Smisao postojanja je rast. Život je dinamičan, nije statičan. Sve se kreće, sve se razvija, ništa ne stoji mirno, ništa ne stagnira. Ako ne rastemo, znači da odumiremo. Možemo odabrati rast i napredak, ili tapkanje u mjestu tj. odumiranje. Možda zvuči grubo riječ “odumiranje”, no stajati na istom mjestu, biti u svojoj “zoni komfora” upravo i jeste svjesno/nesvjesno odumiranje.
Sposobnost da izađemo iz svoje zone komfora je osnovni način našeg rasta. No, često se bojimo učiniti taj prvi korak. Bojimo se neodređenosti, boli, neznanja, tako da tu, u zoni komfora nalazimo utjehu i spasenje. Ali to je samo prividno. Prava istina je ta da naša zona komfora nema nikakve veze s komforom, nego je zapravo riječ o strahu. Zbog straha smo na istom mjestu, zbog straha ne želimo učiniti nešto novo, zbog straha odumiremo, zbog straha propuštamo život i sve njegove čari.
Nije važno koliko je godina u našem životu, nego koliko je života u našim godinama.
– Abraham Lincoln
Znam koliko zastrašujuća može biti čak i pomisao na nešto što bi trebali učiniti a ne usudimo se, jer se bojimo. Pa čekamo, sjedimo u udobnosti svog doma i molimo Boga da se nešto dogodi, samo kako se mi ne bi morali pokrenuti, jer ipak teško je i strašno učiniti nešto čega se bojimo ili učiniti nešto što nikada prije nismo učinili. To stvara osjećaj neugodnosti, i onda, trči bolje nazad u svoj topli kutak, sigurni dio svemira, gdje nas ništa ne može dotaknuti ni povrijediti. I upravo tako blokiramo sami sebe, svoje sposobnosti i prilike koje nam se mogu otvoriti.
Evo, opet ću izaći iz svoje zone komfora i s tobom podijeliti jedan način kako sam uspjela prevazići ovaj problem. Odlučila sam pisati blog i snimati videe. Pisati volim, ali snimati se baš i ne. I tako, prošlo je dosta vremena, kada sam na nagovor svog dragog konačno popustila i hrabro pristala snimiti prvi video gdje govorim o tome “Kako se prestati uspoređivati s drugim ljudima” koji možeš pogledati ovdje. Draga moja, to je bilo strašno. Tolika unutarnja borba, nervoza, strah, živciranje, tolike kočnice su se u meni pojavile da to nije bilo normalno. Bojala sam se stati ispred kamere i progovoriti. Bilo mi je jako neugodno i nisam znala šta ću sa sobom. Prvi put je bilo katastrofalno.
Onda, na jedvite jade, pristala sam na drugi put i opet ista stvar, opet opiranje. Onda treći put, četvrti, deseti, pedeseti… Nakon svih silnih pokušaja, ja sam uspjela tek nakon sedamdeset i nekog puta snimiti prvi video. Preko sedamdeset puta sam se snimala. Nakon toga, nakon uspješnog izlaska iz svoje zone komfora, otkrila sam svoj talent, svoju novu vještinu i shvatila koliko je bilo besmisleno svo prijašnje odgađanje, živciranje i sve neugodnosti koje sam sama sebi stvorila. Zahvaljujući upornosti, potpori mog dragog, i odlučnosti da konačno snimim prvi video, ja sam se riješila straha od kamere, i otkrila da to volim raditi. Zato što sam izašla iz svoje zone komfora, ja sam otkrila novu vještinu i još više se razvila kao osoba. Da to nisam učinila, toliko toga bi propustila.
Kada izađeš iz svoje zone komfora, ono što je nekada bilo nepoznato i zastrašujuće postaje sasvim novo i normalno za tebe.
– Robin Sharma
Ovo je bio samo jedan od mnogobrojnih slučajeva izlaska iz moje zone udobnosti, i zato razumijem kako se osjećaš. No, ima rješenja.
Prvo ću navesti razloge a zatim načine koji ti mogu pomoći da prevaziđeš svoj strah i da hrabro kročiš izvan svoje zone komfora.
4 razloga zašto moraš izaći iz svoje zone komfora:
1. Otkrit ćeš svoj životni poziv, svoju misiju
Kratkoročni osjećaj neugodnosti vodi ka dugoročnom osjećaju ugodnosti. Kratka borba sa sobom i svojim strahovima će ti otvoriti vrata tamo gdje su prije bili zidovi. Otkrit ćeš i upoznati novu sebe, te tako pronaći odgovor na ono vječno pitanje: “Koja je moja svrha?” Sve što sam postigla vrijedno spomena, postigla sam izašavši iz svoje udobne zone. Sve što nisam ostvarila, bio je uzrok stagnacije, odnosno bivanja u svojoj dosadnoj zoni komfora. Da, ono što želimo postići moramo se za to potruditi i to iziskuje dodatni rad i upornost. Jedino radom na sebi možemo otkriti svoj životni poziv i učiniti svoj život ispunjenim.
