Mudrost koju malo ljudi koristi, a tako je jednostavna

Sjećam se jedne poučne priče koju sam davno čula. Priča ide ovako:

Poznati komičar je održavao svoj nastup u prepunoj dvorani. Ljudi su se smijali njegovim šalama i divili njegovom humoru. Došao je red na novu šalu. Komičar ju je ispričao prvi put i svi su se smijali. Istu šalu je ispričao po drugi put i dalje su se svi smijali. Treći put je komičar ponovio istu šalu, no ovaj put nije bilo toliko smijeha kao prethodna dva puta. Nakon petog puta, niko se više nije smijao. Zatim se komičar obratio publici govoreći:”Na istu šalu se ne smijete stalno, a zašto stalno plačete nad istim stvarima?”

“Zašto stalno plačete nad istim stvarima?”

Pod “stvarima” se misli na: prošlost, pogreške, gubitke, neuzvraćenu ljubav, neuspjeh…

Koliko suza prolijevamo zbog jedne osobe, zbog jednog događaja, zbog jedne pogreške i jednog neuspjeha? Koliko? Kad je dosta?

Sve više je previše.

Ako stojimo na jednoj nozi dvije sekunde, ok, nema boli. Ako stojimo dvije minute, postaje malo teže. Stajati dva sata na jednoj nozi pokušavajući uspostaviti ravnotežu je vrlo zahtjevan i bolan zadatak. Ipak, tko bi još normalan stajao na jednoj nozi kad ima dvije? A opet, tko bi se normalan odlučio za život u patnji i strahu, umjesto za život u ljubavi i radosti? Hm…

Ljudi su jedina bića koja se stalno samokažnjavaju, koja živeći u bolnim prošlim događajima stalno proživljavaju patnju. Nevjerojatno je koliko se ljudi sami zlostavljaju i pri tome zlostavljaju svoje voljene, one ljude koji ih vole i poštuju. Nikada ne pati samo jedna osoba, uvijek pate i oni koji tu osobu vole i žele joj dobro.

Smatram da je vrlo sebično biti u ulozi žrtve. Uloga žrtve, kao i uloga pobjednika je stvar izbora. Naravno, ako se nanese nepravda i učini loše djelo nekoj osobi, ona je u tom slučaju žrtva. No, ostati u ulozi žrtve je već stvar izbora, što potvrđuje i jedan od najmudrijih citata koji glasi:

Ja nisam ono što mi se dogodilo, ja sam ono što odlučim biti.
– Carl Gustav Jung

Ovu mudrost malo ljudi koristi, a tako je jednostavna i učinkovita.

Što god nam se ružno dogodilo i ma koliko bolno bilo, to neće imati utjecaj i moć nad nama ukoliko svjesno odlučimo da mi nismo to što nam se dogodilo i da nas to ne definira kao osobu.

Tko nas definira osim nas samih? Samo ljudi i događaji kojima to dopustimo. Dakle, mi smo ti koji uvijek donosimo zadnju odluku. Mi smo jedini koji dopuštamo da nas neko ili nešto definira osim nas samih. Da li ćemo biti žrtve okolnosti ili ne, samo je na nama, na našem izboru.

Lako je ostati u ulozi žrtve, nije toliko lako kreirati ulogu pobjednika. Prva uloga donosi tugu, čemer i jad, druga uloga donosi uspjeh, radost i ispunjenje.

Što izabireš? Koja je tvoja odluka?

Dostojanstvo čovjeka sastoji se od njegovog izbora.
– Max Frisch

Znaj da niko i ništa ne može utjecati na tebe ukoliko ti to ne želiš, ukoliko ti to ne dopustiš. Uvijek je do tebe i tvoje svjesne odluke. I to se ne sviđa onima koji vole biti u ulozi žrtve, to se ne sviđa onima koji vole kriviti druge za svoje pogreške, to se ne sviđa onima koji su neodgovorni i nezahvalni, jer lako se samosažalijevati i tražiti žaljenje od drugih. Ništa lakše.

Nije toliko lako ustati nakon svakog pada i podignute glave kretati se naprijed. Nije baš jednostavno smoći snagu u najtežim trenucima, imati osmijeh na licu kada se sve urušava, ali može se ako se hoće.

Postoji poznati redoslijed:

Želim. Mogu. Hoću.

Želim biti zdrava, sretna i uspješna. Mogu to sve postići. Bome i hoću 🙂 Jesam!

Zapamti, što god da se dogodi u tvom životu, ti odlučuješ da li će te to definirati. Ti si divna Duša i ne dopusti da bilo tko ili bilo što umanjuje tvoju Dušu. Uvijek donesi svjesnu odluku da si ono što želiš biti, a ne ono što ti se dogodilo.

Piši mi, koji je tvoj izbor, što odlučuješ biti? 

 


Subscribe