Jedna specifična rečenica je duboko ukorijenjena u našem društvu. Vrijeme prolazi, a ta rečenica ne izumire. Problem je što ljudi nisu svjesni štete koju čine govoreći drugima ove riječi. No, kada jednom to osvijeste nadam se da će prestati to činiti.

Ova poznata i učestala izjava glasi:

Nemoj je hvaliti previše, pokvarit će se.

O da, zvuči poznato? Prisjeti se koliko si samo puta čula ovu izjavu. Kako se osjećaš kada učiniš nešto dobro i dobiješ pohvalu zbog toga, a onda neka treća osoba kaže da te ne treba hvaliti jer ćeš se pokvariti?

Pokvariti? Pa nisu ljudi hrana da se pokvare. Svaki čovjek zaslužuje pohvalu kada učini nešto dobro.

Lijepo je kada za kvalitetan rad dobijemo pohvalu, ljepše je kada sami pohvalimo nekoga, a najljepše je kada sami pohvalimo sebe.

Najljepše je kada sami pohvalimo sebe. Ne govorim o uzdizanju, pretjeranom i lažnom hvalisanju, već o iskrenoj pohvali koju sebi uputimo kada učinimo dobro djelo.

Istina je da to rijetko tko čini, jer upravo zbog one poznate rečenice nastaje krivo uvjerenje, uvjerenje da ćemo se pokvariti, da ćemo postati lošiji ako nas drugi hvale, ili ne daj Bože, da sami sebi odamo priznanje.

To zaista nema nikakvog smisla. Ako čovjek sam sebi ne može uputiti lijepu riječ, pohvalu i priznanje, kako će moći isto to uputiti drugima? Ne može.

Dobro znamo da sve kreće od nas samih. Kako iznutra, tako izvana.

Upravo zato što ljudi nisu svjesni svoje vrijednosti, zato rijetko vide vrijednost u drugima. Upravo zato što ljudi ne vole i ne poštuju sebe, ne mogu iskreno voljeti i poštovati druge ljude. Upravo zato što ljudi ne mogu pohvaliti sebe, teško mogu pohvaliti druge.

I što onda ljudi čine? Kritiziraju. Kritiziraju sebe, a što više kritiziraju sebe, to više kritiziraju druge. Odavno je poznato da su najveći kritičari upravo oni koji su najkritičniji prema sebi. Dajemo samo ono što nosimo u sebi. Osoba koja upućuje drugima destruktivnu kritiku je ista ta koja sebe obasipa destruktivnom kritikom.

Osoba koja zna svoju vrijednost, koja cijeni sebe, koja upućuje sebi lijepe riječi i pohvali sebe kada treba, je ista osoba koja priznaje tuđu vrijednost, cijeni druge i s lakoćom upućuje lijepe riječi, komplimente i pohvale onima koji to zaslužuju.

Da bi se priznala tuđa vrijednost, treba imati vlastitu.
– Arthur Schopenhauer

Dosta je bilo umanjivanja vlastitog truda. Sada je vrijeme da izrazimo zahvalnost i pohvalu za sve što dobro napravimo.

Rezultat: bit ćemo sretniji, zadovoljniji, uspješniji, zahvalniji i utišat ćemo unutarnjeg kritičara, te bivati otporni na vanjske destruktivne kritike.

Dakle, kada učiniš dobro djelo, pohvali samu sebe. Čini to svaki dan. Nije važno koliko je malo ili veliko djelo, važno je da si ti iskrena prema sebi i da si uputiš lijepe riječi zbog onoga što si učinila. To je još jedan od načina da motiviraš sebe i bivaš sve bolja i bolja.


▶ Subscribe

Pohvali samu sebe. Uputi si lijepe riječi i odaj si priznanje. Možeš Ti to, hajde 🙂

Piši mi, jesi li ikada doživjela rečenicu “Nemojte je hvaliti…” i kako si se osjećala nakon što si je čula?