2. Ubrzat ćeš svoj osobni rast
Izlazeći iz svoje zone komfora saznat ćeš puno o sebi, o svojim snagama i slabostima, i općenito o svijetu. Svakim izazovom ćeš naučiti novu životnu lekciju. Usvojit ćeš nove vještine i nova znanja, koja inače nikada ne bi otkrila u lažnoj sigurnosti zone komfora.
3. Tvoje samopouzdanje i vjera u sebe će ojačati
Osoba koja se boji izaći iz svoje zone komfora nije ni svjesna svojih mogućnosti i sposobnosti. Kada se spremiš za poduhvat, za osobnu transformaciju, tvoje samopouzdanje će porasti, tvoja vjera u sebe će ojačati. Shvatit ćeš da je sve na tebi, i da moraš preuzeti odgovornost za svoj vlastiti život.
4. Inspirirat ćeš druge
Prisjeti se ljudi kojima se diviš, čije te životne priče inspiriraju. I sami su morali izaći iz svoje zone komfora kako bi postali ono što jesu. Učini taj prvi korak, izađi iz zone komfora, hrabro koračaj naprijed i budi uzor i inspiracija drugima.
Budi ona promjena koju želiš vidjeti u svijetu.
– Mahatma Gandhi
6 načina kako izaći iz svoje zone komfora:
1. Budi svjesna svoje zone komfora i svojih ciljeva
Upitaj se: Što je to što je za tebe vrijedno napraviti ali se to bojiš sama učiniti zbog mogućeg neuspjeha ili razočarenja?
Razmisli o tome i budi iskrena prema sebi. Neka ti bude kristalno jasno što želiš postići, koju prepreku želiš preći, što želiš promijeniti. Kada znaš zašto želiš izaći iz svoje zone komfora, odgovor će ti pomoći da prebrodiš svoj strah. Napiši sve koristi koje ćeš imati izlaskom iz zone komfora. Tako, kada znaš svoje razloge i sve dobrobiti kojima ćeš biti nagrađena, redovito se podsjećaj na njih a pogotovo u trenucima straha i sumnje.
Razmisli što će se dogoditi ukoliko u samo jednoj godini ostaneš u svojoj sigurnoj zoni? A što će se dogoditi za pet ili deset godina? A sad zamisli, što će se dogoditi kada izađeš iz svoje zone komfora? Što ćeš sve postići samo u jednoj godini, a kamoli u pet ili deset godina?
2. Promijeni svoju perspektivu
Od sada na svoju zonu komfora gledaj kao na zatvor a ne utočište, kao na neprijatelja koji te drži podalje od tvojih ciljeva. Zona komfora je tvoj neprijatelj, ne prijatelj. Izaberi prijatelja – izaberi izazov. Izazovi samu sebe.
Tko ne riskira, ne profitira.
3. Idi korak po korak
Idi korak po korak. Ništa nemoj raditi naglo i u velikom zamahu jer ćeš se tako još više prepasti i brzo vratiti u svoju udobnost. Npr. želiš javno govoriti, a bojiš se javnog nastupa, počni za početak govoriti pred svojom obitelji i prijateljima, pa pred malim grupama, a tek s vremenom pred velikim grupama. Uvijek prvo trebamo izgraditi dobar i čvrst temelj, na kojem ćemo kasnije izgraditi stabilnu i lijepu kuću.
4. Neka ti postane ugodno s neugodom
Ovo se možda čini zbunjujućim, no zapravo djeluje. Donesi sporazum sa sobom da nećeš bježati od neugodnosti (odnosi se na onu vrstu neugodnosti koja ti pomaže da rasteš kao osoba, u pozitivnom smislu, da se odupreš svom strahu, i da prevaziđeš prepreku koja te koči). Recimo, kao što sam ja prevazišla svoj strah od snimanja pred kamerom. Postalo mi je ugodno s neugodom, i tako sam se riješila neugode.
5. Ništa ne shvaćaj osobno
Udalji se od negativnih ljudi koji te žele obeshrabriti, i ništa ne shvaćaj osobno što ti govore. Čak i ako te drugi ismijavaju, ili ti govore da nećeš uspjeti, samo ih ignoriraj. Vrijeme će pokazati svoje, drži do svojih vrijednosti i prestani tražiti tuđe odobravanje. Drži se svog cilja i znaj da možeš postići ono što si zacrtaš.
6. Uvijek se podsjeti da je smijeh tvoj prijatelj 🙂
Nemoj sve preozbiljno shvaćati i doživljavati tragičnim. Čak i ako u nečemu pogriješiš, ok, nasmij se, vidi što si naučila i nastavi dalje. Uvijek je lakše s osmijehom i pozitivnim očekivanjem prevazići prepreke i strah. Unesi humor u svoj svakodnevni život i vidjet ćeš koliko ćeš se često sama sebi smijati zbog iracionalnih strahova i opravdanja koja si daješ ostajanjem u svojoj zoni komfora.
