseća neku tugu ako je izgubio člana obitelji,tako iz godine u godinu. Ali šta da se radi,to je život. Toga nisi svestan dok nekog ne izgubiš. Pozdrav
Sledeće godine biće devet godina,i deveti Božić kako je mesto,počasno mesto za stolom prazno.Moj deda,koji je bio glava naše porodice,bez kojeg ni jedan rođendan,slava ,Božić nije mogao da prođe otišao je sa ovog na verovatno neko mirnije mesto.Svaki put za Božić,krsnu slavu i Uskrs,moj pogled bude usmeren prema ulaznim vratima sa željom da ga na istim ugledam,onako doteranog i elegantnog i na pravu svojih devedesetih.Stojimo i gledamo u tišini u upaljenu sveću.Stolica je prazna,ali je zato on u našim srcima i uvek će biti.
Draga Marijana,
Svaka tvoja rec me je pogodila jako,jako.Sest meseci je vec proslo kako sam izgubila supruga i ova Nova Godina je bila vrlo bolna,a sada Bozic…
Darovala sam ljubav svojima i pokusala da im nadomestim njegovu ljubav….nadam se da sam uspelaHvala ti od srca
Draga Vesna, suosjećam s tobom. Hvala na komentaru i želim Ti divne trenutke u 2019. godini 🙂
Draga Marijana,ovog Božića nedostaje mi osoba ljubav moje mladosti mojeg života.Svako od nas dvoje krenulo je svojim putem i živjeli smo svoje živote.Bili smo djeca kada je u naša srca pokucala ljubav ,trajala je i onda kada smo odrasli nešto se desilo i nismo ju unjeli u naš život da ju živimo baš onako kako se vole dvije osobe. posve sam sigurna da nam život nije bio sklon ,a mladost i neiskustvo učinilo je svoje.Naši slučajni susreti ,bili su vrlo rijetki.Nisamo se vidjeli tridesetak god.Meni je bilo važno da on živi sretno sa svojom obitelji.Sanjala sam ga prije nekoliko god.da se srećemo i da se ja bacam u njegov zagrljaj i jecam i kažem mu da sam nesretna u životu.To je bila poruka koju ja nisam pratila.Ove god,04.04. javlja mi se znanica što me jako začudilo.Kaže mi da sam ja prva osoba kojoj javlja da je moja ljubav preminula .od tog dana moj se život promjenio.Sve što sam još mogla učiniti jest da sam na njegov ljes spuštenog u raku spustila žutu ružu i krenula svojim putem.sva se bol slila u moje srce što ga nisam vidjela bezbroj godina i što ga nikada više neću vidjeti da mu kažem da ga volim sada i uvjek.Danas sam posjetila njegovo zadnje počivalište ,spustila suzu i vratila se u moj život.Dragi Zdenko ako možeš primiti moju poruku znaj da te uvijek volim.Ovaj Božić je pretužan bez tebe dragi.Volim te ,
Drsga Marijana
Kada se za praznik okupi porodica, tada mi posebno nedostaju moji roditelji i suprug, dusu mi obuzme tuga, Suze kvase moje obraze i dusa place. Kazem sebi da moram da budem jaka , da to zele i moji najmiliji koji su me napustili, stegnem srce , kako bih sa porodicom i prijateljima proslavila praznik.
Prekrasan tekst….ali i tužan….
Draga Marijana svako dobro i sve najbolje tebi i tvojima !!!
Draga Marijana,
Ovo je druga godina kako praznike dočekujem sama. Imam 47 God. Roditelji umrli svoju porodicu nisam stekla,brace i sestara nemam. Par prijatelja i nada da će biti bolje teraju me kroz život napred.. A gde drugo i mogu osim u novi dan.
Draga Marijana, ovaj tekst je dosao upravo kada sam toliko i sama razmisljala o tome, o prolaznosti zivota, o gubitcima… Pre 2 god. umro mi je tata, a pre 3 meseca i mama. Praznici su na pragu, a tada je sve jos tuznije, uspomene naviru… Ipak, utesno je saznanje da sam ih imala ovoliko dugo i da su me voleli i uvek bili tu za mene. I sada zelim da verujem da su tu sa mnom, ali u drugoj dimenziji, i da me i dalje vole i cuvaju…
Prekrasan i veoma osvescujuci tekst..kako samo sve shvacamo zdravo za gotovo..i onda kad nam neko ode…tad shvatimo.
