Zbog koga možeš osjetiti bol…tko te može povrijediti?…
Samo oni do kojih ti je stalo…Pred njima si onakva kakva jesi…bez pretvaranja, sa svim svojim manama, proživljenim pričama i otključanim tajnama.
Ali…onda jednoga dana dogodi se iznimka…
Neki te od njih u trenutku svoje slabosti i bijesa…namjerno ili nenamjerno…podsjete na “ono nešto” što pokušavaš već dugo zaboraviti…Na “ono nešto” čega se ne želiš sjećati…
I tako se rana opet otvori, a da još nije skroz ni zarasla…
Tog trenutka shvatiš da nikome ne možeš u potpunosti vjerovati, ama baš nikome…I da neke stvari jednostavno MORAŠ sačuvati samo za sebe…
Oprostiš… jer Ti je i dalje stalo do njih…i jer kako kažu “nije bilo namjerno”…
Hmmm…je li baš tako!?…
I dalje se vodiš onom poznatom rečenicom …”Razum se naljuti, ali Srcu je i dalje stalo.”…
Tako je to sa onima koje voliš…
Ali…sve ima svoj prvi…i posljednji put…Pa i s njima…
Od tada budi oprezna…Zbog sebe…
Tako ćeš mirnije ploviti kroz život, kao kapetan svog broda…I nećeš se brinuti zbog iznenadnog udara vjetra…
Ako neki i zaluta kroz zaostalu nepopravljenu pukotinu…bit će to samo zato jer si mu Ti dopustila…
I onda sve te posebne priče i tajne smjesti na jedno lijepo mjesto…gdje će biti sigurne i zaštićene…
Daleko od drugih…a blizu Tebe…
Tamo gdje nitko više neće tako lako pronaći put…Tamo gdje je vjerni čuvar do posljednjeg otkucaja…
Smjesti ih…U SVOJE SRCE…💜
Jelena Nai
Piši mi, slažeš li se sa Jelenom da te mogu povrijediti samo oni koje voliš?
[/et_pb_text][/et_pb_column][/et_pb_row][/et_pb_section]
43 komentara
U potpunosti se slazem sa Jelenom i drugi mogu da povrijede ali najvise boli od onih koje nsjvise volis
Drage moje, svaki udarac i svaka izdaja boli. Istina, vise od onih koje iznimno volimo, no pogode nas i udarci osoba coje misljenhe cijenimo ili cak obicni tracevi onih koji nas povrsno ili cak nikako ne poznaju ali si daju za pravo nanositi nam zlo samim time sto prenose glasine. Svi smo razliciti…neke ce reci da ih nije briga sto tko misli i prica, nekome je bas bitno da ga sto vise ljudi voli…no kako god, udarci su udarci i svi bole samo neki vise a neki manje. Cudna je ta potreba . Umjesto o kolacima, modi, vremenu…dobroj knjizi i filmu, nekako prbo se have teme o nekome i to onome koji najcrsce nije ni prisutan . Nije li tuzno da uistinu samo sebi mozemo vjerovati? Ne bi to trebalo biti tako. Kad bi bar mogli biti ljudi toliko da ukoliko ne mozemo pomoci ne cinimo ni stetu …posebno ne namjerno….Moguce je da neke udarce voljenima oprostimo prije i vise nego drugima no nikada se ne zaboravi. Nije li umijece i humanost upravo ne zadavati udarce ispod pojasa.
Dugo dugo vremena nisam htjela prihvatiti činjenicu da samo sebi možemo vjeroati. I da u najtežim, najmračnijim, najbolnijim trenucima ostajemo samo mi i bog u unutarnjem dijalogu. Ako tada želimo ljudsku utjehu / pomoć onda plaćamo psihoterapeute. Žalosno je zaista, da te vrlo često, oni koji te najviše vole, ne čuju i neznaju kako bi ti pristupili kada ti je teško. A od njih najviše očekuješ paćnju, razumijevanje, suosječanje. Kada bi maknuli bilo kakvo očekivanje ljubavi i prihvačanja od onih koji nas vole te sa poniznošću prihvatili ono što nam mogu dati nebi bilo osjećaja povrijeđenosti. Na kraju krajeva sve je u nama i ide iz nas….
