Kada razmislimo malo bolje, zagrebemo dublje ispod površine i budemo potpuno iskreni prema sebi, uvidjet ćemo da je glavni uzrok svih naših problema, svih nezadovoljstava, svih frustracija naša nesjedinjenost, naša razdvojenost sa samim sobom, naša iskrivljena slika koju imamo o sebi, odnosno to što nismo ono tko uistinu jesmo.
To možemo nazvati “lažni ja”, ono što mislimo da jesmo a u biti nismo. To je skup ideja koje imamo u svom umu o onome kakvi bi trebali biti. Ponekad te ideje, najčešće usađene još u djetinjstvu, mogu biti toliko snažne da nadilaze našu sposobnost da vidimo tko smo mi zaista.
Zbog “lažnog ja“ mi patimo: upadamo u osrednjost, nismo toliko uključeni u svoj život, javlja se nezainteresiranost, nedostatak poletnosti, manje se nadamo i više brinemo, sumnja stalno jača a vjera i ljubav prema sebi iščezavaju. Naravno, nemamo vremena za igru i radost jer smo previše “stari” a život je dosadan i prazan.
Upravo to stvara veliko nezadovoljstvo, unutarnju prazninu i pomisao da je život besmislen.
Krivo. Pogrešno. Netočno.
To se sve događa samo iz jednog razloga jer nismo ono tko uistinu jesmo.
Sjećaš li se tko si bila prije nego ti je svijet rekao što bi trebala biti?
Tvoja jedna i jedina prilika za ispunjenim životom je ta da budeš tko uistinu jesi – što god da jesi.
Žalosno ali istinito, mnogi ljudi žive svoj život prema pravilima drugih, birajući svoj životni poziv, svoju poslovnu karijeru kako im je rečeno, nasljeđujući tuđe obaveze i ispunjavajući tuđa očekivanja. I tako, prigrlivši sve ono što su dobili izvana ili što im je bilo nametnuto, stvorili su krivu sliku o sebi, svoje “lažno ja” i odlučili igrati takvu ulogu. I dobro, možda bude uspješno, možda bude radosti i zadovoljstva, ali to ne traje dugo.
Ponekad kad su sami sa svojim mislima, ljudi osjete tu prazninu i ne želeći se suočiti s njom pribjegnu opet svom “lažnom ja”, tješeći se da je to istina i tako se na nekoliko trenutaka opet osjećaju zaštićeno i na sigurnom.
No, nije nimalo upitno da će se naše pravo zvanje, ono tko uistinu jesmo uvijek iznova vraćati i davati nam do znanja ukoliko nismo u skladu sa sobom i svojom misijom.
Svaki čovjek ima poziv da bude netko, no mora jasno razumjeti da kako bi ispunio svoj poziv može biti samo jedna osoba – on sam.
– Thomas Merton
Podijelit ću s tobom jednu priču:
Bila sam na jednom seminaru prošle godine, gdje sam upoznala jednu ženu koja na prvi pogled nije bila nešto draga i simpatična, sve je gledala s visoka i pravila se važna. S obzirom da smo radili u grupama, ona je bila u mojoj i pričali smo. Bila je riječ o tome što bi radili u životu kada bi imali idealne uvjete. I tako, svako je rekao nešto svoje i kada je došao red na nju, ona je počela pričati kako bi voljela biti profesionalna plesačica. Kako je sve više pričala, njeno lice se zažarilo, oči su joj sjale, osmijeh nije silazio s lica i to je bila potpuno druga žena od one koja je maloprije sve gledala s visoka. Kada smo je pitali zašto se time na bavi kada to već jako voli, odjednom se njeno divno nasmijano lice namrgodilo, zatim rastužilo i rekla nam je slijedeće:”Od malena sam htjela biti plesačica. To je u meni. Ja to volim. Svaki atom mog tijela želi plesati i kretati se po prostoru. Ali ja to ne mogu i ne smijem raditi. Moj tata je odvjetnik, i ja, kao njegova jedinica, morala sam nastaviti tradiciju i zato sam odvjetnica. Nikada se nisam usudila suprotstaviti svome ocu jer bi to bilo nepoštovanje prema njemu i cijeloj obitelji, a i od malena su mi govorili da biti plesačica nije nikakav poziv, već zabava. Moja obitelj je ugledna obitelj i nikada ne bi dopustili da imaju zabavljačicu u svome domu, to je sramotno i nedopustivo. Ja sam odvjetnica i dobro radim svoj posao. Volim plesati, ali ne smijem. Sada moram raditi dobro i časno svoj odvjetnički posao jer se moja obitelj, a posebno otac ponosi sa mnom.” Nakon njene izjave, uvidila sam kako se iza tog obrambenog stava i umišljenosti krije nježna i kreativna duša koja samo želi plesati do beskraja i biti svoja, sretna i poletna. No, prihvaćajući ono nametnuto, ona nije svoja, nije slobodna, nije sretna ni ispunjena. I tako, provodi svoj jedini život igrajući po pravilima drugih. Nije ni čudno zašto je ovaj svijet ponekad tako tužno i tmurno mjesto.
Ova žena je bila Azijka, i moram natuknuti da su Azijci malo drukčiji od nas što se tiče časti i tradicije. Naime, kod njih čast igra jako veliku ulogu. Nikada ne smiju okaljati čast svoje obitelji jer je to njima smak svijeta. Poštuju svoju tradiciju i drže se svojih običaja, tako da mnogi ljudi nisu toliko slobodni u odabiru svog životnog poziva. Naravno, nije tako samo u Aziji već i u drugim dijelovima svijeta.
