Očekivanja su ponekad veliki teret. Jedno je kada očekujemo nešto od sebe, drugo je kada očekujemo nešto od drugih, a sasvim treće je kada netko očekuje nešto od nas. U ovu treću skupinu najčešće pripada naša obitelj, naši voljeni koji nam žele sve najbolje. Oni često imaju veća očekivanja nego i mi sami, pa s obzirom da su u pitanju voljene osobe, želimo sve učiniti kako bismo ispunili njihova očekivanja. No, da li očekivanja koja drugi imaju od nas su ista očekivanja koja mi imamo za sebe?

Koliko dopuštamo da tuđa očekivanja postanu naša, i zašto to radimo?

Zašto preuzimamo odgovornost na sebe kako bi ispunili tuđa očekivanja? Kako možemo biti slobodni i sretni ako činimo sve kako bi udovoljili drugima, kako bi ispunili njihova očekivanja a koja nisu naša vlastita? Pa ne možemo biti slobodni i sretni ako to činimo, jer kad tad ćemo doći do točke u svom životu gdje ćemo zastati i zbunjeno se upitati: “Pa, što ja to radim, zašto ja to radim, ali ja to ne volim, tko je rekao da je ovo dobro za mene, da li je uopće dobro, čiji život živim, za koga, s kim se uspoređujem, koga vrednujem, tko to utječe na mene, kome dopuštam da mi govori što je najbolje za mene?”

Kako itko može znati što je najbolje za nas osim nas samih?

Kao odrasle i zrele osobe najbolje znamo što uistinu jeste za nas. Svi smo mi drukčiji, svatko misli i radi na svoj način. Jedina očekivanja koja trebamo ispuniti su naša vlastita. Na taj način ćemo biti sretni, zadovoljni i nećemo se razočarati očekivajući “to nešto” što u biti ne želimo.

Kako ćeš se riješiti tereta tuđeg očekivanja i početi živjeti za sebe:

Svaki put kada netko nešto očekuje od tebe, uzvrati ovom izjavom legendarnog Bruce Leeja:

Ne postojim na ovom svijetu kako bih živio u skladu sa tvojim očekivanjima, niti si ti tu kako bi živio po mojim očekivanjima.

Tako jednostavno, tako mudro, tako ispravno.

A za sebe ćeš početi živjeti kada preuzmeš potpunu odgovornost za svoj život i kada budeš jedina osoba od koje ćeš očekivati. Očekuj od sebe, ne očekuj ništa od drugih i da drugi očekuju od tebe. Tako ćemo svi biti manje razočarani, što je dobro za sve nas.

Čak da i ne ostvariš svoja očekivanja, nemoj biti gruba prema sebi. Znaj da cilj nije uvijek potrebno dosegnuti, on sam često služi kako bismo se ka nečemu usmjerili.

Uspjeh je putovanje, a ne odredište. Dokle god rasteš kao osoba, dokle god učiš, normalno je da ćeš griješiti jer sve je to proces učenja. Samo onaj koji ništa ne radi ne griješi, ali zato uvijek ostaje na istom mjestu i živi dosadnim životom.

No, ti nisi takva, ti ćeš očekivati od sebe, raditi, učiti, stvarati i znati da uvijek postoje nove mogućnosti za postizanje svojeg cilja i ostvarenje svojih želja.

Nismo stvoreni da živimo prema tuđim očekivanjima. Ako želimo doprinijeti ovom svijetu, svatko od nas treba cijeniti vlastitu vrijednost i slijediti svoje snove.
– Marijana May

Piši mi, jesi li ikada ispunjavala tuđa očekivanja i kako je to utjecalo na tvoj život?