Divan i tako stvaran tekst,bas nedavno mi se dogodila ta situacija,bila sam povrijedjena od bliske osobe,jos se oporavljam,jos ne mogu da vjerujem teskim rijecima koje su pale izmedju nas.Ali to je zivot,idemo dalje,nedam sebi da me to unisti,zivim sa mislju da nece me vise niko tako povrijediti,jer ja to necu dozvoliti.
Da. Najviše bole najbliži. Oni najjače i povrijeđuju jer s njima smo emotivno vezani. Pronašla sam sebe u tekstu ali također prikupila snagu za novu ranu.
Slažem se sa Jelenom. Nažalost to sam doživjela. Užasno me boli srce. Pokušavam to zaboraviti, preći preko toga, ali na dane se sve vrati u sjećanje. Treba puno snage to potisnuti
Draga Marijana, slažem se s Jelenom. Kada su u pitanju oni koje volimo to je onda bezuvjetna ljubav i zato sve praštamo. I baš kao što kaže Jelena, najbolje je neke stvari sačuvati samo za sebe. Puno pozdrava tebi i Jeleni 🙂
Slazem se sa Jelenom, ali nasa je krivica jer smo ili idealizovali tu istu osobu ili smo prema njoj bili previse dobri. Retko se srecu osobe sa istim moralnim standardima, bar je moje iskustvo takvo.
Poucan tekst.Zivot nas nazalost nauci da moramo biti oprezni i prema svojim najblizima.
Da slažem se sa ovim tekstom. Sretna sam na spoznajama koje dobijem kroz čitanje ovakvih i sličnih sadržaja. Hvala Vam na svim objavama, SVAKO DOBRO.
Živa istina. Ali kako nositi u srcu sve važne stvari koje nam se događaju svakodnevno, za neke nismo još ni svjesni koliko su važne?? Nekako čovjeku bude lakše kada ih podijeli sa dragim ljudima.
Nisam sigurna da mogu biti toliko proračunata i sumnjičava prema svima koje volim
Slažem se s Vama. Bliske osobe su nam bliske baš zato što smo s njima otvorenog srca. Ako ne mogu biti otvorena srca onda nemam potrebe za njihovim društvom, makar bili i najmiliji.
Dina, slažem se sa tobom.Tako da Jelenin tekst jest istinit i emocionalan, ali (barem ja) ne živim sa skroz zrelim ljudima.I događa mi se da me povrijede…ali najviše u afektu ili nesvjesno.Pa ako uvide i ispričaju se — ok.Idem dalje.Ako se ne ispričaju , onda im kažem kako se osjećam , te tražim da to vise ne rade.Znam ih pitati i razlog zasto su to rekli.Puno puta se ispostavi, da je to izašlo iz neke njihove nesvjesne rane, pa smo si još bliskiji.Tako da se ne slažem da trebam zatvoriti srce i ne dijeliti svoje osjećaje i intimu sa drugima.
Svi smo mi ljudi, a ljudski je opraštati.
Pozdrav
Da, bas tako… boli kad povrede osobe koje ti znace…
Baš sad,a zašto?
Da sve uradim onako kako treba,da svi budu zadovoljni,a sve nauštrb mog slobodnog vemena,mog malog zadovoljstva koje sebi samo ovim danom mogu priuštiti…i onda…”hvala”!
Što sam ja to pogrešila da sve češće dobijem po “ćušku”?
Moraću,ipak,više sebe voleti…
Očigledno je da nešto ne funkcioniše…
Draga Marijana,
Slažem se sa Jelenom, sigurna sam da se svi bar jednom u životu suočimo sa tim. Nažalost, ali zaista nas najviše mogu povrediti oni koji su nam najbliži ili koji bi to trebali biti. Mislim da trebamo težiti samostalnosti u životu, i ne ostavljati mnogo prostora drugima da mogu da nas povrede, jer ukoliko zavisimo od bilo kog čoveka u svom okruženju, makar nam bio i blizak rod, rizikujemo da budemo povređeni. Hvala Tebi i Jeleni.. Radujem se sledećem tekstu.