Ali kod nas, na brdovitom Balkanu nije toliko strašno, tragično i nečasno odabrati svoj poziv bez obzira na neslaganje članova obitelji. U tom smislu smo daleko slobodniji i nismo toliko osuđivani.
Upravo zbog te slobode možemo izabrati poziv koji želimo.
Budi odlučna i vjerna onome tko i što jesi.
Na kraju krajeva, sve se svodi na nas, i s vremenom više nikog neće biti briga što radimo u svom životu. I ovo je neugodna istina onima koji su živjeli nečiji tuđi san a ne svoj: nikoga nije briga osim nas što mi točno radimo u svom životu i sa svojim životom.
Kada malo bolje razmisliš i konačno otkriješ da uopće nije važno koga ćeš razočarati ako razočaraš samu sebe. Dakle, ukoliko razočaraš samu sebe, znači da si razočarala najvažniju osobu u svom životu, i tu onda nema sreće, zadovoljstva i uspjeha.
Jedino pitanje koje ima smisla je: Da li tvoj život radi za tebe? Da li radiš na dobrobit sebe?
Zašto svi mi moramo biti ono tko uistinu jesmo i raditi ono što uistinu volimo, dakle, slijediti svoju misiju?
Ako ispoljiš ono što je u tebi, spasit će te ono što ispoljiš. Ako ne ispoljiš ono što je u tebi, uništit će te ono što ostane neispoljeno.
– Isus
Ova izjava, ova mudrost je nešto što me je protreslo i razbudilo.
Ponavljam: “Ako ispoljiš ono što je u tebi, spasit će te ono što ispoljiš. Ako ne ispoljiš ono što je u tebi, uništit će te ono što ostane neispoljeno”.
Što u biti to znači?
Napisat ću onako kako sam ja to doživjela.
Svi mi smo jedinstveni, rođeni sa svrhom i imamo misiju u svom životu. Sve što trebamo raditi je da budemo ono tko uistinu jesmo i da svoje talente darujemo svijetu.
Ukoliko to ne činimo, ukoliko ne ispoljimo ono što je u nama, dakle, ukoliko nismo ono tko uistinu jesmo i ne dijelimo svoje talente, to će nas uništiti.
A što u biti znači to “uništiti”?
Prvo i osnovno, naša energija će se uništiti. Sjaj u očima. Osmijeh na licu. Vjera i nada. I u konačnici sam život.
Dogodit će se izdaja, izdaja samog sebe. Izdat ćemo sebe i zaboraviti tko smo uistinu. Tako radeći nećemo imati volje, energije ni motivacije. Zakukuljeni na istom mjestu, u strahu i nezadovoljstvu. Duša pati, tijelo biva bolesno. Nema radosti ni ispunjenja.
Možemo biti motivirani zbog žudnje za materijalnim stvarima, posjedovanja nagrada ili raznih priznanja, ili forsiranjem nečega što mislimo da trebamo biti.
No, nijedna od tih motivacija nikada neće donijeti pravo ispunjenje i radost. Tako da sve ove motivacije ne vode do ispunjenja već do nezadovoljstva, koje se izražava i u najmanjim sitnicama, da bi se nakon nekog vremena toliko skupilo i dovelo do određene krize – krize identiteta.
Bez pravog ispunjenja, jedino što raste je samo praznina iznutra. I konačno, potrebna je velika hrabrost suočiti se sa svime, sa tom prazninom i početi živjeti svoju pravu istinu, ono što uistinu jesmo.
Zato, kako se ne bi sami uništavali potrebno je da budemo istinski svoji i radimo ono što volimo. Kada radimo s ljubavlju nema naprezanja, nema kočnica, nema razdvojenosti, nema nezadovoljstva, nema patnje ni bola, već samo čista ljubav koju odašiljemo cijelom svijetu.
Kada smo sjedinjeni sa sobom, tada smo u harmoniji, u balansu i tada je raj na zemlji.
Iako možda još ne znaš tko si, budi sigurna da u dubini sebe to itekako dobro znaš i osjećaš.
Kako prepoznati koji je tvoj poziv, tvoja svrha?
Kao što sam rekla, ljubav je odgovor. Naš poziv, naša svrha je ono što volimo raditi. Kada radiš nešto što voliš, kada si potpuno u tome, sati prolaze kao sekunde, osjećaš radost i nekako uvijek smogneš još više snage i energije. Sve je nekako jednostavno, prirodno, sve teče bez naprezanja poput vode.
Radost, opuštenost, unutarnji mir i harmonija te prožimaju kada si ono tko uistinu jesi i radiš ono što uistinu voliš. Ukratko, sve je tako jednostavno i prirodno.
Tko sam ja? Koji je moj glas? Što imam za reći? Što mogu dati ovome svijetu?
Zakorači u svoj unutarnji svijet, odgovoraj iskreno na ova pitanja, razmišljaj o njima (ne previše i ne logički), i prepustiti svome unutarnjem glasu, svojoj duši da te vodi.