Ucim sebe da zivim s punom ljubavlju prema najmilijima i naravno prema sebi…da im od sebe dam ono najlepse….ja slavim Bozic u januaru ali obozavam i ovaj…jer Bog je jedan Srecan Bozic draga Marijana
Za Božić ću biti s osobama kojima je stalo do mene, kao mene. Oni bliži, najbliži su tu u mojem srcu iako sam njima ponekad ili često usput. Praštanje se odavno dogodilo i samo mir i blagoslov vode moje misli k njima. Oni koji su otišli u zagrljaj Oca Nebeskog odavno su tamo i sjećanja su topla i sigurna.
Ima uvijek prostora za koju suzu…ali treba ići dalje, sutra je novi dan, sutra se i mi i svi zajedno nanovo rađamo, ali ne samo na Božić, rađamo se za novi iskorak, za novi osmjeh, za novu borbu…Vrijeme je drgocijeno i treba ući i živjeti tu Puninu koja nas jača, obnavlja i otvara oči, za tebe, njega, nju, vas, nas…NEKA NAM NA DOBRO DOĐE POROĐENJE SPASITELJA SVIJETA!
Oni koji su umrli nedostaju uvek, istina je da zive u nasim srcima i bice tu zauvek. Hvala na lepom tekstu, praznike cu provesti sa porodicom i uzivati u svakom trenutku .
Draga Marijana sretni nastupajući praznici. Život je putovanje sa puno iznenađenja i lepog što nas raduje, i onog što nas boli. Putujmo i uživajmo u svakom trenutku života.
Hvala najlepse isto tako zelim, i Vama draga Marijana da provedete u miru i veselju u krugu porodice i Vama dragim osobama, Bozic i predstojece praznike, a ja se jako radujem kako u krugu porodice tako i sa dragim prijateljima svi smo u iscekivanju praznika…i tu jedni za druge. Zao mi je vaseg gubitka, i meni veoma nedostaju neki clanovi porodice ali svakako za mene su tu i zive u duhu moje porodice. SVE NAJLEPSE!
Da, bice ovo prvi Bozic bez mog oca. Nedostaje…
Srecni ti svi praznici draga Marijana!
Draga Marijana, ovo je vrlo emotivna priča koja nas podsjeća na to koliko je važno da volimo i cijenimo ljude koji su prisutni u našim životima, koji su s nama i u dobru i u zlu, s kojima dijelimo svoje vrline i mane, uspjehe i neuspjehe, uspone i padove… Ukazala si na to koliki je neprocijenjivi gubitak kada voljene osobe fizički odu iz ovog materijalnog svijeta, kolika praznina ostaje kada odu iz našeg fizičkog života. Njihova ljubav, njihove riječi, snaga, podrška, mudrost koje su nam tako nesebično pružali za vrijeme svog života uvijek ostaju s nama u našem srcu i mislima, ali fizički nedostatak voljene osobe budi naša sjećanja, emocije, tugu i bol.Smrt je neizostavni dio našeg života, a ukoliko osvjestimo njeno postojanje, imamo divnu mogućnost učiniti naše živote još ljepšima, sretnijima, boljima, zahvalni za sve što imamo, i za sve toliko dobre i divne ljude koji postoje u našim životima. Hvala draga Marijana na ovoj predivnoj, emotivnoj i dirljivoj priči o prolaznosti, ali i ljepoti života kada ga živimo svjesno sa svojim najdražima. Hvala Ti od srca!