Nova mora moći ćeš otkriti, tek kad stekneš dovoljno hrabrosti da iz vida izgubiš obalu…
Sjeti se i napiši mi, što si sve postigla kada si izašla iz svoje zone komfora?
>>> Kako se riješiti straha od neuspjeha i početi nizati uspjehe
300 komentara
Draga Marijana, odusevljena sam tekstom kao i uvek. Ovo jeste vrlo velika i ohrabrujuca tema pogotovu za nas zene. Ja sam se do nedavno borila sa svojim strahovima, a iz zone komfora odlucila sam izaci nakon zavrsenog fakultete, kada sam samu sebe ohrabrila u potrazi za poslom. Bila sam jako nesigurna u sebe sa svojim malim ispadima, ali sam resila na sve to se nasmejati podici glavu i krenuti dalje. Zaista nije tesko, cak sta vise ponekada je vrlo smesno. 🙂 Treba samo uvek ostati pozitivan, jer zaista, zivot nam nudi tako divne prilike. 🙂
Draga Marija, hvala Ti 🙂 Istina, ponekad kad shvatimo koliko su naši strahovi iracionalni i besmisleni, počnemo se smijati tome i odmah lakše doživljavamo prepreke. Uvijek trebamo ostati pozitivni jer tako možemo vidjeti prilike koje ne vidimo kada smo u strahu. Čestitam Ti na uspješnom izlasku iz zone komfora 🙂
Draga, ovaj blog si postavila u trenutku kada mi je bio najpotrebniji. Nekako sam dobila vise volje, snage a i inata da dokazem da mogu. Ma bas me briga ko sta misli i to sto mi kazu da necu naci posao nikad sa svojim fakultetom. Na kraju krajeva se zapitam da li su oni trazili taj posao,kad nisu kvalifikovani,nemaju diplomu nego eto tako pricaju. Moram da dodam da je i meni moj dragi najveca podrska i da on mene gura da idem napred, kad upadnem u tu zonu komfora. Ja tad postajem depresivna,nista se ne desava a ja hocu da se desi,ali me strah da se pokrenem,tj da odem na taj prokleti ispit recimo.i onda sam bila u situacii da kazem njemu/ a sta cu ja tamo,nisam dovoljno dobro spremila pascu. A on bi uvek odgovorio, pa ako treba da padnes, padni, ali tamo, a ne u svom stanu sama sa sobom. Tako sam i dosla do ovde. I vise nikog ne slusam. Imam svoj cilj i radim na tome. Jedino imam problem,sto nekad se pretrpam ucenjem ispita,jezika i premorim se. E tad ne umem da se opustim,sto ume da bude problem.
Draga Marijana,
Izišla sam iz svoje zone komfora kada sam se razvela nako 21 godine braka. Sa dvije tada maloljetne kćeri provela sam 6 mjeseci u sigurnoj
kući. Počela sam peći torte i kolače kako bi popravila svoj kućni budžet, a potom se javila poznatoj zagrebačkoj slastičarnici Magnolia.
Dala sam otkaz u sigurnoj gradskoj firmi i počela raditi kao voditelj proizvodnje.
Pobijedila sam svoje strahove od samostalnog života, kako ću sve sama… Pobijedila sam strah od napuštanja “sigurnog”… Strah od preseljenja u drugi grad… I još uvijek imam neke strahove koji me “tresu”, ali ja si kažem”to znači da je dobro” i tresući se od straha napravim ono čega se bojim.
I tako opet i opet…
Draga Martina, hvala na komentaru koji je dokaz kako nikad nije kasno za promjenu i da unatoč svom strahu učinimo ono što je najbolje za nas. Čestitam draga Martina i želim Ti puno mira, ljubavi, snage i uspjeha. Bravo draga 🙂
Meni je neugodno u toj zoni komfora. Krecem da se zivciram,jer hocu da se nesto desi,al nece samo od sebe,moram da se pokrenem,u mom slucaju je bilo da izadjem na ispit. I tako sam se zalila mom dragom kako mi se nista ne desava, kako ne napredujem, nervirala sam se strasno. I on mi je rekao, ti idi na ispit ako treba padni, ali tamo,a ne samu sebe da oboris. I tako se borim i uspevam. I meni je bilo strasno.jao,pa kako cu,pa sta cu,pa sto da se brukam. Milion puta se desilo da polozim i da je to radila moja nesigurnost. Hvala ti na ovom postu
Eh, studentske muke 🙁 Čak i kada znamo, opet nam se javi nesigurnost zbog koje ne želimo otići na ispit. Dragi ti je odlično rekao:”Ako treba da padneš, padni, ali tamo, a ne u svom domu sama sa sobom.”Na greškama učimo, padnemo i ustanemo, bitno je da nastavimo dalje. Volim ovu izreku:”Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajkivati i kamenjem gađati svakog psa koji laje na tebe, nikad nećeš stići na cilj.” Ukratko, pusti selo neka priča, ti se drži svog puta i cilja. Ljudi će uvijek pričati, i pusti ih neka pričaju, to nema nikakve veze s tobom. Ti učiš i studiraš zbog sebe a ne zbog drugih. Nastavi se boriti, nikad ne odustaj i uvijek vjeruj u sebe. Sretno s ispitima Mary 🙂
Hvala ti draga,javljam kako je bilo,nadam se pozitivnom ishodu 🙂
Može Mary, sretno 🙂
Pozdrav,
Moj izlazak iz zone komfora desio se nakon što sam ostala bez posla. 15 godina imam vozačku ali sam se bojala voziti,odluka nije došla iznenada pokusavala sam vise puta odlučna da ne odustanem. I sada vec mjesecima vozim auto,polako i trudim se da bude i sigurno.