Budi sigurna da samo ti posjeduješ talent koji nema nitko drugi, i da je taj talent tvoj dar koji trebaš darivati drugima, ma što god to bilo. Postojiš s razlogom i stvorena si upravo takva kakva jesi, opet s razlogom. Stoga, hrabro ispolji sebe i daruj ovome svijetu neprocjenjiv dar, svoj talent. Tako ćeš spasiti sebe i uljepšati živote drugih. Hvala Ti.
Smisao života nije da živimo vječno, već da napravimo nešto što će živjeti vječno.
Piši mi, jesi li već otkrila svoju svrhu i daruješ li svoj talent ovome svijetu?
>>> Ovo je smisao života, bez puno filozofije
59 komentara
Volela bih da pronađem svoje pravo JA. Ne znam gde je i ne znam šta želim.
Draga Sandrijela, tvoje pravo Ja si ti. Kao što sam navela u tekstu, ono je potrebno iskopati jer se nalazi dublje u nama s obzirom da smo tijekom odrastanja pokupili i nataložili puno slojeva koja su naše “lažno ja”. Slobodno pročitaj tekst još jednom i uvidjet ćeš što je potrebno učiniti, sve lijepo piše. Postavljaj si pitanja koja tamo stoje, i kao što je napisano, tvoja svrha je ono što voliš, ono prema čemu osjećaš veliku ljubav, ono što uživaš raditi i ono što je tako jednostavno i prirodno. Na to sve samo ti znaš odgovor. Ujedno, preporučam ti ova dva teksta koja ti mogu biti od pomoći:
http://mojzivotnidizajn.com/smisao-zivota-bez-puno-filozofije/
http://mojzivotnidizajn.com/mocno-pitanje-za-siguran-uspjeh/
Sve je na tebi, i ukoliko tražiš odgovore, koji se nalaze u tebi, naći ćeš ih 🙂
Joj da dousta je tako.Treba živjeti svoj život ali eto kad smo prisiljeni živjeti kako nam drugi kažu.Evo trebamo se izboriti za sebe svoje mjesto pod suncem da hvala Marijana.
Da draga Marylin, trebamo se izboriti za svoje mjesto pod suncem 🙂
Draga Marijana od srca Ti Hvala! Fenomenalan i poučan tekst! Iskreno, voljela bih doći na jedan od tvojih seminara i nadam se da hoću.Puno te voli tvoja Danijela!♡
Jedna prava istina….
Marijana uvijek pogodi u srz problema i kao da “zna” sto mi treba u datom trenutku. I uvijek je u pravu. Doista inspirativno, poučno. Hvala♡
Draga Dijana, hvala Ti 🙂 Sretna sam što ti ono pravo dođe u datom trenutku, ipak, sve se događa s razlogom i u pravo vrijeme 🙂 Hvala Ti <3
“Ako ispoljiš ono što je u tebi, spasit će te ono što ispoljiš.”Ostala sam bez teksta nakon ove mudre rečenice. Živa istina, ako ne ispoljimo ono što je u nama nećemo nikada biti ispunjeni. Trebamo raditi ono što volimo jer to što volimo nas ispunjava i to je samo po sebi svrha. Hvala Marijana na još jednom odličnom tekstu <3
Baš tako Anamarija, to je poanta 🙂 Hvala Ti 🙂 <3
Mislim da me je Bog blagoslovio onoga trenutka kada mi je drugarica poslala tvoj sajt i tekst koji sam procitala u dahu. Zasto u dahu? Jer se oseca da je u tvom DNK-a kodu ugradjeno puno talenata, kao i u svima nama, ali posebna svrha je pomoc drugim ljudima i nacin na koji to radis. Toliko nacitanosti, sirokog gledanja, rada na sebi, jednostavnosti, skromnosti, iskustva i ucenja koja si stekla, uz to zena koja ima plave oci kao andjeo koji upravo oslikavaju i takvu dusu. Hvala ti Marijana jos jednom sto postojis, hvala sto pises i hvala sto se bezrezervno dajes da pomazes. Zelim ti puno srece u daljem radu, ocekujem novi video jer i to radis jako, jako dobro! Hrana za dusu i odmor za oci. Veliki pozdrav iz Srbije i devojke koja te je juce pozdravila na fb stranici svoga bloga. 😉
Draga Jovana, od srca se zahvaljujem na ovako lijepim i iskrenim riječima. Znaš, kada dobijem ovako lijepu poruku, budem sretna i zahvalna na njoj, ali ostanem bez teksta i s osmijehom na licu i radosti u srcu. Stoga ti se još jednom zahvaljujem i drago mi je što si ovdje s nama 🙂 Veliki pozdrav Tebi, divnoj djevojci iz Srbije 🙂 <3
Draga Marijana,
Hvala ti na ovom tekstu,
Mislim da je kod nas zena problem to kaj bismo radili jedan posao pa drugi pa treci,
Govorim u mnozini jer se to kod mene dogada ali i kod moje prijateljice kad sam ju slusala sto je pricala i kod mame sam primjetila,
Malo bi jednu stvar radila malo drugu,
Imas kakav savjet u vezi toga?
