Koliko zapravo živimo slobodno?
Što bismo trebali mijenjati?
Što bi trebali činiti manje a što više?
Odgovore na ta pitanja pronaći ćeš u mudrim riječima osamdesetpedogodišnje žene koje su objavljene u jednom od glasnika “Association for Humanistic Psychology Newsletter”.
Uzmi si vremena da pažljivo čitaš i doživiš ovaj tekst:
Kada bih mogla živjeti ispočetka, usudila bih se činiti više pogrešaka.
Opustila bih se. Dobro bih se razgibala.
Bila bih lakoumnija nego ova put. Manje toga shvaćala bih ozbiljno.
Više bih riskirala.
Više bih putovala.
Uspela bih se na više planina i preplivala više rijeka.
Jela bih više sladoleda a manje graha i mahuna. Možda bih imala više pravih “problema” ali bih imala manje zamišljenih problema!
Znate, ja sam jedna od onih koji sat za satom, dan za danom žive razumno i pametno. Oh, da, i ja sam imala svojih trenutaka i kad bih sve morala raditi ispočetka, takvih bi trenutaka bilo više! Štoviše, trudila bih se da svi trenuci budu takvi!
Nije li to predivno?! Samo trenuci, jedan za drugim, umjesto da tolike godine živite prema unaprijed stvorenom planu.
Oduvijek sam bila jedna od onih koji nikada nikamo ne idu bez termometra, termofora, kabanice i padobrana! Kad bih sve ponavljala, putovala bih s manje opreme.
Kad bih mogla živjeti ispočetka, počela bih hodati bosa ranije u proljeće i bez obuće ostajati do kasnije jeseni.
Češće bih odlazila na ples. Češće bih se vozila na vrtuljcima. Češće bih ubirala tratinčice.
Iskreno, jasno, jednostavno a tako duboko…
Kako si se osjećala dok si čitala te riječi?
Shvaćaš li kako svakim buđenjem imamo novi dan pred sobom a opet svaki dan je jedan dan manje života?
Što ćeš učiniti sa svojim dragocjenim životnim vremenom? To je pravo pitanje.
Želim Ti da više uživaš u životu, da se više smiješ, igraš, zabavljaš, da više radiš ono što voliš i što te ispunjava, da svaku noć s osmijehom liježeš u krevet i da se svako jutro budiš sa znatiželjom što će Ti novi dan donijeti i što ćeš Ti napraviti od svog dana.
Tvoj život je u tvojim rukama, učini da bude lijep i pustolovan.
Piši mi, kada bi mogla ponovno živjeti ispočetka, što bi Ti napravila drugačije? Što bi činila manje a što više?
45 komentara
Divno draga Marijana.
Inspirativno.
Predivan tekst kada bih trebala ispočetka sve prvo bih promijenila svoje odrastanje, više ulagala u sebe svoje samopouzdanje, svoj mir svoje JA , nebi dala da me drugi gaze, nebi dopuštala mnogo toga ali opet bez svega toga možda ne bih bila ovo što sam sad,,, draga Marijana hvala
Draga Marijana,
Ja kad bi živjela život ispočetka, više bih njegovala unutrašnjost a manje vanjštinu, više bih živjela u miru, bez bespotrebnih drama i suludih misli, uživala bih u svakom novom danu, više bih bila smirenija i sretnija bih odlazila u krevet a ujutro se budila naspavana i sretno kročila u novi dan.
Puno je toga za reći ali eto u fazi sam kad radim sama na sebi da postignem taj žarko željeni mir, da budem ona stara , da budem sretna i zadovoljna u životu a Bog da mi da snage da sve prepreke koje nailaze u životu da pređem ,visoko uzdignute glave, sa željom da još budem snažnija da se nosim sa svime što mi se nametne u životu.
Lijep pozdrav i svako dobro ti želim!