Veliki pozdrav,
Dragana ❤
Draga Marijana,
u potpunosti se slaźem sa Jelenom, i drugi mogu da povrede ali boli od onih koje voliś. Naźalost to sam doźivela. Nisam sigurna da mogu biti toliko sumljiva prema svima koje volim.
S ljubavlju
Margita
Istina.zato je srce uvek lepo i zahvalno mesto za cuvanje tajne ❤️
Draga Marijana
U potpunosti se slažem sa Jelenom. Sve je istina, što je rekla. I ja sam to osetila od čoveka, koji me izdao i povredio posle 20 godina braka. I posle tri godine od razvoda, slažem se sa njom.
S ‘ljubavlju
Dušica
Slažem sa Jelenom u zadnjih godinu i jače bila sam mnogo puta povređena od bliznjih događalo se to i pre al si mlađi ne shvataš ozbiljno sada je drugačije oprostim im i idem dalje .Da boli boli ali setim se ja sam tu na prvom mestu sebi ja odgovaram za svoje postupke a oni za svoje ali nažalost nikad nemože biti njihovo mesto u mom srcu kao pre.Pozdrav draga
Naravno da te najviše povrijede oni koje voliš! Ali čak i nakon 30 godina naivnog povjerenja, shvatiš da i to možeš preboliti. Previše uvreda, ponižavanja i malo po malo shvatiš da je to prošlost. Koliko god i samoća nije laka, a on je vrlo brzo našao drugu, to mi je sve reklo, iako mi je već i puno prije bilo jasno da sam nebitna, samo pitanje ponosa, kao tko će koga. Mislim ja to ne radim, ali shvatila sam da već dugo nisam voljena, osjećala sam se gotovo kao stvar nad kojom treba imati moć… Naučiti voliti sebe prije svega, a drugima oprostiti i nek idu svojim putem, kao i mi svojim.
To je nepromišljeno i najlošija varijanta za život. Dugo sam bila takva. SADA ZNAM DA skoro svaka situacija treba “da prenoći” jer UVEK JE JUTRO PAMETNIJE OD VEČERI.
Da slažem se da najviše boli kad nas povrede najbliži,ali zašto ?Šta je to u nama ,koji deo nas reaguje na povredu onih koji su nam bliski?Dali smo mi isključivo odgovorni za bol koju sami sebi nanosimo?Prihvatamo uvrede ,prisvajamo, analiziramo,da se menjamo da naravno ali ne zbog bližnjih, zbog samih nas da sagledamo bol koju osećamo iz ugla posmatrača, meni pomaže da se na taj način lakše nosim sa takvim situacijama.
Slažem se sa Jelenom,da najviše boli kad te povrede voljene osobe.Doživlela sam to i sama,oprostila a nisam zaboravila.
Da nazalost slazem se, upravo sam danas imala slicnu situaciju, cesto nas bliski ljudi dozivljavaju zdravo za gotovo i lako nas povrjedjuju misleci da cemo njima lako da oprostimo zato sto se ljubav podrazumijeva, zaboravljajuci da sve ima svoje granice i da svaki odnos ukoliko se ne njeguje i ne ulaze u njega moze da oslabi i da dovede do zahladjenja i razilazenja i emotivnog i fizickog.
Draga Marijana
Pronašla sam se u tekstu od Jelene.Neke duboke rane još nisu zacijelile,vjerujem da hoće,trudim se da polako zacjeljuju…..
Kad su u pitanju vlastita djeca,majka koja me rodila,teške su to i prebolne rane sa kojima se treba “nositi”!
Važno je oprostiti i moliti se,a dragi Bog neka čini volju svoju!
Svima tople pozdrave,a Vama draga Marijana puno sreće,uspjeha i ljubavi!
Srdačan pozdrav!
Slažem se u potpunosti sa Jelenom. A najgore je kada te povrede, pa to i ne primete pa se kriju da je to za tvoje dobro.
Pozdrav
Slažem se sa Jelenom,jedino nas mogu povrediti oni pred kojima nemamo tajne. Ali mi smo im to dozvolili otvarajući se bez zadrške,tako da smo mi sami sebe doveli u situaciju da budemo ranjivi. Pozdrav.
