Postoje mnoge priče koje svojom mudrošću potaknu na dublje razmišljanje o životu. Jedna od njih je svakako i ova, koja daje novu, drukčiju perspektivu pogleda na svijet, onoga u nama i oko nas.

Na Sveučilištu u Berlinu profesor je izazivao studente pitanjem je li Bog stvorio sve što postoji.

Jedan je student hrabro odgovorio: ‘Da, stvorio je!’

‘Bog je sve stvorio?’, upitao je profesor ponovno.

‘Da, profesore’, odgovorio je student.

Profesor reče: ‘Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. A sudeći prema pravilu – da naša djela govore tko smo mi – Bog je zao.’

Student je zašutio. Profesor je bio jako zadovoljan sobom i hvalio se studentima kako je još jednom dokazao da je ono u što ljudi vjeruju samo mit.

Jedan je drugi student podigao ruku i rekao: ‘Mogu li ja vas nešto pitati, profesore?’

‘Naravno’, odgovorio je ovaj.

Student je ustao i rekao: ‘Profesore, postoji li hladnoća?’

‘Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Tebi nikada nije bilo hladno?’, odgovorio je profesor.

Mladić je odgovorio: ‘Činjenica je da hladnoća ne postoji. Prema zakonu fizike, ono što mi smatramo hladnoćom je zapravo nedostatak topline. Predmeti ili živa bića se mogu proučavati kad imaju ili prenose energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ili materija prenose energiju. Apsolutna nula je potpuna odsutnost topline, materija postaje inertna i nesposobna za bilo kakvu reakciju. Hladnoća ne postoji, mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo kad nemamo topline.’

Student je nastavio: ‘Profesore, postoji li tama?’

Profesor je odgovorio: ‘Naravno da postoji!’

Student odvrati: ‘Ne, profesore, tama ne postoji. Tama je zapravo nedostatak svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo koristiti Newtonovu prizmu da razbijemo bijelo svjetlo i proučimo različite valne dužine boja. Ne možemo izmjeriti mrak. Jednostavna zraka svjetla može se probiti u svijet tame i osvijetliti ga. Kako možete znati koliko je određeni prostor taman? Ono što možete izmjeriti je količina svjetla koja je prisutna. Tama je izraz koji čovjek koristi da bi pokazao što se događa kad svjetlo nije prisutno!’

Konačno, mladi je čovjek upitao: ‘Profesore, postoji li zlo?’

Iznerviran profesor je odgovorio: ‘Postoji. Vidimo ga svaki dan u primjerima čovjekovog nehumanog ponašanja. U kriminalu i nasilju.’

Na to je student odgovorio: ‘Zlo ne postoji, profesore. Ili barem ne postoji samo za sebe. To je kao tama i hladnoća, riječ koju je čovjek stvorio da bi opisao odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije kao vjera ili ljubav koje postoje kao što postoji svjetlo i toplina. Zlo je ono što nastaje kad čovjek nema Božje ljubavi u svom srcu.’

Profesor je šutke sjeo.

Mladić se zvao Albert Einstein.

Kao što je hladnoća nedostatak topline, tama nedostatak svjetla, tako su sumnja i briga nedostatak vjere. Mržnja je odsustvo ljubavi, nerazumijevanje i netolerancija nedostatak razumijevanja, nekulturno ponašanje nedostatak kulture, psovke nedostatak kvalitetnog rječnika, ismijavanje i ogovaranje drugih nedostatak samoprihvaćanja, ljubomora i zavist nedostatak zadovoljstva sobom i svojim imanjem.

Ukoliko nam je nemir u srcima, to je zbog nedostatka mira. Ukoliko imamo previše stresa, to je zbog nedostatka opuštanja. Ukoliko smo grubi prema sebi i drugima, to je zato što nam fali nježnosti.

Ako nam je glava preopterećena negativnim mislima, znamo da je to zbog odsustva pozitivnih misli.

Što onda trebamo raditi? Očito je da trebamo misliti pozitivno, o lijepim stvarima i događajima, maštati, vizualizirati ono što želimo ostvariti i očekivati sve najbolje.

Ili jedno ili drugo.

Zašto onda ne bi uvijek izabrali ono zbog čega se osjećamo bolje? Teško? Nije. Ako možemo negativno razmišljati, možemo i pozitivno. Ako se možemo brinuti i sumnjati, možemo i vjerovati, ako smo grubi možemo biti i nježni.

Uvijek je na nama što ćemo odabrati. Uvijek je stvar odabira i perspektive. Ako jedna perspektiva ne valja, promijeni je.

Mržnju zamijeni ljubavlju, nemir mirom, stres opuštanjem, grubost nježnošću, negativne misli pozitivnim, sumnju vjerom, tugu smijehom…

Ispuni svoje srce ljubavlju prema sebi, budi nježna prema sebi, imaj razumijevanja za sebe i ono što radiš, i uvijek, bez obzira na sve, vjeruj u sebe.

Radeći tako, širit ćeš ljubav i mir, razumijevanje i nježnost, i učiniti ovaj svijet ljepšim mjestom. To je razlog zašto svi i jesmo tu, zar ne?

Piši mi, što te se najviše dojmilo iz ove priče?

>>> Kako se riješiti straha od neuspjeha i početi nizati uspjehe