Dvije životne priče koje će promijeniti tvoj pogled na život

U pozadini svira Beethovenova Moonlight sonata.

Ona sjedi na vrtnoj stolici pokrivena dekom, u desnoj ruci drži šalicu toplog čaja, gleda planinu i razmišlja o svom životu.

Prisjeća se brojnih prilika koje je imala a koje nikada nije iskoristila.

Nikada.

A mogla je, bila je sposobna, bilo joj je sve lijepo servirano. Ali nije.

Zašto?

Jer se plašila.

Čega?

Promjene, imala je strah od promjene.

Zbog straha od promjene, jer se nije usudila riskirati, jer nije dopustila sebi da ispolji ono što je u njoj, jer nije odlučila hrabro slijediti svoj životni poziv i svoj put, sada sjedi sama.

Tužna je, nesretna, nosi gorčinu u sebi jer je svjesna da je potraćila život na pogrešne stvari, s pogrešnim ljudima, na pogrešnim mjestima.

Bijesna je na sebe jer je propustila najbolje prilike zato što se plašila promjene.

A plašila se promjene jer nije dovoljno vjerovala u sebe i imala hrabrosti da živi po svom.

Kajanje i bijes su je oslabili, gleda u ljepotu prirode ispred sebe ali njen pogled je prazan, nije u potpunosti prisutna u sadašnjem trenutku jer se prisjeća prošlosti i svih propuštenih prilika.

Žali, gorko žali što se nije usudila svoj život proživjeti onako kako je htjela.

Počinje teško disati, iz desne ruke joj ispada šalica čaja.

Izdahnula je svoj posljednji izdah.

Umrla je a kao da nikada nije ni živjela.

No ostavila je nešto iza sebe, svoju posljednju poruku koja se nalazi na komadiću zgužvanog papira u njenoj lijevoj ruci.

Završila je glazba u pozadini.

Završio je i jedan neproživljeni život, neispunjene želje i neostvareni snovi jedne žene koja je dopustila da strah od promjene uništi njen život.

Tako je to kada ljudi ne žive svoju svrhu i kada se boje promjena.

A što je pisalo na papiriću?

Ovo:

“Dok si živa, ne propuštaj život. Živi ga. Koristi prilike, riskiraj. 

Voli, boli, smij se, plači, raduj se…uvijek skupi hrabrosti da radiš ono što voliš jer jednoga dana to nećeš moći.

Nema veće boli i agonije od neproživljenog života.

I zato spoznaj se, znaj se.

Živi svoju životnu svrhu jer ćeš jedino tada moći živjeti ispunjenim životom.

I zato, diši, diši duboko, grli široko, smij se glasno, jedi slasno, jedi i masno, jedi i slatko, jedi i slano. Ali ne jedi sebe, ne uništavaj se već si pomozi.

Ispolji ono najljepše u tebi i pokaži svijetu svoju paletu boja.

Postojiš s razlogom i onda budi svoja s razlogom. Pokreni Veliku Životnu Promjenu i proživi ovaj život koji samo jednom živiš. Živi…”

Ah, žalosno, jako žalosno kako ljudi umru kao da nikada nisu živjeli….

No ne mora tako biti.

Idemo vidjeti puno ljepši scenarij:

U pozadini svira Beethovenova deveta simfonija – Oda radosti.

Ona sjedi na vrtnoj stolici pokrivena dekom, u desnoj ruci drži šalicu toplog čaja, gleda planinu i razmišlja o svom životu.

Prisjeća se brojnih prilika koje je imala.

Prisjeća se kako je nekada imala strah od promjene zbog čega nije iskoristila sve prilike i zbog čega je sabotirala vlastitu sreću i uspjeh.

Pri pomisli kako ju je nekada strah od promjene kočio zbog čega je puno toga propustila, čini jedan duboki udah i jedan duboki izdah, i smiješi se.

I tada, puna žara, počinje pričati svoju priču:

„Znala sam da je bilo krajnje vrijeme da promijenim puno stvari u svom životu. Znala sam to jako dobro a još više  osjećala. Ali nisam znala kako. Trebala mi je podrška, trebalo mi je vodstvo. I nekoliko dana sam imala predosjećaj da ću dobiti upravo ono što mi je potrebno. I tako, jedne večeri, dok sam tražila da me nešto motivira, da me nešto pokrene, pogledala sam u svoj email sandučić i ugledala mail kojeg sam istog trena otvorila. Odmah sam znala da je to to i vrisnula sam od radosti.

“DA, DA, DA”, govorila sam naglas, onako snažno i energično, kao da odjednom imam svu snagu svijeta. Naslov maila glasio je: „Vrijeme je za Veliku Životnu Promjenu!“

Da, to je to, meni treba jedna Velika Životna Promjena! To je ono što sam čekala, i Bože dragi, kako sam blagoslovljena, kako mi šalješ ono što mi treba. Tako sam sretna.

Od onoga dana kada sam pokrenula Veliku Životnu Promjenu, svaki strah sam uspješno pobijedila, nije bilo prepreke koju nisam savladala. 

Od tada sam imala nepokolebljivu vjeru u sebe i puno pouzdanja u svoje sposobnosti. 

Svakim danom sve više sam voljela i poštovala sebe, što se jasno odrazilo na moje odnose s drugim ljudima.

Zahvaljujući Velikoj Životnoj Promjeni otkrila sam i produbila sam svoju životnu svrhu, jasno sam znala koji je smisao mog života i kako da uspješno živim od svog rada. 

Moj život je postao lijep i slobodan. 

Imala sam više vremena za sebe i da radim ono što volim, kvalitetno sam provodila vrijeme s voljenim ljudima, a drugi su počeli iskazivati više poštovanja prema meni i više su cijenili moje vrijeme.  

Osjećala sam jednostavnost, lakoću i ljepotu življenja, i sve to osjećam i dan danas. 

Sretna sam, blagoslovljena i neizmjerno zahvalna jer sam u pravom trenutku pokrenula Veliku Životnu Promjenu i tako zauvijek promjenila svoj život na bolje, i ostvarila sve ono što sam najviše željela.”

Zato što je otkrila svoju životnu svrhu, zato što je znala kako upravljati sa sobom u vremenu i prostoru, zato što je naučila kako da poštuje sebe i cijeni svoj rad, zato sada sluša divnu simfoniju i osjeća mir, sreću, ponos i zadovoljstvo.

Uživa u svom dvorištu s prekrasnim prizorom na planinu, u svojoj privatnosti i miru.

Nema kajanja, nema bijesa, nema gorčine u sebi jer živi svoju svrhu i radi ono što voli.

Stavlja deku na drugu stolicu i ustaje, čini tri koraka i počinje plesati jer živi životom kojeg je odlučila živjeti. 

Ona je sretna, ona je slobodna, ona je svoja…sve zahvaljujući mudroj odluci što je u pravom trenutku započela Veliku Životnu Promjenu.

Na stoliću, pored šalice čaja, stoji ceduljica na kojoj piše: 

“Pokreni Veliku Životnu Promjenu, ne čekaj, jer život ne čeka. Poduzmi pravi korak i učini da se svaki dan tvog života računa. To je dužnost koju imaš prema Sebi.”

Takav je život, za jedne je kajanje a za druge je radost. Neka tvoj život za tebe bude radost.

Vrijeme je za Veliku Životnu Promjenu i iskoristi svoju priliku sada.