Međutim obeshrabrena sam i zbunjena po pitanju pronalaska posla, kao da nemam dovoljno snage i odlucnosti da se pokrenem,a svaki dan razmisljam o tome,i tako vec dugo.
Draga Marijana ovo mi baš treba, Hvala Ti!♡
Pre vise od dve decenije izasla sam iz zone konfora…Islo je ovim redom….
Prvo sam odlucila uraditi sve u cilju svog ozdravljenja i postala prvo korisnik napitaka od Aloje…posle ozdravljenja svima pocela pricati lao i ti Marijana o svom iskustvu i dobrobiti koju sam dobila…
Zatim sam objavila svoju prvu knjigu Gde?Kada’ Ko?..svi clanovi moje porodice su se smejali kao i rodjaci…prijatelji…Zahvaljujuci ljudima koji su pronasli svoj mir i spokoj citajuci tu moju knjigu od dobijenog novca sam dala da mi se napravi KREVET na kojem i danas divno sanjam o svom daljem uspehu u zivotu i pisem nove knjige..Ukupno sam objavila cetiri a knjiga Duhovni put jedne zene je dostupan na sajtu OBAVEZNI.NB.RS u elektronskom obliku
Kada sam 2002.g. dala otkaz na sigurnom i dobro placenom radnom mestu u jednoj banci u Novom Sadu,,,svi su se plasili kako cu ziveti bez stalnih prihoda…narocito moja mama, suprug,deca…a vec sam bila i baka…Koga brig sta oni misle? Koga briga sta mi drugi kazu? ..Za sigurno me to nije brinulo jer JA sam znaka KO SAM.’?.Sta Sam? Koji je MOJ PUT I sta je Moja SVRHA…i tako zivim kao penzionerka ,Privatni preduzetnik i bavim se spisateljstvom ali i dalje ucim od onih koji su do spoznaje samog sebe stigli kao ti Marijana nekim drugim nacinom…iduci svojim putem kao sto ja idem svojim…Zajedno mozemo uciniti vise za dobrobit svih koji su Danas tu a i za one koji ce se roditi SUTRA i za uvek…Veliko hvala
Definitivno najbolji potez koji sam uradila jeste što sam pronašla dati blog. Hvala na svakodnevnoj motivaciji
Hvala draga Majo 🙂 Sve se događa s razlogom i blog ti je došao u pravi tren. Hvala što si ovdje i radujem se tvojim komentarima 🙂
Hvala ti puno…Izlazila sam ja iz svojih zona komfora par puta i upadala u nove posle bezuspesnog lutanja i sada sam u jednoj od tih zona komfora koja me ne ispunjava i u vezi iz koje ne bih isla ali bih da se u njoj promeni nesto sto opet nije do mene tj ja ne vidim jasno sta ja to trebam uraditi…
Ali definitivno sam dobila tvoju poruku dok sam u nekim dilemama ili prekratnicama…
Hvala ti od srca
Draga Marijana, za svaki problem postoji rješenje. Sama znaš što je najbolje za tebe i kako ćeš se ti najbolje osjećati, i naravno, tvoja je dužnost da napraviš sebi najbolje, jer to i zaslužuješ. Sretno 🙂
S ovim tekstom lakse shvatih zonu konfora… Hvala draga Marijana ❤
Ti si tako jedna divna dusa i zelim ti svu srecu i ljubav obog sveta. Divim ti se. Hvala puno na svemu. Na tvom vremenu koje posvecujes nama i na tvojim divnim tekstovima. Nadam se da cu jednog dana uspeti da budem poput tebe jer sam oduvek zelela pomagati drugima ali prvo moram pomoci sebi izaci iz zone komfora i uci u moju realnost. Veliki zagrljaj
Draga Marijana,
Pratim te i prije nego sto sam odlucila primati tvoje obavijesti mailom,ali jako sam zadovoljna tim “slucajnim” klikom jer me tvoja videa opustaju i na drugaciji nacin prenose mi neka vec poznata znanja buduci da teme o kojima pises i snimas vec dulje pratim 🙂
Moram reci kako sam puto puta izasla iz svoje zone komfora a prvi veliki izlazak je bila selidba radi fakulteta u jedan grad dok je vecina ljudi i mojih vrsnjaka takodjer tezila prema Zagrebu. I tako se promijenio moj pogled na sve i lakse sam se otvarala za neopoznato a to i dalje radim i drzim se izreke – “Nista nije stalno osim promjena”. Hvala na svemu sto radis,jako je korisno!! Pozdravi 🙂
Draga Marijana, mnogo puta sam izasla iz svoje zone komfora, od izlaska iz braka preko pozla koji je zahtevao stati i govoriti ljudima i pred ljudima, samostalnog biznisa….toliko toga. Bilo je straha, a bice ga uvek, ali idem uprkos njemu. I ziva sam, jaca, upornija, znam sta hocu, a sta ne. Idem dalje, upravo sam na jos jednom putu izlaska, izlaska iz veze. Nije lako, kao sto nikada i nije, ali idemo dalje. Na vratima straha pise – izaci ces u nesto nepoznato, ko zna sta te ceka. Na vratima prilike pise – izaci ces u nepoznat svet i tamo ces naci ono sto si uvek trazila. I nemam dilemu koja da otvorim!