Draga Sanda, hvala što si na ovako lijep i tebi svojstven način objasnila ovaj tekst. Hvala Ti od srca 🙂
U tim trenutcima samo zamislim da ta draga bica nikako nebi voleli da sam tuzna i nesrecna i odna im se sa setom nasmesim i potrudim se da provedem specijalan dan u njihovo ime radujuci druge ljude i sireci ljubav…njima za uspomenu…
Hvala draga Marijana na ovom prelepom tekstu…
Tanja
Jako lijepo Tanja, hvala Ti 🙂
Hvala ti, draga Marijana što me često potsjećaš da moram reagirati, da moram izaći iz čahure u kojoj često boravim. Hvala ti na pozitivnu energiju koju nesebično širiš oko sebe i tako osvješćuješ dobronamjerne ljude da slijede tvoj primjer.Suosjećam s tobom zbog gubitka tvog djeda…Svi smo putnici u ovom životu i svako toliko neki ljudi silaze a neki ulaze u tom vlaku života. Koliko to uobičajeno bilo, toliko nas ipak pogadja što silaze osobe koje su nam drage ali ipak ostaju i drugi dragi ljudi s kojima putujemo dalje, zato veselimo se i živimo punim plućima do kraja…..
Tebi također, želim puno ljubavi i veselja u društvu tvojih najmilijih u ovim blagdanskim danima a u Novoj godini najljepše želje
Draga Luciana, hvala na divnim riječima i tvojoj suosjećajnosti. Da, veselimo se i živimo punim plućima. Sve najljepše u 2019. godini 🙂 Hvala Ti 🙂
Draga Marijana uvek pogodis temu. Slavim oba Bozica i dok sam kitila jelku da, misli su same otisle unatrag par godina, kako smo to sve pripremali zajedno, kako smo se smejali, pa za decu spremali paketice.Bilo je drugacije, mi mladi a deca mala.I za ove praznike ja sama spremam i pripremam paketice za moje unuke i radujem se kad se okupe, volim ih,moji su.Tuge uvek ima kad izgubis svog druga, ali on zivi kroz nasu decu i uvek na badnje vece gledam nase slike, neplacem, ali rado se setim.Imam za koga da zivim i zelim svima da lepo proslave praznike sa svojim najmilijima.Zelim vam puno zdravlja.
Draga Ljiljana, želim Ti sretan i blagoslovljen Božić, lijepo proslavi praznike sa svojim najmilijima. Hvala na tvom komentaru, želim Ti sve najljepše u 2019. godini 🙂
Emotivan tekst.i divna poruka da ono sto imamo, a imamo na pretek ljubav,osmeh, zagrljaj pruzajmo svojim bliznjima i najmilijima svakodnevno jer nema odlaganja,zivot tece. Hvala draga Marijana,trudicu se da ovaj Bozic bude posebno obasjan ljubavlju i svetloscu !
draga marijana nisam se dugo javljala zato sto mi je umro muz vec tri meseca sam sama da nema moje dece neznam kako bih iskreno ali oni mi daju snagu da zivim izahvalna sam bogu na tome sto su mi oni ostali posle njega citam ovaj clanak i srce me boli zato sto ija posle 25 godina braka sam igrom sudbine ostala bez voljene osobe sa postovanjem prema tebi toliko od mene za ovaj put hvala.
Jako boli i nikad ne prode…vec punih 30 godina odkada je moja mama zauvjek zaspala. Niti jedan dan nije prosao a da nisam mislila na nju. Znam da ce doci vrijeme kad cu biti ponovo uz nju ali ne jos…Okruzena sam obitelji koja me voli i treba i bez koje nemogu da zamislim zivot…
Draga i divna,
Izgubila sam muža prije mjesec dana zbog bolesti. Ostavio je iza sebe našega anđela od 4 godine i živi u njemu. Ovi blagdani su teški, prvi bez njega i vjeruj da jedva čekam da završe. Zauvijek će biti s nama i osjetim da i je prisutan samo ga ne vidimo. Nikada nećemo biti svjesni da se to dogodilo, samo ćemo s vremenom “otupiti”. Želim odgojiti dijete da bude ponosan na njega.. ugodan dan želim.
Draga Marijana,
Hvala za još jedan prigodan tekst, bliže se praznici i vreme kada se okupljaju bližnji.. Svakako da svi u tom periodu godine težimo da budemo bolji jedni prema drugima, da rešimo eventualne nesporazume i u novu godinu uđemo srećni i zadovoljni..
