Podijelit ću s tobom jednu mudru priču koja će te naučiti jednu od najvažnijih životnih lekcija.
Priča je toliko jednostavna i lijepa, da će Ti, vjerujem, pomoći da zastaneš, pogledaš u sebe i više razmisliš o svom životu.
Spoznaja cvijeta
Postoji priča o cvijetu koja je dobro poznata u zen krugovima.
Jednoga dana Buddha podigne cvijet ispred 1250 redovnika i redovnica.
Dugo vremena nije ništa rekao. Okupljeni su bili savršeno tihi.
Činilo se da su svi duboko razmišljali, trudeći se uvidjeti značenje Buddhina postupka.
Odjednom se Buddha nasmiješio. Nasmiješio se jer se netko od okupljenih nasmijao njemu i cvijetu. Ime tog redovnika bilo je Mahakashyapa.
On je bio jedina osoba koja se nasmijala i kome se Buddha nasmiješio i rekao: “Ja imam blago uvida, i prenio sam ga Mahakashyapi.“
O toj su priči raspravljali mnogi naraštaji zen učenika, a ljudi i dalje traže njezin smisao.
Meni je smisao jednostavan. Kada netko drži cvijet i pokazuje nam ga, on želi da ga vidimo. Ako nastavimo razmišljati, nećemo vidjeti cvijet.
Osoba koja nije razmišljala, ona koja je bila samo ono što jest, bila je u stanju potpuno doživjeti cvijet, te se nasmijala.
To je problem života. Ako nismo u potpunosti svoji i potpuno u sadašnjem trenutku, propuštamo sve.
Kada vam se dijete predstavi sa smiješkom, ako niste zaista tamo – razmišljajući o budućnosti ili prošlosti, ili ste obuzeti drugim problemima – tada dijete zapravo nije tamo za vas.
Tehnika pomoću koje smo živi je tu da nas vraća same sebi kako bi nam se dijete pojavilo kao izvanredna realnost. Tada ga možete vidjeti kako se smije i možete ga zagrliti svojim rukama.
– Thich Nhat Hanh, iz knjige „Mir je svaki korak“
“Osoba koja nije razmišljala, ona koja je bila samo ono što jest, bila je u stanju potpuno doživjeti cvijet, te se nasmijala.”
Divna priča i poruka, zar ne?
Mi ljudi imamo sklonost i naviku da veliku većinu svog vremena u budnom stanju provodimo tako što o nečemu razmišljamo, tako što se u vezi nečega brinemo, tako što nešto planiramo, ili tako što se nečega sjećamo ili o nečemu maštamo.
Ljudi u svemu pokušavaju naći neki smisao, razlog, objašnjenje, uzrok i posljedicu.
Previše razmišljajući ljudi propuštaju ono što im je pred nosom – život i njegovu svrhu.
Jako malo vremena kada smo u budnom stanju provodimo tako da jednostavno bivamo – ovdje smo i sada, svjesni iskustva sadašnjeg trenutka, svjesni da smo živi, da postojimo, da jesmo.
“To je problem života. Ako nismo u potpunosti svoji i potpuno u sadašnjem trenutku, propuštamo sve.”
Stvari su vrlo jednostavne, no mi ih kompliciramo jer što smo stariji i više obaveza imamo život postaje kompliciraniji, i onda se jednog dana uhvatimo kako se vrtimo u krug kao hrčci, i onda shvatimo da trebamo zaustaviti tu nepotrebnu vrtnju i izaći iz začaranog kruga.
To je svjesna odluka, svjesni izbor, svjesna namjera i svjesno poduzimanje koraka za koje je odgovoran svaki pojedinac, i Ti i ja, bez izgovora.
Jer ponekad previše razmišljamo i tražimo odgovore ne videći da nam se nalaze točno ispred nosa.
Trebamo disati, živjeti, smijati se i maksimalno si ugađati, samo se stalno na to trebamo podsjećati i svjesno to činiti.
Imaš slobodu izbora, što ćeš učiniti?
Kako trenirati svoj um da više biva u sadašnjem trenutku, kako njegovati svoj unutarnji mir i biti ono što jesi, živjeti jednostavnost i lakoću postojanja, te ljepotu i radost življenja, pročitaj na linku ispod:
https://www.mojzivotnidizajn.com/jednostavna-tajna-sretnih-i-snaznih-zena/
Svrha postojanja je život sam po sebi, svrha postojanja je živjeti i rasti iz dana u dan.
Ti si život, rasti i cvjetaj, ovdje i sada.
S ljubavlju,
Marijana May
8 komentara
Predivan tekst…živjeti sada i znati svoj put…znaći biti sretan..❤
Hvala draga Marijana! ❤
Predivan tekst i divna prica.
Koliko mi znaci sto te imamo i uz tebe ucimo kako je Zivot lijep.
Hvala ti na svemu divna duso!!
Zelim ti sve najbolje..
Draga Marijana, hvala ti puno na svakoj riječi koju napišeš, uživam čitajući tvoje tekstove <3
Veliki pozdrav,
Ana
Hvala, draga Marijana, na ovako divnom i poučnom tekstu! Zaista je poučan! Nikako da umirimo svoj um i živimo sada i ovde!
Veliki pozdrav!
Zivjeti opusteno i u skladu sa prirodom ✨
Srdacan pozdrav
Ermina
Dok sam citala ovaj divan i po meni isto istinit tekst shvatila sam da to proizlazi zapravo jos iz skole.. na satu razmisljaj da dodjes do zakljucka, pa za zadacu isto tako uvijek uci uvijek razmisljaj zasto je nesto tako , ovako, onako da bi dosao do rezultata..e onda kada narastemo i netko nam pokaze cvijet mi automatski pocinjemo razmisljati zasto nam je pokazan cvijet dali moramo doci do nekog odgovora.. znaci da bi se tehnika sadasnjek trenutka trebala primijenjivati i u skolama. I onda doma roditelj pogleda te u nekoj situaciji i kaze ajde sad razmisli zasto neces dobiti ovo, neces ici tamo itd. Znaci sam pocetak zivota nema kvalitetno temelje i onda je potrebno nas srusit da bi se gradili iz pocetka♀️ Zar ne?
Neverovatno kako u odredjenom trenutky dobijemo odgovor.. neocekivano.. toliko poucna prica. Juce dok sam bila previse u buducnosti previse pod nekim pritiskom da sve bude perfetkno .. nisam bila tamo gde je trebalo biti.. u datom trenutku.. i posle napornog dana videh e-mail .. odgovor n’a svu tu jucerasnju zbrku. Hvala draga Marijana n’a divnoj prici..
Ova pričica mi je upravo osvježila dan
Hvala Draga ♥️