Pozdrav svim prekrasnim bicima! Licno kada god uvidim da sam povredjena , to je Ego koji se ljuti. Zahvalna sam , tada toj duši jer mi ukazuje gde jos rana nije zarasla, na cemu treba jos da pojacam trud transformacije, svako mi je ogledalo i niko mi nece nista reci sto ja nisam nekom uradila u prethodnim životima. Da , slazem se sa Jelenom , jer porok vezanosti i dovodi do toga da budem povredjena jer skliznem u tela svesnosti jer je Ego taj koji se vredja. Sada kada znamda sam Večna Duša, mir, ljubav, radost..oprastam, nevredjam se , šaljem dobre želje tom biću, jer njoj treba snaga , energija i bude Duše Svesnosti.
uvijek je borba s jedne strane našim poimanjem sebe i kako nas drugi doživljavaju, a s druge stane koja gruba riječ može se oprostiti ali zločin ne, onaj tko je doživio zločin nad sobom ili svojim najmilijima može oprostiti samo djelomično i to ako je pravednost ispunjena zločinac kažnjen, pa i Isus je s križa rekao Oprosti im Oče ne znaju sto čine, a nije rekao o da ja vam opraštam što ste me mučili razapeli i ubili
I doista najviše boli kad te na takav način povrijedi onaj kog voliš. Možda je istina da to sebi sami dopuštamo. Samo kako izgraditi odnos s bilo kim ako nećeš bit iskren, ako ćeš kalkulirati, ako ćeš se skrivati, da li se to može nazvati slobodom!? A opet čovjek uvijek, al uvijek polazi sam od sebe. A opet nije do mene što sam bila iskrena, što sam se tom nekom kog volim dala takva ogoljena jer nitko od nas nije savršen svi iza sebe imamo prošlost i svi smo radili greške, ako su to uopće greške ili ih sami tako vidimo. A do njih je da li će te naše slabosti u nekom trenutku iskoristiti i ciljano nas njima povrijediti. To je zapravo njihova slabost, a na nama je da prihvatimo i taj nesavršeni dio sebe. I taj dio sebe zavolimo i kako branimo i štitimo voljene ljude tako treba naučiti da branimo i štitimo sami sebe. Svatko ipak polazi od sebe samog i najviše boli to što znaš da ti nikada nečiju slabost ne bi iskoristio na takav način jer voliš u toj osobi i te slabosti kao sve njegove vrline jednako. Teška je i bolna spoznaja da ista ta osoba tebe ne voli tako. Zato prvo sami sebi oprostimo i prigrlimo sve mane i slabosti i volimo ih jednako kao i svoje vrline i kvalitete. Tek tad nas neće u toj mjeri boljeti.
Drage moje;slazem ae da najviše boli ljubavna rana-ali ljudi koji su nam je nanijeli su naši najblizi i samim tim naši najveći učitelji.Na nama je da osvjestimo ranu i iscijelimo dijete u sebi !njih volimo i dalje malo manje ,a sebe više!To je i onako naša lekcija -da se naućimo sami voljeti i da onda višak te ljubavi dajemo drugima-ljubav je ionako davanje -a ne primanje.. Znaçi ne treba sakrivati tajne i nositi ih u srcu kao teret,jer je to pretesko i srce nam otvrdne,nego suprotno,naućiti reći hvala za ukazivanje na ranu _koja nas upućuje samo na to da se sami negdje duboko premalo cijenimo ,omalovazavamo ,smatramo nebitnim,ne dovoljno dobrim,odbaćenim/pa se te nase misli kao bumerang vraćaju nama kroz rijeći i usta drugih-ali samo zato da ih osvijestimo i vidimo kao laź,koji nam naše tijelo boli kroz laźne misli stalno u pidsvijesti nameće.Trebamo ih osvijestiti,prigrliti i odbaciti kao laź,te postati kao malo dijete-čista srca i ići dalje voljeti naše bliźnje sa puno povjerenja..Neka vaše srce bude lako…voli vas Gordana,kojoj je to usijelo-a što moźe jedna od nas mogu i svi drugi!Ljubav šaljem svima tko god sada ćita..