Definitivno bi manje brinula ,zamarala se tuđim mišljenjima i očekivanjima
Volim zivot u svakom njegovom obliku. I dobre i lose strane jer da nije bilo onih losih ne bih shvatila da je bilo i onih jako dobrih. Zivot nas vodi cudnim putevima i treba se samo prepustiti i vidjeti sto nas ceka sljedeci trenutak. Jer zivot sam po sebi je jedno veliko iznenadenje. Neka su lijepa a neka bas i ne ali su dio koji ne mozemo zaobici. Zato pokusavam uzivati u sitnicama punim plucima. Ovaj tekst nas sve moze potaknuti da se prepustimo i ne oklijevamo previse u donosenju odluka. Hvala ti sto si tu zbog nas.
Veoma lepo napisano
Opustajuce i simpaticno
Kada bih ja mogla ziveti ispocetka prvenstveno bih promenila svoje odrastanje od 6.god kada se moja majka preudala i moj zivot postao pakao, jer me je totalno zanemarila i posvetila se svom muzu
Mislila sam da me ipak voli kao ja nju, pa sam zivela sa njom i trpela maltretiranja razne vrste od strane njenog muza koje je ona licno dopustala
Dugo je to trajalo
I danas imam posledice toga
Pre svega ne verujem ljudima
Kada bih mogla ziveti ispocetka- istog trenutka kada je to stvorenje uslo u njen zivot- ja bih iz njenog izasla i otisla kod babe i dede, njenih roditelja i njenih mladjih sestri, koji su svi sa nama ziveli, ali su se preselili u novu kucu, a nas 2 ostale u stanu…i tako ja nastradala
I da sam tada imala pameti i smelosti da to uradim danas bih bila dtuga zena, majka i baba. Ovako, stalno nosim stresne situacije sa sobom i svi me izbegavaju ili izbegavam ja njih.
Glasno bi govorila NE svima i svakome, ne bih rasipala energiju na realizaciju tudje srece, zivila bi zivot bez ocekivanja….
Predivan tekst. Još uvijek se učim kako živjeti punim plućima ali na žalost strah je još uvijek prisutan. Strah koji mi brani da potpuno uživam. Krenula sam malim koracima naprijed i nadam se da ću se riješiti tog straha i potpuno i slobodno uživati u životu
Draga Marijana,
hvala na svakoj riječi koju nam uputiš i kojom nas podržavaš,na pomoći da otkrijemo sebe jer time i mi našom promjenom potičemo da svijet oko nas bude ljepši…jednostavnost i ljepota…HVALA NA SVEMU❤
Draga Marijana, sve bih ucinila drugacije, od skole, sto mi otac nije dao da idem, eee. sad bi bila poznata umetnica slikarstva, ali putevi vode dalje. Jednom u zivotu, stane ti zlatna kocija, ako neudjes u nju, bice i drugih kocija ali nisu zlatne. Mi sami biramo kako cemo ziveti ili nam neko namece svoj stil, pa kako bude. Znate onu izreku- Da mi je ona mladost, a ova pamet- Veliki pozdrav od srca.
Toliko puta sam cula pricu “eh kad bih mogla zivjet ispocetka” pa kaze uradila bih ovo,ono itd.Ali istina je da nam nazalost na zivotne odluke odnosno na sam zivot uticu mnogi faktori kao sto su:sredina u kojoj odrastas i njene tzv.vrednosti u periodu tvog psihofizickog razvoja, porodica, stanje u zemlji, finansijska situacija i dr.Onda se moras prilagodjavati zivotu tj.situaciji i prihvatiti da jednostavno neke stvari ne mozes promeniti i pomiris se jer tako je sudjeno.pozz
Draga Marijana!
Divan tekst,inspirativan…
Da mogu,većinu bih učinila drugačije…jedino ne bih mijenjala biti majka mojoj divnoj djeci…ali za promjene nikad nije kasno i nastojim malim koracima unositi pozitivne promjene u život…hvala što postojiš
Rođenjem budemo bezbrižni, ali onda nam počinju stavljati teret na leđa koji teško nosimo. Obično su to tuđi strahovi, tuđa kriva uvjerenja koji polako ali sigurno postaju naši.