Hvala,
Draga Andrea, hvala Ti 🙂 Radimo puno poslova jer tražimo onaj pravi. Kada nismo zadovoljne s jednim, pređemo na drugi, treći… i to će se događati sve dok ne dođemo do onog pravog, kada ćemo željeti raditi samo taj jedan posao u kojem ćemo uživati i raditi s ljubavlju. Sama sam to prošla, i mislim da je to sasvim ok, jer uvijek naučimo dosta toga iz poslova koje radimo, imamo puno više iskustava, što nas sve oblikuje i pomaže našem rastu. Tko traži, naći će, stoga samo traži i naći ćeš 🙂
Draga Marijana, divan tekst kao uostalom i svaki 🙂 Ja sam završila Pravni fakultet, ali nikada nisam volela tu profesiju, ono što zaista volim je novinarstvo i fitnes, jako volim sport i želja mi je da budem personalni trener,sve dok nisam pročitala ovaj tekst sam pomislala da sam možda luda što želim da posle završenog fakulteta upišem kurs za trenera, ali sada ću se definitivno odlučiti na to i pokušati. To je nešto što mogu da radim i u slobodno vreme, zato što me trening ispunjava, a mislim da svako upravo treba da radi sve ono što ga ispunjava nebitno da li ima veze sa njegovom završenom profesijom ili ne.
Draga Nataša,ja sam studirala prava,jer je to tada bio jedini fakultet koji su moji roditelji mogli da mi plate. Posle par godina sam odustala,na opste razocarenje mojih bližnjih. Udala sam se,imam dvoje dece i 36 godina i prosle godine sam upisala novinarstvo. Ne bih da se hvalim,ovo ti kazem iz drugih razloga,ali sam jedan od najuspesnijih studenata u grupi. Sve mogu i sve postižem da uradim. A nije bilo lako,pre svega,ubediti sebe da ja to mogu. A sada znam i potpisujem da se za sve nadje nacin,kada se iskreno želi. Postoje oni koji su odusevljeni mojom odlukom i dive se tome sto radim,ali i oni koji misle da sam luda. Ali, jedino važno je- JA SAM SREĆNA! I nikada nije kasno da se sanja novi san i počne iznova. SAMO NAPRED! Srdačan pozdrav!
Draga Marija, jako mi je drago što si odgovorila na Natašin komentar 🙂 Želim Ti čestitati što si svoja, slušaš sebe i što si se odvažila i slijedila svoj san. Tako je, nikada nije kasno da se sanja novi san i počne iznova. Bravo Marija i svaka ti čast 🙂
Hvala puno Marija na savetu,svaka čast i samo napred! P.s. Naravno da ću te poslušati :-*
Hvala Ti Nataša 🙂 Uvijek se vodim svojom intuicijom, dakle kada osjetim da je nešto za mene i dobro se osjećam u vezi toga, onda to i učinim 🙂 Sretno i uživaj 🙂
Draga Nataša, hvala Ti 🙂 Život je šaren, nije crno-bijeli, zato je bitno da čovjek radi sve što voli i što ga ispunjava. Kada završiš fax, imat ćeš diplomu i tu život ne prestaje, već baš suprotno, još više počinje. Slušaj svoje srce i radi ono što voliš. Voliš sport, divno, upiši taj kurs, nikad ne znaš kakve će ti se sve prilike otvoriti. Ako pratiš današnje trendove, sve je više potrebe za personalnim trenerima, tako da je to dobra grana. Daleko je više odvjetnika nego personalnih trenera što govori samo za sebe, dakle, manja je konkurencija i više je prostora za stvaranje. Još kad znaš i radiš oboje, pa zar to nije divno? 🙂 Radi ono što voliš i u čemu uživaš 🙂
Draga Marijana…divan tekst…svi smo mi u dubini duše dizajneri, imamo želje, imamo ideje, snove…nekad se ostvare, a nekad i ne, sve zavisi koliko radimo na tome…oduvjek sam željela da radim sa papirima, da ih slažem, da pišem, ali igrom slućaja završila sam hortikulturu, studirala, a bukvalno nisam znala ni šta sudiram, otac me jedva školovao, al sam se stavila, te bila jedan od sva studenta koji su uspjeli u roku da završe…al nisam to osjećaja u sbei, samo sam mehnaički učila…ta škola mi je pomogla, dobila sam posao i opet igrom slućaja dođem u Pravnu službu – privremeno, pošto nisam imala vele nekog posla u hortikulturi, pravnici sam pomagala oko papira, povremeno nešto kucala, provodila i primala sudsku poštu…toliko sam zavolila to, da sam oformila čitav sistem, sada vodim jedan cijeli referat u pravnoj službi, već sedma godina kako radim na tome…hortikultura mi je maltene sporedno zanimanje…sada radim to što volim i uživam u tome, bez problema stižem rokove i kao profesionalni pravnik obavljam kompletan posao…lijep pozdrav…
Draga Elma, hvala na ovoj lijepoj životnoj priči što si je podijelila s nama 🙂 Volim kada vidim da čovjek radi ono što voli i kada je ispunjen, tako da mi je jako drago zbog tebe 🙂 Uživaj u svakom danu 🙂
Draga Marijana, odličan tekst.I ja sam završila Pravni fakultet i radim u školstvu, gdje baš nemam puno doditcaja sa pravom.Sve sam više ubjeđenja da taj posao a možda ni fakultet nisu za mene,kao da se više ne pronalazim u svemu tome,kao da sam se prezasitila svega.Samo još da dokučim šta bih mogla drugo da radim i šta je to što se skriva i čuči u meni i čeka da se ispolji.
Hvala ti na ovako divnom tekstu.