Veliki pozdrav,
Dragana ❤
nakon deset godina teške bolesti moj muž je preminio…. mislila sam da neću doživiti ni preživiti nakon 50god. zajedno da ga jednog dana neće biti…..pratila sam komentare i educirala se kako da lakše podnesem gubitak prvo sam pomislila na moju djecu……ostala sam dostojanstvena svoje boli ne opterečujući druge …..našla sam utjehu na radu na sebi….ali nakon 7mjeseci iznenada je preminuo moj sin iznenada kao grom iz vedra neba….to je bol…ali dao Bog imam kći i unuku koje ne opterečujem …..sama sam u kući kada mi se plaće suze same teku .. zapalim svijeću i kažem Bože Hvala što sam imala tako divnog muža i sina ali ja moram dalje da živim radi živih da oni ne gledaju moju patnju….hvala hvala hvala.
Ove rijeci su dosle u pravom trenutku
Sjedim sama u stanu
Djeca imaju svoje obitelji i nisu tu
Bor sam okitila
A on je tu sa mnom istina samo na slici
Nema ga vec 4 mj
Tesko je ali pokusavam se boriti sa boli i nastaviti zivjeti
Tesko je upravo zato jer su blagdani
Ali sutra je novi dan
Idemo dan po dan…
Draga Marijana….
Svaki put me iznova ujedno i očaraš i ohrabriš sa svojim riječima.
Hvala ti na tome ❤️
Draga Marijana, zao mi je zbog vaseg dragog dede. Mnogo ga volite ! Ovo je prvi Bozic bez moje Majke.. U mom je srcu i uvek ce biti. Ona je najblize bice koje sam imala. Volim je najvise beskrajno …. Bila mi je i Najbolja Majka i bila mi je i otac i bila mi je najbolji drug ! Mnogo mi nedostaje ! Jedina mi je uteha da cemo jednog dana biti zauvek zajedno. Moram dalje kroz zivot. Moram biti borac. Ona je bila veliki borac i jako je volela zivot. Srecan Bozic draga Marijana Vama i Vasim najmilijima ! ❤
Draga Marijana,znam kolika je tvoja bol,jer i sama sam izgubila deku i baku,bili su moje sve..Deka mi je rekao da nikad nece dozvoliti da ostanem sama,a ipak me je napustio…Ali ostavio mi je svoju kucu u kojoj zivim sa svojim sinom…i moj sadasnji zivot je citav zbir podsecanja da je postojao i da sam ga izgubila..u terasici na ulazu kuce,na mestu gde je voleo sedeti stoji bakin i njegov stap,..mozda izgleda,ali
..u kucu mi uoci slave dolazi svake godine svestenik da ocita slavu kao i njima,to jako volim i postujem..toliko im dugujem.. znas,postoji ljubav koju smrt ne prekida,tuga koju vreme ne leci,nosim ih u srcu i tu cuvam od zaborava…No dobro,zivot ide dalje…zelim ti srecne praznike,zdravlja,puno uspeha,ljubavi…kao i svima u nasoj grupi..ljubim vas,vasa D.
Davno prije 21 godinu napustila nas je moja plemenita, nježna i najbolja mama. Nakon operacije karcinoma sve su dijagnoze bile da neće preživjeti. Bili su to najtužniji dani u mojem životu. Molila sam boga da joj skrati boli i patnje i da ode u snu. Nakon tjedan dana je otišla 7 minuta prije moga dolaska u bolesničkoj sobi od embolije pluća.Tada sam je vidjela u krevetu. Pustili su me da se oprostim….i odvezli je iz sobe. Prvi Božić nakon njenog odlaska je bio najtužniji Božić u mojem životu. Toga dana sam bila sjetna, sjela u automobil i mislila kako razveseliti tatu. Mama i tata su bili najsretniji za najveći blagdan. Okupljali su našu veliku obitelj i svi smo zajedno slavili rođenje sina božjega. U tom trenutku je Doris Dragović zapjevala divnu pjesmu “Božić bez tebe” Suze su potekle, a ja nisam mogla voziti. Jecaj i bol je bila toliko velika da sam skoro udarila u stablo. Zaustavila sam se , isplakala, zahvaljivala bogu, jer je uslišio moju želju da ne pati. slijedeći Božić sam tugovala , jer je u Listopadu otišao moj otac . Umro je na mojim rukama. Ni on nije dugo patio. Imao je karcinom također. Tako ja svaki Božić pamtim po suzama i zahvalama . I pitam se kako to čovjek može biti tužan i sretan istovremeno ??? Ali može. Vjerujte !
