Kada vozimo, obično najviše razmišljamo o tome kako ćemo stići i time žrtvujemo samo putovanje za račun cilja. Ali život se nalazi u sadašnjem trenutku, ne u budućnosti. Zapravo, možda će nam kada stignemo na taj cilj biti samo gore. Ako moramo govoriti o cilju, što reći o konačnom cilju, o groblju? Ne želimo da idemo u pravcu smrti; želimo da idemo u pravcu života. Ali gdje je život? Život je moguće pronaći samo u sadašnjem trenutku. Zato, svaki kilometar koji prijeđemo, svaki korak koji napravimo, treba nas dovesti do sadašnjeg trenutka. To je vježbanje sabranosti. Kada vidimo crveno svjetlo na semaforu i znak “Stop”, možemo se na to osmjehnuti i zahvaliti mu, zato što nam to pomaže da se vratimo u sadašnji trenutak. Crveno svjetlo je alarm za sabranost. Možda smo na njega gledali kao na neprijatelja, koji nas sprečava da dostignemo svoj cilj. Ali sada znamo da je to crveno svjetlo naš prijatelj, koje nam pomaže da se odupremo nagonu za žurbom i poziva da se vratimo u sadašnjost, gdje se možemo sresti sa životom, radošću i mirom.
– Thich Nhat Hanh

Zastani na trenutak. Ne žuri. Osvrni se oko sebe. Što vidiš?

Sad se zagledaj u sebe. Što osjećaš?

Uviđaš li koliko nas žurba dijeli od nas samih?

Naučio sam da je svaka žurba uzaludna i svaki nemir jalov; svejedno se dočeka sve, svejedno se otkrije smisao ili besmisao svega. Svejedno čovjek obiđe čitav svoj krug. Pa zašto onda tolika žurba?
– Vladan Desnica

Ponekad toliko jurimo i žurimo da ne vidimo ništa pred sobom niti oko sebe, baš kao da smo “muha bez glave”. I onda se čudimo što smo nervozni, što stalno doživljavamo stres i što svi oko nas pričaju o stresu.

Stres, stres, stres.

To čujem svaki dan, i uspješno eliminiram. Kako? Umjesto stres, kažem si: mir, mir, mir. Pričam o miru, prakticiram mir i kao rezultat nastane mir.

Jesi li primjetila kad kažeš osobi koja je po prirodi nervozna i uvijek u žurbi, da se opusti i ne žuri, to je još više naživcira? Živcira je riječ: mir. Živcira je kada joj kažeš: opusti se. A želi se riješiti stresa. Hm…

Ne treba žuriti, a ne treba ići ni presporo. Treba ići umjerenim tempom. Trebamo težiti ravnoteži.

Što se događa kada nismo u ravnoteži, u balansu? Bolest, koja je uvijek posljedica fizičke ili duhovne neravnoteže u organizmu.

A što se događa kada smo u harmoniji, kada smo u ravnoteži? Mir. Opuštenost. Dobro zdravlje. Radost. Nekako, još više stignemo učiniti u danu i puno više doživjeti ono što je u nama i oko nas. Tako bivamo zdraviji, sretniji, raspoloženiji, uspješniji i ispunjeniji.

Ključ je dakle u ravnoteži.

Kako bi umorno tijelo doveli u ravnotežu, moramo odmoriti, odspavati. Kako bi umoran i stresan um doveli u ravnotežu, potrebno je meditirati.

Znanstveno je dokazano da meditacija pomaže u smanjivanju stresa.

Kada počinjemo s meditiranjem, počinjemo sa smirivanjem cijelog svog bića. Bivamo prisutni ovdje i sada. Tada nestaje užurbanost i smanjuje se stres. Tada vlada mir, opuštenost, i opet je uspostavljena ravnoteža.

Svaki dan odvoji vrijeme za uspostavljanje svoje ravnoteže. Svaki dan odvoji vrijeme za povratak sebi. Svaki dan meditiraj i uživaj u ovom daru koji sebi uvijek možeš pokloniti.

Idući puta kada se pojavi crveno svijetlo na semaforu, nemoj biti ljuta, jer upravo imaš priliku za mali predah i povratak u sadašnji trenutak 🙂

Žuri polako.

Piši mi, što radiš kako bi smanjila stres i užurbanost?

>>>   Meditacija: kako započeti i izbjeći čestu pogrešku koju skoro svi čine kod meditiranja