Draga Mirela, hvala Ti 🙂 Kako bi dokučila ono što čuči u tebi, obrati malo više pažnje i svjesnosti na to kako se osjećaš kada nešto radiš. Ukoliko uživaš u nečemu, osjećaš se sretno i ispunjeno radeći to nešto, to može biti odgovor. Eto, unesi malo više svjesnosti i pažnje i otkrit ćeš što je to u pitanju 🙂
ja ne znam sta zelim raditi…I koja je moja svrha …radila sam dugo u trgovini…I znam da to ne bih radila vise …ali ne znam svoju svrhu I talente …I ne znam kako ih spoznati …kad se zavucem u svoje srce I pitam ..sta bi zelela I ko sam ostanem bez odgovora ..I to me plasi ..eto ako imas savet dobro bi dosao
Draga Sanja, odgovorit ću ti isto što i Sandrijeli. Dakle, tvoje pravo Ja si ti. Kao što sam navela u tekstu, ono je potrebno iskopati jer se nalazi dublje u nama s obzirom da smo tijekom odrastanja pokupili i nataložili puno slojeva koje je “lažno ja”. Slobodno pročitaj tekst još jednom i uvidjet ćeš što je potrebno učiniti, sve lijepo piše. Postavljaj si pitanja koja tamo stoje, i kao što je napisano, tvoja svrha je ono što voliš, ono prema čemu osjećaš veliku ljubav, ono što uživaš raditi i ono što je tako jednostavno i prirodno. Na to sve samo ti znaš odgovor. Ujedno, preporučam ti ova dva teksta koja ti mogu biti od pomoći:
http://mojzivotnidizajn.com/smisao-zivota-bez-puno-filozofije/
http://mojzivotnidizajn.com/mocno-pitanje-za-siguran-uspjeh/
Sve je na tebi, i ukoliko tražiš odgovore, koji se nalaze u tebi, naći ćeš ih 🙂
Draga Marijana,evo bit ću iskrena,dok god nisam pročitala ovaj tekst nisam shvaćala koliko uništavam samu sebe,sad znam da već dugo živim po pravilima drugih a da sam sebe,svoje ciljeve,maštu,snove zakopala sa djetinjstvom,ušutkala sam dijete u sebi i samo slušala druge. ovaj tekst me zaista dirnuo duboko i to toliko da su mi suze krenule,ne znam kad me zadnji put ovako nešto rasplakalo,kad me nešto natjeralo da zastanem i razmislim. Marijana,hvala Ti što postojiš,s ovim tekstom dolazi moja promjena. topli pozdrav 🙂
Draga Ana, drago mi je što je ovo doprlo do tebe i na taj način te osvjestilo. Znaj da nisi jedina u ovom iskustvu i da su mnogi ljudi u situaciji u kojoj si i ti. Vrijeme je za “čišćenje” svega onoga što nisi i otkrivanje onoga što jesi, da se tvoje pravo Ja konačno ispolji. Preporučit ću ti ove tekstove jer će ti moći pomoći da još više otkriješ kriva uvjerenja i tako ih se rješiš:
http://mojzivotnidizajn.com/kako-se-otarasiti-krivih-uvjerenja-poceti-zivjeti-punim-plucima/
http://mojzivotnidizajn.com/kako-prepoznati-kriva-uvjerenja-koja-te-koce-na-putu-prema-uspjehu/
Samo naprijed draga Ana, slušaj i slijedi sebe. Hvala Ti puno 🙂
Divan clanak, kao i uvijek. Evo citam ga vec 3.put danas. Moram priznati da jos uvijek nisam 100 % sigurna tko sam i sto sam, ali uz tvoje smjernice, draga Marijana, lakse cu se pronaci i dobro razmisliti o svome putu. Hvala, hvala ti!!
Hvala Ti Ana 🙂 Ponekad i sama znam čitati jedan tekst više puta, kako bi mi sjeo i kako bi dane savjete mogla što bolje primjeniti. Samo nastavi s otkrivanjem sebe i svog puta. Hvala Ti 🙂
Hvala, na predivnom i istinitom tekstu.Svako od nas bi trebalo da duboko, iskreno zaviri u svoje srce i pogleda sva uverenja sa kojima je do tada živeo. Nije lako,ponovo naći sebe i zista shvatiti ko si. Negde, usput izgubiš sebe.Ova istina mi daje priliku da pnovo pronadjem sebe. Hvala, Marijana.