Tužno i bolno je kad te napusti voljena osoba. Ali život ide dalje i moraš se boriti i živjeti za sebe i ostale svoje voljene. A oni koji su nas napustili uvijek i zauvijek će i jesu u našim mislima.
Draga Marijana želim ti da tvoja tuga nestane u radosnom sjećanju na voljenu osobu,na njegove vrline, njegova plemenita djela i čarobne trenutke koje ste zajedno proveli. Sretan ti Božić!
Hvala Marijana, također i tebi svako dobro i sve najbolje!
Draga Marijana, od srca ti želim sretan Božić!
Puno dragih, nama najmilijih osoba je otišlo, ali u našim srcima su ostali zauvek.Prazna mesta za našim stolom popunjavaju neki novi klinci.
Ljubim te
Lep i veoma emotivan tekst.Podstice na razmisljanje i smisao zivota.Hvala ti ,Marijana!Srecne i uspesne praznike ti zelim!
Draga Marijana jako sam zahvalan tebi što si mi otvorila nove vidike u mom životu.Ukazuješ mi na bitne stvari i potičeš da napustim nebitne.Moje mame nema već 4 godine a u mom srcu je kao živa.Posebno je se sjetim za Božić jer sam uvijek tražila savjet i pomoć ako bi nešto zapelobilo u priremanju za blagdan ili međuljudskim odnosima.Uvijek je imala rješenje za sve.Duboko vjerujem da ćemo se sresti iu drugoj dimenziji onoj duhovnoj kod dragog Boga gdje neće biti boli ni rastanka nikada više.Hvala ti na ohrabrujućim poticajima.Zahvaljujući tebi ja se mijenjam na bolje.Želim uživati sa svojima koji su kraj mene i biti zahvalna śto nisam sama i odvajam vrijeme za svoju obitelj i pružamo si najljepšu ljubav međusobno.Tebi i svima na blogu želim svako dobro i ćuvaje sebe i svoje najmilije.SRETN BOŽIĆ.!
Pune dvije godine me je napustio voljeni suprug, izdahnuo na mojim rukama.
Ne mogu opisati koliko je bila velika i duboka moja bol. Točno na godišnjicu njegove smrti, u suzama i još sveprisutnoj nevjerici sam napisala:
I kada odu; nijemim pozdravom,drhtavim dodirom, pogledom bez nade, tihim izdahom poput kobnog olakšanja,
i kada odu; šaputavim uspomenama vidaju nam rane, tihom prozivkom koliko smo bili voljeni, snenim sjećanjem opirući se vremenu,
i kada odu; rane i bol ne jenjavaju s vremenom, samo su zbijene ali jednako bremenite, a praznina je jezivo duboka i tamna,
i kada odu; neka mirno spavaju u zipki satkanoj od suza, na jastuku natopljenom ljubavlju, uspavankom nježnih poljubaca.