Sad se pak protiv toga opiremo i želimo se bespotrebnog tuđeg-našeg tereta riješiti. Jer bez tog tereta bili bismo rasterećeni. Sa ovim životnim iskustvom i saznanjima koje imam danas sigurno bih češće donosila odluke sama, ne razmišljajući sto će netko reći i s mnogo toga se ne bih zamarala.
Život je škola, bitno da ne idemo cijeli život u prvi razred.
Kad bi živjela ispočetka još više ,još jače ,još žešće bila bi svoja …živjela bi onako kako sad živim po svom,podjelila lekcije onima koji me žele jadnu,povrjeđenu drugačiju …
Najviše bi ugađala sebi i sebi se dokazivala ,nikad nebi marila za tuđim mišljenjima …upravo onako kako sad živim…❤,s ljubavlju i zahvalnosti svaki dan.
Isto bi napravila kao i ova 80 godišnja žena. Ali to sve shvatimo kad sve prođe a popravka nema. Osim ako uspiješ sad uhvatiti dio te slobode. Ja jesam .
Živila bih punim plućima i što manje se brinula.
Predivna priča. Kada bih ja dobila priliku da živim život ispočetka prvo bih živjela punim plućima. Bila bi otvorenija. Više bi se smijala. Gradila sebe iznutra i nebih odustajala od stvari koje sam započinjala. Voljela bih sebe!
Uspela sam u poslednjih pet godina dosta toga da promenim i svakoga dana se budim sve radosnija. Iz ove perspektive kada sagledam svoj zivot koji je zapravo oduvek i bio pomalo drugaciji od ostalih iz mog okruzenja, jedina stvar sa kojom se jos uvek borim je da oprostim sebi sto sam nekim ljubavima koje to nisu bile davala toliku vrednost. Ovo se odnosi na ljude kojima sam bila prijatelj a oni meni ne i na partnere koji su bili lazovi i licemeri. Sada shvatam da to nije moj problem i nije moja karma, jer sam bila100% iskrena, ali predugo sam patila jer nisam dobila to za uzvrat. Sada umem takve ljude da prepoznam i zaobilazim ih u sirokom luku. Pa to je jedino sto bih volela da sam posedovala malo ranije MUDROST. Verovatno treba za sve malo vremena i lekcija koje moramo proci. Zahvalna sam na tome kako je do sada moj zivot tekao i nekako cvrsto verujem da tek dolaze jos lepsi trenuci.
100% iskrena,
%
Draga Marijana,
Kada bih mogla živeti ispočetka, radila bih sve isto. Ako bih bilo šta menjala, to više ne bih bila ja. Ali ovaj tekst je svakako zanimljiv, pitanje je iz kog ugla se gleda na stvari.
Veliki pozdrav,
Dragana ❤
Toliko puta sam cula pricu “eh kad bih mogla zivjet ispocetka” pa kaze uradila bih ovo,ono itd.Ali istina je da nam nazalost na zivotne odluke odnosno na sam zivot uticu mnogi faktori kao sto su:sredina u kojoj odrastas i njene tzv.vrednosti u periodu tvog psihofizickog razvoja, porodica, stanje u zemlji, finansijska situacija i dr.Onda se moras prilagodjavati zivotu tj.situaciji i prihvatiti da jednostavno neke stvari ne mozes promeniti i pomiris se jer tako je sudjeno.pozz
Draga Marijana, čitajući ovaj tekst osjećala sam se tužno, jer sam prepoznala sebe u riječima ove mudre osamdestpetogodišnje žene.