Da Snježana, slažem se s tobom da bi svatko od nas trebao da duboko, iskreno zaviri u svoje srce, suoči se sa svojim “lažnim ja” i krivim uvjerenjima. Jedino je na nama da pronađemo tj. ponovno otkrijemo sebe. Hvala Ti Snežana 🙂
Jako dobar i poucan tekst, ali sta savetujes u slucaju da poziv koji je nasa svrha otkrijemo u, tako da kazem, kasnijim godinama i kada nemamo mnogo mogucnosti za promenu poziva. Unapred zahvalna a zamolila bih te da odgovor ne bude nema kasnih godina i sve je lako kada zelis :-). Veliki pozdrav
Hehe, hvala Dragana na pitanju i ograničenju mog odgovora 🙂 Vrlo je jednostavno, bit će ti kako si napraviš i u što vjeruješ. Ukoliko vjeruješ da u “kasnijim” godinama ne možeš nešto učiniti, onda ni nećeš. Mogućnosti se otvaraju kada radimo na svom cilju, i to mogu potvrditi iz svog iskustva. Ako ograničimo sebe zbog godina, uvjeta u kojima smo, onda ostajemo gdje jesmo. Moraš znati što želiš, postaviti namjeru i u vjeri, s ciljem ispred nosa krenuti ka ostvarenju onoga što želiš. I ne, ponekad nije nimalo lako postići ono što želimo, zato samo oni koji su uporni i puni vjere uspiju. Bit će ti kako si napraviš i u što vjeruješ. Sretno Dragana 🙂
Draga Marijna,osjecam da andeli mi kroz tebe salju poruku.Cijeli dan o ovome razmsljam.Hvala ti od srca <3
Drago mi je Djeni 🙂 Znakove uvijek primamo, samo ih trebamo uočiti. Hvala Ti <3
Draga Marijana (sa divnim plavim ocima, kao sto rece jedna zivotna dizajnerka), hvala na jos jednoj zivotnoj mudrosti. 🙂
Mi zaista jesmo kreatori u ovom zivotu, ali je ta sloboda negde u nama zakljucana. Slazem se da se sitnim koracima stize do nje, sitnim jer nije lako ici protiv “normi drustva” koje nam usade jos u detinjstvu, ali isto tako znam da uvek treba da slusamo tu divni melodiju kojom nas vodi srce. Slike naseg zivota su kao puzle, imamo slobodu da se igramo i kreiramo najbolje sto mozemo i zelimo:-)…. iako smo u manjini (trenutno:-) i dalje postoje oni koji idu srcem, koji kreiraju sa zeljom i menjajuci sebe menjaju i ovaj svet na bolje 😉
“O cemu god da sanjate, pocnite to da radite odmah. Hrabrost u sebi sadrzi genijalnost, moc i magiju” Gete
Draga Majo, da, lijepo si sve rekla i potpuno se slažem. Nije nimalo lako ići protiv struje, onoga što nam je nametnulo društvo, ali upravo kada to činimo bivamo slobodniji i prirodniji. Slike našeg života su kao puzzle i mi ih slažemo. Većina je ta koja slijedi manjinu, a manjina je ta koja misli svojom glavom i slijedi svoje srce, svoju unikatnu melodiju, te tako mijenjajući sebe mijenja svijet na bolje 🙂 Hvala Ti Majo 🙂
Draga Marijana, toliko sam se borila u životu da ispunim tuđe želje i tuđa očekivanja da sam se zapitala ko sam, šta sam i koja je svrha mog postojanja osim služiti drugima. Udala sam se jako mlada, sa 17 god rodila sina, u 21 i ćerku, u njihovim “najgorim” godinama ostala udovica, krenula u borbu, ja to mogu!!! I jesam uspela, dvoje divne dece sam podigla, ne hvalim se, mnogi mi to kazu. Uspela sam u jednoj misiji, to sam želela, sada su ljudi, divni mladi ljudi, a sada sledi moj novi cilj, ostvariti sebe, znam šta želim i to ću ostvariti!!! Hvala od srca, što si mi pomogla i ukazala da nikada nije kasno za sebe!!!! ♥️♥️♥️
Draga Snježana, divno je što si dvoje djece podigla i što su divni ljudi. Sada imaš vrijeme za sebe i drago mi je što znaš što želiš i što to namjeravaš ostvariti, dakle ostvariti sebe. Hvala Ti i želim ti sve najbolje 🙂 Samo naprijed Snježana, ovo je tvoje vrijeme <3
hvalati na svemu…trudicu se da se pronadjem,mislim da sam u opasnoj mrezi.
Molim Anita 🙂 Nadam se da ćeš se izvući iz “opasne mreže” i uspješno pronaći i kreirati. Sve najbolje Ti želim 🙂
Fenomenalno, kao i uvek
Hvala Ti Suzana 🙂
Draga Marijana, ovo je fenomenalna tema kojom treba svi da se pozoabavimo, a noricito roditelji. 🙂 Moje misljenje…A tebi hvala, sto nas podsecas i ucis. <3 :*
Draga Biljana, slažem se s tobom da je ovo neizostavna tema, tema koje se svi moramo dotaći i dobro razmisliti o njoj. Hvala Ti 🙂 <3
Draga Marijana,
Predivan je ovaj tekst, zaista me inspirirao. Dugo vremena se bavim ovim pitanjem i imam osjećaj da se vrtim u krug. Neznam da li znam koja je moja svrha, imam puno stvari u kojim se volim izražavati … no, čini mi se da je veći problem taj što se bojim to izraziti. Nekako kao da mi nedostaje samopouzdanja i ohrabrenja … Ali, radim na tome, ne stojim na mjestu, već korak po korak probijam te blokade! <3
Draga Slavenka, dobro znam kako ti je, jer sam i sama to prošla. Pokušaj izraziti svoj strah, napisati zašto se bojiš kako bi ti bilo jasno što je točno uzrok tvog straha, što se zaista nalazi u pozadini. Uvijek se sjeti Isusovih riječi:“Ako ispoljiš ono što je u tebi, spasit će te ono što ispoljiš. Ako ne ispoljiš ono što je u tebi, uništit će te ono što ostane neispoljeno”.
