Pitanje iz djetinjstva koje može promijeniti tvoj život

Mnogi ljudi provedu svoje živote ne postavljajući sebi značajna pitanja. Odgovor na ovo pitanje može dovesti do velike promjene, jer je ovo pitanje koje nijednu osobu neće ostaviti ravnodušnom.

Pitanje glasi:

Što bi dijete koje si bila mislilo o osobi koja si postala?

Zastani. Razmisli malo o ovom pitanju.

Kako si reagirala na ovo pitanje? Da li su se javili osmijeh i radost ili neugodna tišina i suza u oku?

Ako je ovo prvo, jako mi je drago zbog tebe 🙂 No, ako je ovo drugo, onda pripadaš većini ljudi.

Što se to dogodilo?

Gdje su nestali oni dječji sni, ona poletnost i zaigranost? Zašto je prestalo fantaziranje, maštanje i vjerovanje da je sve moguće?

Tragično je što prebrzo odrastemo i zaboravimo na svoje snove. Tragično je što nas društvo uči da budemo preozbiljni, a ni slučajno djetinjasti. Tragično je što fantaziranje i maštanje odrasli ljudi smatraju neozbiljnim i primitivnim.

A što su nam najveći umovi dokazali? Dokazali su da treba imati srce djeteta, da treba imati um djeteta, da trebamo biti veliko dijete, što ne podrazumijeva da smo neozbiljni i neodgovorni, već da smo odrasle, odgovorne ali i vedre, nasmijane, zaigrane i poletne duše koje još uvijek vjeruju da je sve moguće, čija maštanja prelaze sve granice koje su umjetno postavljene u ljudskim “realnim” umovima.

Kako bi se čovjek radovao, kako bi se radovao u pravom, čistom smislu te riječi, treba za jedan trenutak opet postati dijete. Radost je stvar koju odrasli ne poznaju. Oni tom riječju nazivaju nešto sasvim drugo, sasvim različito. Treba mnogo, mnogo naivnosti za pravu, čistu radost. Prava je radost ustvari bezrazložna. U tom i jest njena čudesna ljepota.
– Vladan Desnica

Tko je najveći kreativac? Dijete. Tko pjeva, pleše i slika bez imalo stida i brige tko ga gleda? Dijete.

A tko upućuje kritiku i govori da se nešto ne smije, da ne treba to tako, već onako? Odrasla osoba.

Tko sputava dječji rast, tko uništava dječju znatiželju, tko zabranjuje fantaziranje i maštanje? Odrasli.

Vidiš gdje je problem?

Problem je u sprečavanju najdivnije duše da bude ono što jeste. Problem je u društvu koje nas želi mijenjati sebi na volju. Problem je što osoba koja smo postali uglavnom nije ona o kojoj smo kao djeca maštali.

Osoba koja ostvari svoj dječji san je pravi superheroj, prava superheroina, i takva osoba je prava rijetkost.

Najveći uspjeh danas je ostati vjeran sebi, u ovom svijetu koji te stalno pokušava pretvoriti u nešto što nisi.
– Ralph Waldo Emerson

Prisjeti se svojih dječjih snova i maštanja. Što si htjela biti, tko si htjela postati? Koliko se tvoj dječji san razlikuje od tvoje trenutne stvarnosti?

Što bi dijete koje si bila mislilo o osobi koja si postala?

Ako sada nisi ono što si željela biti kao mala, a i dalje to želiš, onda se postavi kao dijete – maštaj, vjeruj u svoj san i da ga je moguće ostvariti.

Svako dijete može odrasle ljude naučiti 3 stvari:
1. Biti zadovoljno bez razloga
2. Uvijek naći zanimaciju
3. Znati upotrijebiti sva sredstva da dobije ono što želi
– Paulo Coelho

Budi zahvalna i zadovoljna, uvijek pronađi nešto što će te zaokupiti, i kad nešto namjeravaš postići, koristi sva sredstva da to dobiješ. I maštaj, vjeruj u sebe i svoje snove, jer dokle god dišeš tvoji snovi se mogu ostvariti.

Budi odgovorno dijete. Budi radosno, vedro, znatiželjno, zaigrano, mudro, uporno, iskreno, prirodno, lijepo odraslo dijete, koje je odgovorno za ono što misli, govori i čini.
– Marijana May

Piši mi, o čemu si maštala kad si bila mala?