Cijeli sam život živjela po nekim nametnutim “pravilima” misleći da je tako ispravno, ne znajući da imam pravo na izbor. Danas, kada znam da imam pravo na izbor, ne uspijevam da mijenjam te obrasce zbog uvjerenja koja su mi nametnuli roditelji, škola i društvo. Trudim se i radim na sebi, ali zbog tih uvjerenja koja su još u meni izostaje mi primjena onoga što sam spoznala.
Kad bih mogla živjeti ispočetka više bi se smijala, pjevala, plesala, putovala, radila pogreške, a ne bi brinula da ne pogriješim ili što će drugi reći ili misliti. Jer brineći o svemu što mi je nametnuto vidim da sam time uradila veliku pogrešku prema sebi i prenijela ta ista pogrešna uvjerenja na svoju djecu, ne znajući drugaćije. Kad bi mogla živjeti ispočetka naučila bih svoju djecu da žive slobodu kako bi njihova djeca živjela tu istu slobodu.
Kada bih mogla da pocnem ovaj zivot ponovo,mnogo toga bih promenila.
1.Mnogo vise bih volela moju sestru,brata,oca,majku i sve sto me okruzuje.
2.Vise vremena bi provodila sa mojoj decom,umesto sto sam jurila za zaradom i stvaranjem materijalnih stvari
kojih vise nema,a deca su odrasli ljudi i moje drustvo im vise nije potrebno.
3.Manje vremena bih poklanjala ljudima koji su me samo trovali svojim negativnim recima , praznim pricama i ogovaranjima.
4.Volela bih vise sebe.Osluskivala bih svoje telo i dusu i trudila se da im udovoljim.
5.Nista od ljudi nebi ocekivala,pa nebih ni dozivela razocarenja.
A od sada pa nadalje cinicu sledece stvari:
1.Radovacu se svakom trenu jer se on vise nece ponoviti.
2.Distanciracu se od svih i svega sto mi crpe energiju
3.Druzicu se vise sa mojim unucima, sinovima i snahom,smejacemo se,radovati i uzivati u svakom novom danu.
4.Sve cesce cu ici u prirodu,setati pored reke,slusati cvrkut ptica i sapat vetra.
5.Otvoricu dusu i srce za bozansku ljubav i misaono cu izgraditi neprobojni stit oko sebe da zaustavi sve ono nedobro.
Svima koji ovo citaju zelim: mir,ljubav i izobilje.
Draga Marijana,
Divan i poucan tekst,mislim da svakog dana kad ustanemo zivi i zdravi prvo se zahvalimo na tome i stremiti ka tome da mijenjamo svaki dan nesto sto nam ne odgovara kako bismo osjetili da zivot tece i mi se mjenjamo.
Lijep pozdrav
Bas dobro pitanje. Probudila ste u meni onu djevojcicu koja se voli igrati uzivati sa svojim prijateljem ( psom) , brati tratincice. Da mogu birati bila bi vise djevojcica i manje bi brinula i bila opterecena. Hvala sto ste me nadahnula
Kada bi morala ziveti ispocetka ….ne bih uzimala nista zdravo za gotovo! Najvise bih volela sebe i svaki dan sa zahvalnoscu bih grabila minute, sate….drzala bih uvek oci otvorene. Ne bih trckarala za karierom, ugadzala svima, volela bih mirne dane, opustene, sretne i vreme za SEBE. Sretna sam sto sam te pronasla draga moja Marijana.
Predivno, hvala Ti Marijana ;))
Draga Marijana,
Kada bi živjela život iz poćetka, dosta, svaša bi drugačije ućinila i živjela, u puno toga za reći imam, samo kratko da kažem više bi slušala sebe i nebi si dopustila da zaboravim koji su moji snovi, više bi se usudila, manje bi se kritizirala i više bi si dopustila da griješim, manje bi sebe u grću držala. Puno sam ružnih stvari izdržala i dosta stvari podigla sama na svojim leđima, ali spoznaja da sam živila tuđe snove me boli kao da mi je otkinulo krila i sad se osjećam bespomoćno.
Hvala draga Marijana na divnim primjerima i životnim lekcijam zbog kojih mi rastu krila.