Draga Marijana,
Tvoji tekstovi su poput psalama.Jasni, vrlo precizni, korak po korak tekstovi.Daješ nam konkretne alate i pravi si misionar.Svaki put ih čitam nekoliko puta, prepisujem, kačim na frižider, umesto magnetaPredivna si! Ja naime jesam uspela izaći iz zone komfora kad je posao u pitanju, naravno…to su tek početci,ali osetim pomak….ALI!Kada je ljubav u pitanju….ne mogu…tj. ne znam zapravo šta bih trebalo da uradim…
Pozdrav i zagrljaj divna ženo!!!
Hvala puno na tekstu. Redovno ih citam sve i pomalo se i sama oslobadjam svoje zone komfora. Mada se to ne moze desiti preko noci, bitno je da se trudimo.
Matijana sve si lepo napisala i objasnila Ja znam da zona konfora je tihi ubica koje nam grize vreme i pokusaka sam izaci iz njega mada ne sasvim Ti si imala veliku podrsku svog dragog a sta raditi kad si sam i kad niko ne razume tvoj strah i osecaj Puno pozdrava
Tacno je da sam se uljusturila u zonu komfora i ugasila svoje ciljeve i snove .vasa taktika je jednostavna za shvatiti jos samo primjena i akcija naravno uz mnogo rasta i mudrosti.Zanimljivo je vase izlaganje o snimanju videa cijelo vrijeme sam posmatrala vasu gestikulaciju usnama i rukama .Taj govor na videu je prava harmonija …unikatan stav i smiraj iz duse se itekako primijeti …pricajte nam jos …zaista sam fascinirana jer nemogu pronaci neispravnosti u ovom putu kojim nas vodite
I daaaaa hvala vam …nadam se da cemo uz vas ici napred..ka uspijehu …zelim da namodkrijete jos vasih mudrosti .svaki vas text mi prija kao kad sam mnooogo zedna i zatim se osvijezim vodom .tako dijeluju vase tehnike .kao da mnogo zednoj osobi dajete zeljenu tekucinu – potrebnu za prezivljavanje
Draga Elvisa, zahvaljujem se na tvojim divnim riječima i poredbama 🙂 Sve što pišem i radim, činim s najboljom namjerom u želji da pomognem svima koji pomoć traže i žele učiniti svoj život ljepšim, lakšim i ispunjenijim. Ono što te svakako molim je to da uvijek vjeruješ u sebe i radiš samo ono što je u skladu sa tvojim vrijednostima, radi ono zbog čega se dobro osjećaš i što misliš da je ispravno. Sigurna sam da će svaka osoba koja redovito radi na svom osobnom razvoju itekako uspjeti u onome što želi. Ja ću se i dalje truditi pomoći što više mogu dijeleći sve ono što je meni pomoglo i učinilo mi život boljim. Hvala Ti što si samnom na ovom putovanju 🙂
Draga Marijana,moraam priznati da je ovo odlican tekst ,odnosno savjet .Vecina zena ima ovaj problem u ovom nasem zivotu..I sama nekad zakocim previse,pa onda krenem kako treba…ali uvjek nesto me koci I moram se povuci a mrzim.da tupcem u mjestu …sta dalje kako da se jace pridignem 🙂 🙂
Draga Muamera, slijedim ono pravilo: polako i sigurno. Na svom osobnom razvoju trebamo raditi svaki dan, potrebno je pronaći ravnotežu, te ići korak po korak. Ništa naglo, ništa previše, već polako i sigurno. Svaki dan učini nešto novo, izazovi sebe i tako polako izađi iz svoje zone komfora. Korak po korak, i kad se okreneš vidjet ćeš koliko si napredovala, samo budi uporna 🙂 Hvala Ti 🙂
Tek sam na početku ali kad sam samo provirila iz zone komfora već sam bila iznenađena ,naravno ugodno,ljepotom svega oko mene i nepreglednih mogućnosti koje mi se pružaju.Svaki dan izlazim sve više i hrabrije i uživam u tom putu.
Hvala ti Marijana,hvala Bogu na tebi i svim divnim ljudima koji nas uvode u ova prekrasna saznanjana.