Draga Marijana❤pretuzno se osjecamo kada od nas odu nasi voljeni❤no kako nam pises rastanak je samo privremen,zaista cemo se ponovno srestiHvala Ti sto nas uvijek podsjecas koliko je veliko blago nase zivotno vrijeme,te nas usmjeravas da ga utrosimo na nas rast i ljude koje volimo i koji su uvijek Tu za nas❤
Draga Marijana, zahvalna sam što mogu pisati ovdje o svom tati. Ne ocu – već samo tati. Jer svi muškarci koji imaju djecu su očevi, ali rijetki su oni koji su tate. Preminuo je prije četiri godine u svojoj 78.oj godini. Neki kažu, lijepe godine. Obožavao nas je sve tri, mamu, sestru i mene. Iako je kratko bolovao (moždani udar) njegova smrt me šokirala. I dugo nisam mogla prihvatiti da ga više nikada neću vidjeti. Bio mi je sve, prijatelj, učitelj i majka i otac. Iako volim svoju majku, on je bio nešto posebno. I zato će uvijek u mom srcu postojati moj tata, ali i nada da ćemo se ponovno sresti…
Draga Mrijana May ,
Vaše ugodne riječi mi puno znače ,zato sam Vam zahvalna od srca .Točno 14.10.2018. godine sin mi poginuo pod kotačima tramvaja u Zagrebačkoj Dubravi -Avenija Dubrava 240 .Još sam neutješna baš za Božić kad spremam sinove najdraže kolače. Imao je tek 37 godina.Vama sve najbolje za nadolazeću ,Novu Godinu !
SVAKE GODINE
Božić je.Kao i svake godine za Božić sa tavana se skida bor i nakiti.
Bez obzira koliko je star , on živi za ovo doba godine, za to da se obitelj oko njega okupi , znajući da su on i supruga njegova jedini plamen koji njihove leptiriće doziva na okup.
POČINJU PRISTIZATI. Čvrsti zagrljaji za mamu i tatu. Vuneni puloveri grle polo majice uz oduševljenje uzdahe i povike, dok im cimet, borovina, prokulice i purica u pećnici draškaju osjetila.
Nakon toga počinje uštogljen razgovor onih koji su nekad dijelili sobe i tajne, koji su se tukli zbog igračaka i prijatelja i koji su se sa baterijskim lampama zajedno zavlačili za zavjese.
Više ne dijele ništa osim razdražljivosti i dubokog nerazumijevanja, za mane onog drugog jer nisu posvetili dovoljno vremena nastojanju da ih razumiju.
Evo ih sad na jedini dan u godini kada roditeljski plamen plamti dovoljnim sjajem da ih sve odjednom privuče.
To je gorko slatka čarolija Božića.
ON- otac osjeća da iduće godine neće donijeti drvce i nakit. Oči mu se pune suzama.
Iduće godine te suze otopiće hladnoću koju osjećaju jedni prema drugima, dok budu kapale kap po kap, oplakujući oca. Misle da će svaki puta sve biti isto, ali nije tako. I svi će željeti da vrate dragocjeno vrijeme i ljude sa kojima su to dijelili.
Draga Marijana bila sam na putu , a onda sam za blagdane davala sebe , i sada tek citam tvoj mail. evo ja sam od CECILIJE AHEN JEDAN PASUS IZDVOJILA. Da to je zivot. Kako da kažem , ja koja sam izgubila najdraze roditelje, dva djevera , moju svekrvu, sam 22 novembra izgubila moga psa. SVI ĆETE SE NALJUTITI ŠTO JA PRAVIM KOMPARACIJU MOJE TUGE IZMEĐU ŽIVOTINJE I NAJDRAŽIH BIĆA. Nemojte, se ljututi, isto boli, 15 godina je živjela sa nama kao član obitelji.Moja unuka koja ima 7 godina, mi rekla nemoj da plačeš samo bog ne umire, a ljudi i životinje moraju. Zamislila sam se. Tako je. Moramo shvatiti. Hvala ti Marijana i sretna ti nova godina
Draga Sadžida, hvala što si s nama podijelila ovaj dio iz knjige. Primi moju sućut zbog gubitka voljenog bića, pas je čovjekov najbolji prijatelj i dio je obitelji. Želim Ti puno lijepih trenutaka u 2019. godini i možda da udomiš novog psa, jer ima toliko pasa koji čekaju svog vlasnika i topli dom.
voljela sam ga od trena kad smo se na staru godinu upoznali i tako 13 godina…prošlo je 5godina kako je mirno u snu zauvijek zaspao….slomila sam se od boli i tuge…
Došao mi je u san i rekao “nisam umro. Nisam te ostavio…tu sam, samo što me ti ne vidiš”…
Divno i istinito napisano. Hvala Marijana i sve najbolje od srca!