Kada bih ja sve mogla ispočetka, prvo sta bih uradila je to, da se manje plašim od neuspeha, da više volim, da se više zezam, da manje plačem, da ne žalim za izgubljenim, da sve probam, da skačem bandzijem, da naučim da plivam, da kada se iznerviram samo iskuliram, da probam sve ono što se nisam usudila, manje obraćam pažnju šta su drugi rekli. Da, želela bih da promenim svoje vidike, da nemoguće postane moguće. Više putujem. Da upišem ono što stvarno volim. Mada za nešto još nije kasno. Hvala na predivnom textu. ❤️❤️❤️
Mnogo toga ,prvo naucila bi da cijenim vise sebe i da naucim da kazem NE.Da neproduzujem u neku vezu,neko prijateljstvo ili bilo sto drugo sto mi uistinu krade moju zivotnu energiju.
Da ,druzila bi se sa svima sto me rade sretnijom,veselijom,postovanijom..jer samo tako sam onda prava ja ,u svakome smisli ,i samo tako mogla bih biti najbolja za sebe i drugima.
Da zivim zivot punih pluca i da se radujem kada usrecujem sebe i ljude koje mene cine sretnom,i najvece zadovolstvo je kada osjetim onaj lijepi divni fitback.
Ovo je samo jedan mali dio sto bi ja ucinila,jer sve si ti u svom izlaganju vise rekla Draga Marijana.❤
Ne brinite drage moje.Ostavite taj kofer proslosti u neki cosak ,kad tad samo bacite pogledi i to je to.Putujte dakle bar da ulepsamo ono vreme sto je ostalosto. Meni se cini da samo to preostaje. Divno napisano i ja sve to cenim draga Mirijana.
Draga Marijana,
Da mogu zivjeti zivot ispocetka, manje bih ga zivjela u svojoj glavi, a vise zeljela biti prisutna u sadasnjosti. Manje bih bila opterecena idealima koji su mi nametnuti, a vise zeljela da prihvatim da ljepota lezi u nesavrsenosti. Vise bih se radovala svakom danu i oprastala sebi “greske”. Vise bih vjerovala sebi i svojoj intuiciji i vise se radovala onom sto dolazi. Bila bih svoj najbolji prijatelj.
Tek mi je 30 i jos uvijek mogu toliko toga da napravim.
Hvala za divan sadrzaj koji dijelis s nama.
Prekrasen tekst 🙂 Pozdrav Od Makedonija 🙂
Draga Marijana, drage sve!
Prije svega hvala Marijani, kako na ovom tekstu tako i na svemu što čini kroz Moj Životni Dizajn i svoju prisutnost.
Dugo je pratim, učim i usvajam, krećem se..rijetko ili gotovo nikad ne komentiram.
Danas moram.
Život se uvijek može početi živjeti ispočetka!
Da, upravo sad, ovog trenutka!
Potrebno je imati čvrstu želju, namjeru, odlučnost…i jednostavno krenuti.
Govorim iz vlastitog iskustva. Moguće je i vrijedi.
Ja jesam i divno je.
I sve Vi ste na tom istom putu, samim tim što ste ovdje.
Svaka sa svojom pričom.
Ima bolnih i bolnijih…pripadaju pr
ošlosti i samo su priče iz Vaših života.
Pamtite i ponavljajte sebi: da to jest moja priča no to nisam ja. Ja sam snažna i hrabra žena koja počinje ispočetka,
upravo ovdje, upravo sad.
I ja imam svoju bolnu priču. Jednom ću je podijeliti s Vama. Ta priča nisam ja.
Ja sad imam i svoju sretnu priču. Možda i ovu jednom podijelim s Vama. Ni ta priča nisam ja.