Veoma je teško kada te uvredi osoba koja je tebi draga i bliska srcu.Uvek kada me takve osobe povrede prvo što sebi kažem je to da nisam jedina koja je povređena od nama dragih ličnosti.Uvrede su izvori boli. Rane koje ostanu u duši mogu ostaviti trajna osećanja besa i gorčine.Praštanje je najbolji lek. Ako ne praštamo, osudićemo sebe, a i osobe koje volimo, na nesreću. Praštanjem ćemo steći mir, nadu radost… Delo koje nas je povredilo zauvek može ostaviti trag u našem životu, ali oproštaj nam može pomoći da se koncentrišemo na druge, pozitivne delove svog života. Opraštanje može voditi razumevanju, empatiji i saosećajnosti sa osobom koja nas je povredila. To ne znači da poričemo odgovornost onog ko nas je povredio. Opraštanje ne znači ignorisanje grešaka naših voljenih, ali vodi do olakšanja koje nam pomaže da nastavimo dalje.
Da, tačno je kako kaže Jelena. Bila sam povredjivana više godina od onih koje sam volela, sve sam im oprostila da bi mirno otišli u drugu dimenziju, a da li sam zaboravila? Nisam, jer puno laži je bilo, a ja volim iskrenost. Ali Bog me je pogledao i sad mirno živim i radim posao koji volim, zahvaljujući Marijani koju sam slušala kad sam bila u velikoj depresiji, Puno mi je značilo, i žao mi je što nemogu doći na seminar jer isti dan imam seminar u Beogradu.
Zdravo! Evo htela bih i ja da se javim, jer me je tekst bas podsetio na nešto što mi se skoro desilo. Razočarala sam se u najbolju drugaricu, možda sam ishitreno reagovala, unapred osudila. Ali opet me je bas povredila. Gledala me je u oči lagala. Ali opet pored svega, pružila sam joj još jednu šansu, jer ko sam ja da sudim. Jedan vidi sve uostalom. Svi smo samo prolaznici i lakše će mi biti ako oprostim. Mirnija mi je savest. Možda je to bio samo još jedan ispit, ali ću od sada biti na oprezu. Hvala na predivnom tekstu. ❤️
ISTINA. Rana koju ti zada prijatelj nikada ne zacijeli. (Kineska poslovica) Medzutim s druge strane, prastamo, jer kad prostimo, i nama je lakse i mozemo stvarno produziti dalje. Ali to ne znaci da ta osoba bice nama bliska ko i pre. Ne zaboravimo voljeti sebe. To nikad.:)
Da, tačno, slažem se sa Jelenom. Mogu me povrediti samo oni koje volim. I desilo mi se. Mnogo sam patila, ali život ide dalje. Prebolela sam, oprostila ali napustila. Nisam zaboravila i neke svoje tajne čuvam u srcu. Topli pozdrav svima
Povrijede te najviše, oni koje voliš. Naučila sam da je to jer sam imala od njih drugačija očekivanja, dajući im isto to što sam i tražila -ljubav .
Itekako zna da boli kada te povrijedi neko kome si najviše vjerovao neko koga voliš. Doživjela sam to više puta i oprostila i zaboravila.Tada mi je bilo jasno da su oni pokazali samo svoje pravo lice i ja sam od tada puno obazrivija i pazim kome cu sto reci.Puno toga zadrzim u sebi i čuvam puno mojih slatkih tajni i mojih zelja.Znamo ja i moja Duša i Univerzum.Pronasla sam se u Jeleninom tekstu i slažem se s njom.Predivno si napisala draga Jelena.Hvala i tebi i njoj predivna Marijana ♥
Slažem se s Jelenom najviše boli kad te povrede voljene osobe.Uvijek se pitam zašto se meni to dešava ,zašto nemogu biti sretna možda je u meni problem.
Slažem se sa Jelenom, samo osoba koju volim i do koje mi je stalo moze me povrijediti. Sve ostale osobe ne mogu dirati u moja osjećanja, jer one ne čine moj život.
Isto..želim Vama i sebi da to pohranimo i idemo dalje..srdačan pozdrav
Marija
Odličan tekst. I sama sam iskusila da su me drugi povrijedili zato sad sam oprezna u komentarima, u pričanju o sebi. Mnoge stvari zadržim samo za sebe.