Ispolji ono što je u tebi i spasi se 🙂 Ti to možeš draga Slavenka, samo stvaraj od srca <3
U potrazi sam za svojom svrhom. Vidim je, ali je jos ne zivim. Oduvek sam volela biti lekar, da pomazem ljudima. I postala sam lekar, ali sam taj posao kratko radila. Postala sam inspektor i specijalizirala epidemioloiju. Ovaj posao radim 24 godine. Dugo sam patila sto nism u struci, na neki nacin. Volela sam rad sa pacijentima. Pre 7 godina sam bila depreivna. Gomilalo se nezadovoljstvo u svim sverama zavota. Tada sam pocela raditi na sebi. Pocela sam da uzivam kada delim to sa ljudima. Napravila sam svoj program edukacije i imala uvodno predavanjei onda stala. Osetila sam da nisam jos spremna za tu vrstu rada. Pomislila sam da nemam dovoljno samopouzdanja sto je i tacno. Krijem se iya maske uspesne, agresivne i prodorne zene, a unutar mene je nesto sasvim drugo. jedno osetljivo bice. Sada vidim da ja vec zivim svoju svrhu na neki nacin. Posao koji radim omogucava mi mnogo susreta sa ljudima. Shvatila sam da one koji su spremni iniciram da krenu u licni razvoj i tada se osecam srecno i ispunjeno. Potrebno je i dalje da menjam sebe i promenim neke segmente svoje licnosti. Mnogo toga sam vec dozivela i promenila tako da mogu dosta podeliti sa drugima. Kroz pomaganje drugima pomazem i sebi. Svi smo mi ucenici i ucitelji. Od svakog nesto naucis. Neka rec ti otvori vidike koje nisi video pre toga. Mislim da sam otkrila svoju svrhu. To vide i drugi, jer kada govorim o tome kazu da zracim. odlucila sam da je i zivim. Hvala ti na ovako divnom tekstu. Podstice na razmisljanje, a tvoj glas je ravan meditaciji..
Divan tekst kao i uvijek, od divne žene. Ja sam sve ovo povezala sa tekstom o autoritetu. Ako smo sami sebi autoritet, neće nam biti teško ni pronaći sami sebe i smisao svoga postojanja. Draga Marijana, zaista si divna kao i svaki tvoj tekst koji nam daješ kao duhovnu hranu. Hvala ti velika, hvala
Draga moja divim ti se ti si tako jedna dobra osoba…ti svakom odgovoris na komentar. Hvala na tvojoj dobroti i na svemu sto radis.
Bilo mi je potrebno ovo
U poslednje vreme sam se izgubila skroz, vise ne znam ko sam i sta sam
Hocu da osetim ko sam zaista i strah me je sto ne osecam jos uvek
I upravo to sto si napisala, sad sedim sama sa sobom i osecam nezadovoljstvo, prazninu koja raste
Znam da nece trajati ovaj osecaj vecno, ali volela bih da se ne ponavlja tako cesto 🙂
Draga Marijana, sto ako smo vec spoznali kako zelimo zivjeti, sto raditi i s cim rezoniramo, a skrenuli smo s toga puta i ne znamo kako se vratiti na njega? Ja sam radila posao koji volim, putovala i uzivala u svemu ali kad sam dosla do tocke da nisam napredovala ni poslovno ni privatno odlucila sam otici u drugi grad. Ovdje opet idem ispocetka, nisam se nigdje pronasla samo sam upisala jos jedan srodan fakultet za koji nisam sigurna da uopce zelim pohadati jer cim krene malo lose imam duboku zelju da odustanem. Kao sto pise na pocetku ovog divnog teksta osjecam se nesjedinjeno i frustrirano. Isto tako godinama vec imam osjecaj nepripadanja o kojem si pisala u proslom tekstu, ali ja se osjecam da ne pripadam gradu/drzavi gdje sam se rodila…postoji jedan grad gdje godinama zelim zivjeti, jezik djelomicno razumijem ali nemam pojma odakle da krenem i kako da se odlucim uopce otici tamo jer iako se vodim srcem imam potrebu imati i plan… Hvala ti unaprijed na odgovoru, divno je sve sto radis, ti si mi primjer jer jednog dana i ja zelim da mi se oci tako sjaje i da imam tu pozitivnu energiju. :)))
Draga Marijana…a sto kada neznas sto zelis u zivotu??kada znas da si rodjen za nesto vise…moj najveci san je samoaktualizacija…pronaci svoju svrhu i u tome se usavrsiti i ostvariti samu sebe…ali sto ako neznam sta je to sto bi me ispunilo…dokad to trazenje pa razocarenje…nezadovoljstvo samim sobom svakog dana raste…zacahuren si u svoj oklop i neznas kako izaci…a osoba sam koja zivi za male stvari,snove i unutarnji mir..pa te pitam…odakle i kako krenuti…koji je 1.korak??hvala ti unaprijed
Tekst je odlican, i sama sam u fazi kad trazim tocno onu neku svrhu, nacin doprinosa u profesionalnom smislu. Dok trazim, radim puno razlicitih stvari, neke besplatno, neke za novac i otkrivam vise o sebi. Cini mi se da su najvece kocnice u otkrivanju nedostatak hrabrosti i ego, koji zeli prvi i najbolji, uvijek i u svemu, uz puno perfekcionizma. Sada u odrasloj dobi, vidim da je to neki stari, zastarjeli mentalni i emocionalni obrazac iz djetinjstva. Vjerujem da cu, ako vise budem svjesna, izbjegnuti da on vodi moje odluke, a ne moje pravo Ja. Nadam se ovim komentarom potaknuti i nekog drugog da nastavi, uz meditaciju sve ide lakse jer se jasno vidimo. Zivot je lijep i ne trebamo osjecati da nesto propustamo, vec da smo na pravom putu.