Ja sam samo u njoj jer sam hrabra i snažna žena. Ista onakva kakva čuči u svakoj od Vas…ohrabrite je još malo i pustite da izađe i djeluje. Pustite je da stvara nove priče, sretne…
E, kad bi ponovo živela mnogo štošta bih promenila i dodala više uživanja bez prepreka i pravila,kao što je gospođa kazala više bih rizikovala a manje koristila životna pravila…..više bih koristila svoju slobodu u svakom pogledu……….pozdrav Marijana tekst je divan kao i uvek
E, kad bi ponovo živela mnogo štošta bih promenila i dodala više uživanja bez prepreka i pravila,kao što je gospođa kazala više bih rizikovala a manje koristila životna pravila…..više bih koristila svoju slobodu u svakom pogledu……….pozdrav Marijana tekst je divan kao i uvek
Ti cinis da neizmjerno volim svoj zivot
Hvala ti Marijana za sve ❤
divan tekst, defitinitivno bih zeljela da zivim sto vise svjesna,….
Shalom!
Hvala draga Marijana na ovom divnom tekstu. Ima u našim životima mješavina onoga što “moramo” i onoga što “želimo i volimo”, a ja nastojim da u mom životu svaki dan bude zastupljeno puno više toga što volim i što me raduje, i što predstavlja izvor moje kreativne inspiracije, slobode i energije za cijeli dan, svaki trenutak i svaki dan. Hvala
Kada bih mogla ponovno živjeti iz početka, više bih voljela samu sebe, više bih brinula o svojim potrebama, a ne potrebama drugih. Bila bih obzirnija i pažljivija prema svojoj djeci. Slušala bih puno više, a pričala bih manje. Ne bih sebe kažnjavala i pokušavala postići ono što mi drugi nameću. Više bih uživala u prirodi, osluškivala bih žuborenje potoka, povjetarac koji njiše grane, lišće koje šušti u predivnoj jeseni, pjev ptičica…
Ali još nešto ću napisati.
Ja ponovno živim, jer se učim više voljeti, više brinem o svom zdravlju, puno sam obzirnija prema svojoj predivnoj djeci, obožavam ih slušati i dogovarati se s njima. Uviđam da nema smisla biti gruba prema sebi, biram ono što želim biti i to postajem. Više gledam, više slušam, više osjećam, više dišem i prisvajam sve ljepote koje me okružuju.
Odlučila sam ponovno si dati priliku i sanjati, voljeti, ljubiti, zahvaljivati, uživati i jednostavno biti… I znate što, divno je, posebno je i jedinstveno.
Hvala Ti draga Marijana na ovoj predivnoj priči koju si podijelila. Hvala Ti od srca!
Ovo mi je došlo u pravom trenutku..danas razmišljam gdje je nestao onaj žar u životu..sve preozbiljno shvaćam…jednostavno fali mi ono dijete koje sam bila.hvala ti Marijana od srca❤
Puno toga bih promijenila i primijenila iz tog divnog teksta kad bi bilo vremena
S LJUBAVLJU VELIKI POZDRAV
Prelepo sve sto je napisano,pratim vas rad sve pohvale.Lep pozdrav Slava iz Ljubljane.
Nebi toliko razmisljala…..vise bi isla srcem
Predivan tekst, nadahnjujući zaista.
Pa draga moja, imam 46 punih godina, i mislim da su samo broj. Budim se sretna, zahvalim na novom danu, svemu što imam u životu i tako počinje moje putovanje, zvano novi dan.
Širim ljubav, evo i sada imam osmeh na licu! ❤️
Kao prvo želim da kažem da mi se tekst jako dopao.
Kada sam čitala dosta sam se i sama pitala za svoj život
Mislim da svi imamo drugačiju i sudbinu,stav i prije svega taj pogled na svijet.
Treba živjeti i ne osvrtati se u prošlost, sve je tako kako i treba da bude
Ali da mogu promijeniti jednu stvar u mome životu ,iskreno ništa ne bih promijenila sem toga da više uživam
Bilo to dobri ili loši trenutci…
To nas gradi kao osobu.
Be happy and smile