Draga Sanja, čuda se događaju kada se odvažimo i izađemo iz svoje zone komfora. Drago mi je da svaki dan izlaziš iz nje i uživaj na svome putu. Hvala Ti 🙂
Nikad ni nisam imala svoju zonu komfora.Otkad znam za sebe ,neprekidno je bila borba..Rano sam izgubila svog oca,moje djetinjstvo odredila je rana faza odrastanja,nisam imala izbor,već zasukati rukave i oduprijeti se svim teškoćama.Upravo sada moram napraviti drastičnu promjenu u svom životu,kako poslovnom,tako i privatnom,onda Ti je jasno ,kako se trenutno osjećam..
Inače ,hvala Ti na Tvojim prekrasnim blogovima,uljepšaš mi barem tih nekoliko trenutaka dok čitam .Ostani i dalje takva,nemoj se mijenjati..
Lijepi pozdrav
Draga Marijana,iz svoje zone komfora sam izašla još pre 13godina,kada sam odlučila da napustim svog bivšeg muža koji je bio alkoholičar i nasilnik.Krenula sam u nepoznatom pravcu sa dvoje male dece i bez ičije podrške i uspela sam sama da podignem decu i čak sam im obezbedila i krov nad glavom od minimalne plate i ponosna sam na sebe,jer me je to iskustvo ojačalo i učinilo da imam više samopouzdanja Naučila sam da sam sama sebi najveća podrška i najveći prijatelj.A u zadnjih godinu dana shvatila sam da sam nesvesno primenjivala zakon privlačenja i da on zaista deluje,jedino što mi se nije dopalo ,to da sam bila puna straha ali i toga sam uspela da se oslobodim.Puno pozdrava Marijana.
Snezana, svaka Vam cast! Ja sam trenutno u dilemi da li da okoncam brak, hiljadu strahova me spopada, imam dvoje male dece. Nemam muza nasilnika, ali nam nista ne ide, postali smo dva sveta i svaki dan mi se urusava samopouzdanje. Volim da procitam price sa pozitivnim ishodom kakva je Vasa. Hvala Vam na deljenju <3
Draga Marijana, sve ovo o cemu pises je poucno i vrlooo svrsishodno….upravo oaobine kao nisko samopouzdanje i shvacanje situacija osobno je kljucno za uspjeh odnosno neuspjeh, sto sam osjetila na svom osobnom primjeru.Putem ovih tvojih blogova tekstova literature osvijestila sam djelomicno te svoje osobine i pokusavam mijenjati ponasanje.Priznajem da je tesko.potrrbna je upornost i hvsla sto nas bodris ucis o drzis ds ustrajemo….LP Gloria
Istina je sa je tesko,ja jos uvjek nema taj hrabrost da se potpuno izadjem od zone komfora, pokusam cesto cini mi se da izadjem ali nadjem sebe opet tamo gdje sam bila! Hvala na istinitu pricu od iskustva i poruku,sto da ti kazem proba cu opet dok izadjem potpuno od te zone komfora! Btb!
Драга Маријана, то сам учинила пре осам година, поносим се самом собом због тога. С поштовањем,
Iskrena da budem, mnogo mi treba da izađem iz zone komfora.Jednom sam do sada skupila hrabrost I napustila posao koji me nije ispunjavao.Nisam imala ničiju podrșku u tom trenutku, naprotiv, svi su me odgovarali.Ipak istrajala sam u nemeri I odmah počela da radim na drugom u kojem sam se dobro snašla.Osećala sam ponos I radost što sam prvi put u životu uspela da uradim nešto za sebe a da nisam poslušala druge.Sticajem okolnosti otisnula sam se u novi izazov ali njemu nisam bila dorasla.Doživela sam niz neprijatnosti koje su me na neko vreme sprečavale I da razmišljam o poslu.Sada sam u “niskom startu” spremam se da se ponovo angažujem I uradim nešto za sebe.
Vremenom sam naučila da ne pitam ni za kakve dozvole I odobravanja, jer sam u prošlosti mnogo vodila računa da udovoljim svima.Sada sam rešila da udovoljavam sebi I nemam nameru da se pravdam I obrazlažem svoje odluke.
Pozdrav, svako dobro.
Draga Marijana,sa pola koraka sam izasla iz svoje zone komfora… Od 14’. god. sam se okrenula sebi,po prvi put,svojim osecanjima,nemirima,ko sam,sta mi godi… Od tada svakodnevno upiznajem samu sebe i dijete u sebi. Bude i sad dana kada se ne osjecam dobro,ali zahvaljujuci knjigama,tebi i jos nekim dragim ljudima,slicnim tebi,uspijevam lakse se nositi sa tim i brze prevazici takva stanja… Zadovoljna sam sa sobom sto sam istrajala,jer u mojoj uzoj i siroj okolini i nisu upuceni i ne bave se ovakvim ucenjem i razmisljanjem…
Ps. Moram moju kcerku izdvojiti iz pomenute grupe ljudi,upoznata je sa mojim radom na sebi i podrzava me.