Čitam ovu priču o ženi koja je odvjetnica, a plesala bi. Plesala bi do beskraja. Mislim da je to rečenica s kojom bih opisala svoj život. Nigdje ne pronalazim takvu sreću i mir koliko u plesu, u pokretu, gdje sve što je u meni izlazi van u pokretima koji tada odišu duhom, ljubavlju i veseljem.
Najveći korak sam napravila. Maknula se od svega što ne želim, uključujući i fakulteta, okoline, ljudi…
Puno se puta pitam kojim smjerom se krećem i jesam li na dobrome putu. Imam loših dana. Kad mislim da sam loša, da nikada neću uspjeti niti se pomaknuti sa jedne točke. No, ta vatra unutra gori, samo što još imam dosta veliki strah to pokazati, jer male crne misli govore svašta.
No, dan po dan. Mala odluka za odlukom i svemir će već to nekako posložiti sve. Hvala ti na divnim člancima ❤
Ponekad mi se cini da ja nikada necu uspjeti pronaci sebe, vec neki duzi period konstantno razmisljam o tome i nista, samo me sve vise i vise izjeda iznutra i gusi, na kraju bjezim od stvarnosti samo da se oslobodim tog osjecaja. Rijec je o profesionalnom pozivu, ne znam stvarno sta zelim, ni kada sam bila mala nisam znala, uvije sam mislila ima vremena, pronaci cu nesto. Godine prosle, doslo vrijeme da se bira koji fax upisati, a ja, kako vise razmisljam tako i ne znam ni ko sam, ni sta zelim. Naravno da postoje stvari koje volim, recimo odlicno govorim jedan strani jezik, i volim ga, ali nekako mislim da ne bih bila potpuno ispunjena kad bih do kraja zivota samo prevodila, predavala u skoli i slicno, nekako osjecam da bi se sa tim samo ogranicila. A sa druge strane, volim psihologiju, volim historiju do odredene granice, volim poeziju, svidja mi se posao inspektora, u zadnje vrijeme zanima me i medicina, i jos puno stvari. Ali kako da nadjem ono sto je stvarno za mene. Pokusala sam da ponekad kad gledam neki film, nadjem onog lika koji mi se cini idealan, pomislim ako mislim da je idealan, onda zelim da budem kao on, kasnije shvatim da nije to to,da nisam to ja. Zbog svega toga ne mogu da se koncentrisem ni nasta, na kraju ostanu samo napola uradjeni poslovi i depresivna ja.
Divan tekst! Hvala Marijana! Mislim da sam otkrila koja je moja misija u životu – da slušam ljude. Volim da slušam ljude dok pričaju, bilo o čemu, neki se žale, neki se hvale, neki su tužni, neki veseli, ali volim sve da slušam. Mislim da mi je to dar od Boga!
Sve to jako lijepo zvuci i istinito je ali i ujedno vrlo površno. Prosla sam rad na sebi i meditacije i afirmacije i nema koje alate nisam koristila, trudila se pronaci svoju strast, radila na tome, slusala svoj glas medjutim nesto jace je postojalo od svega toga cijelo vrijeme. Sto me rusilo, sto nije dozvolilo da to ispoljim , da se to nastavi… Nekada je glas prigusen ili uopce ne postoji koliko je zatrpan ispod povrsine raznim smecem. Meditirala sam stalno, radila sam sve alate samopomoci medjutim nista nije bilo odrzivo. Na kraju sam pustila sve i sve to me odvelo direktno u svoju prazninu koja je nastala od malena i ne moze se samo ljubavlju rijesiti. Vjerujem da kod nekih ljudi ovo sve funkcionira koji imaju donekle zdrave temelje (to su uglavnom odnosi u obitelji) medjutim ljudi koji nemaju zdravi temelj nema te ljubavi ili strasti koja moze proizaci iz prazne nutrine. I da, ne postoji u nama ta ljubav jer nas nitko nije tome naucio kada smo upijali kao spuzve kao djeca, ona doslovno ne postoji jer ju nismo naucili imati i ne moze se izmisliti citanjem teksta ili meditacijom. Mislim da to moze biti neki zavrsni korak kada su temelji cisti i zdravi, za zdrave temelje ponovno izgraditi potrebno je puno puno vise od ovoga. A vjerujte ja sam probala sve i svasta i dugo vremena i radila i trudila se medjutim ljubav u meni nije mogla biti izmisljena ako nije usađena ta nasa vrijednost od malena. Mislim da jedino dugotrajni terapijski proces gdje se rjesavaju temelji moze uciniti razliku , a onda ovaj tekst nakon toga ce biti kao zavrsni korak, ali definitvno ne i prvi. Zato mnogo ljudi ne moze doprijeti do svoje strasti ili te ljubavi neke jer se ona mora usadjivati procesom u suradnji s drugom osobom kroz vrijeme. Nemamo mi alata sami da dopremo do sebe, jer sve te blokade koje imamo imamo ih nastale u odnosu(najcesce s obitelji) i jedino se mogu rijesiti u odnosu(trebao bi biti terapeut ali se mi ljudi volimo lijeciti kroz odnose s partnerom, prijateljima itd).. sve je ovo lijepo ali temelj se rijesava na drugaciji nacin. 🙂