Draga Marijana, odlično napisano 🙂
Čitajući članak, shvatila sam da se dosta pronalazim u ovim riječima. Prisjećajući se nekih situacija iz protekle godine, uviđam kako sam se dosta promijenila, a izlazak zone komfora je to omogućio. Iako imam tek 19 godina, zahvaljujući ovakvim savjetima učinila sam neke stvari kojih se s ponosom prisjećam, a proizašle su iz, neskromno ću reći, hrabrih odluka, ali i ispravnog osjećaja koji je nadglasao strah. Kako u školovanju, tako i u ljubavi, dogodile su se stvari koje su me gradile kao osobu i zato smatram kako je ovo jako bitna tema za osobni razvoj. Navela si odlične savjete, govorim iz svog, malog, ali značajnog iskustva o ovoj temi.
Komentar završavam sa Coelhom koji kaže: If you think adventure is dangerous, try routine. It’s lethal.
Sve najbolje, pozdrav 😀
Draga Josipa, bravo! Bravo za takvu mudrost i odvažnost, tebe tako mlade djevojke. Divno mi je čuti da mlada osoba ima vrlo zreo način razmišljanja. Samo nastavi ovim tempom, uvijek radi na sebi i vjerujem da će se prepreke na tvom putu same od sebe sklanjati. Coelho je odličan pisac i potpuno se slažem s ovim njegovim poznatim citatom. Hvala Ti 🙂
Volim da citam tvoje tekstove, motivisu me da radim na sebi i budem bolja!
Sretna sam kad čujem da moji tekstovi pozitivno utječu i motiviraju ljude, to i jest njihov cilj. Hvala Ti Vanja 🙂
Odlican tekst! Upravo ono sto mi trenutno treba da procitam. Hvala 🙂
Taman 🙂 Hvala Svetlana 🙂
Draga moja, ja sam toliko svesna sebe, da sam odavno izasla iz zone komfora, zahvaljujuci sebi.I ja sam prezahvalna na tom osecanju slobode. Radim na sebi 19 godina sa svim zivotnim izazovima i naucila sam da zivim zivot. U redu je davam svaki dan nije Badnji dan, ali to je super,jer kada se okrenete opet ste izasli cvrci, jaci, mudriji. Sada svoje iskustvo prenosim drugima, jer zivot je prelep.
Draga Sanja, evo, sama si dokaz što znači raditi godinama na sebi. Naravno, bude padova, bude svakakvih situacija, ali sve je to život. Život je ono što napravimo od njega, pa napravimo onda remek djelo 🙂
Kada sam citala ovaj clanak u dosta stvari sam se pronasla , ja jos nemogu tvrditi da sam izasla iz zone komfora ali trudim se i radim na tome naravno uz pomoc tvojih tekstova ..puno mi pomazu i hvala ti na tome Marijana,znam da sam ti puno to puta rekla haha ali i opet cu jer stvarno izvrsno pises 🙂
Draga Mirta, dokle god si svjesna i trudiš se bit će i rezultata. Samo nastavi biti uporna i nikad ne odustaj. Drago mi je što ti članci pomažu. Hvala na komentaru i komplimentu 🙂
O da, draga Marijana, cesto izlazim iz zone konfora. I sada kada sam na g.o. i obećala, sam sama sebi, da cu se kupati u moru, odmarati, setati, Medjutim, ja krenula u neke muške* poslove, u sred turističke sezone, ponosna na sebe, sto sam našla majstore, i sve to odradila, super. Dugo me to unistavalo, i sada sam stisla, po najvećoj vrucini i sretna sam.Malo sam sama u svemu tome, ali nema veze. Veliki pozdrav iz vrelog Zadra.:))
Marijana,
Ja te zaista obožavam
Volim čitati sve što napišeš i volela bih jednog dana i ja uticati na ljude na ovako pozitivan način na koji ti utičeš na nas.
Ovo što ću napisati možda nekima bude zvučalo smešno, ali tako lepo pišeš i objašnjavaš da imam osećaj da nas, kad čitam tvoje tektstove, grliš kao dečicu koju pokušavaš izvesti na “pravi” put
Lep pozdrav
Mayo, hvala Ti od srca 🙂 Vjeruj mi, kad želiš dati svoj doprinos i pomoći ljudima, samo budi svoja, govori iz srca i s najboljom namjerom. Uvijek razmisli kako možeš najbolje služiti, jer svaki život jeste služenje. A kada radimo ono što volimo, i to pozitivno utječe na druge ljudske živote, to donosi veliko ispunjenje i radost, te volju da se još više učini. Ova tvoja poredba je izmamila osmijeh na moje lice i izazvala u meni veliku radost. Hvala na tvojoj divnoj poredbi i komplimentu 🙂 Šaljem Ti veliki pozdrav 🙂
Posle dugog niza godina nezadovoljstva na poslu..odlucila sam izaci iz komfora. .i ako su mi svi govorili sta radim..napustam siguran državni posao i selim se u drugu državu. .trazim hleba preko pogače. .
Rešila sam da istrajem u tom poduhvatu..i evo nasla sam posao ..
Strah i kad se javi ja ga prepoznam ali vise me ne vraća u nazad nego me gura dalje da nastavim..
P.s. kad ce biti jos koji video?
Hvala na podršci od ♡
Uvijek slijedi svoje srce Nataša. Volim čuti kada netko slijedi svoj put, prepozna strah i prevaziđe ga. Samo ustraj i ne odustaj 🙂
Ps. Novi video će biti u srijedu, ali psssst, nemoj nikome reći 😉
Veliki pozdrav podrške 🙂
Draga Marijana zahvaljujen se na svin tvojin predivnin tekstovima i zaista mi pomazu da pokusan bit sritnija…
Sta se tice zone komfora ja san cili zivot imala straj od psa pa san odlucila pobjedit taj straj i kupila sebi psa kojeg sad volin vise od icega…mislin da je najbitnije suocit se sa strahon a ne bizat od njega…
Draga Andrea, ovo je divna priča 🙂 Sretna si vlasnica psa i imaš najboljeg prijatelja, jer si se suočila sa svojim strahom, izašla iz svoje zone komfora i uljepšala život sebi i svom vjernom prijatelju, divno 🙂
Volim da citam Vase tekstove. Ja sam verovatno u svojoj zoni komfora i cekam pravi trenutak da bi uradila svoju misiju, u zoni komfora sam sa pozitivnim stavom i igram igre na srecu da bi ispunila sebe, druge oko mene, svoju misiju. Bozji blagoslov ti zelim od srca!
Hvala Ti Vera 🙂 Mnogi nisu ni svjesni da su u svojoj zoni komfora, tako da si već jedan korak naprijed. Najbitnije je kako se ti osjećaš. Nadam se da ćeš ispuniti svoju misiju, samo nastavi biti s pozitivnim stavom i znaj da nikada nije kasno da se učini prvi korak u pravom smjeru. Želim Ti mir i svako dobro 🙂
kad sam napustila svoju zonu komfora naucila sam mnogo o zivotu imala sam bolju komunikaciju sa ljudima. i cak kad bih se vratila to imala sam osjecaj da to vise nisam ja. nisam vise ona osoba kojoj bi bilo dovoljno da sjedi i uziva. ne, vratila sam se kao osoba koja zeli da napreduje jos vise i bolje.
Bravo Tijana 🙂 Kada izađemo iz svoje zone komfora, zadivimo sami sebe i pomislimo: pa šta smo toliko čekali? Sve je to rast i rad na sebi, i kada jednom upoznamo bolje, teško da ćemo se vratiti na stare grane. Samo naprijed Tijana 🙂
Draga Marijana. Otišla sam u e-mail i vidjela tvoju poruku da si objavila tekst ovaj. Dan mi je bio loš. Trudim se da budem pozitivna, pa da u svemu vidim bilo što samo ne loše, ali umorila sam se od pozitive (trudim se u svemu vidjeti dobro i isplivaju nečistoće na površinu koje me satru) i mislim da mi treba malo okrijepe ili griješim? Uglavnom, ovaj tekst mi je došao kao naručen, odgovor na ovaj moj ‘umor’ koji me svladao danas i ogromno ti hvala što si me podigla sa svojom energijom, jer mislim da nisu toliko riječi koliko tvoja energija koju si uložila u pisanje i snimanje, koji su me toliko oraspoložili. Nedavno sam otkrila tvoj sajt i drago mi je da jesam, čitam te i hvala ti što postojiš i radiš ovo što radiš. 😀
A kako sam ja izašla iz svoje zone komfora?
Odmalena znam da je glazba moj život, ali me je trema kočila uvijek. Koliko puta su me samo odbili na talent emisijama zbog toga. Ali kako sam počela raditi na sebi, meditirati, čitati i slušati uspješne ljude, odlučila sam se snimati kako pjevam i stavljati na svoj youtube kanal. Nakon 4 covera, otpjevala sam svoju autorsku pjesmu i stavila online, jer moj san nije pjevati obrade, nego stvarati glazbu i eto, to sam uradila. 😀 Osjećam se odlično zbog toga i doista me nije briga što će tko misliti o mom radu, jer doista vjerujem da radim dobru stvar. Taj glas u meni je mnogo snažniji i glasniji od bilo čijeg tuđeg. 😀
Lijep pozdrav Marijana. Čitam te i dalje i samo nastavi nas inspirirati svojim radom, meni si dan već promijenila, a time i život. :*
Hvala Ti Ana, dobro nam došla 🙂 Ovo si odlično rekla:”Taj glas u meni je mnogo snažniji i glasniji od bilo čijeg tuđeg.” DA! DA! DA! To je to, to je tvoj život, slijedi svoje srce, svoj put koji je glazba. To je tvoj dar svijetu, i kada se dobro osjećaš u vezi toga, samo nastavi dalje. To što još nisi prošla na nekoj od talent emisija, iskreno, ne znači ništa. Sjeti se samo Susan Boyle, što je sve prošla i kada su tek priznali njen talent. Samo naprijed Ana, stvaraj, kreiraj, pjevaj od srca. Čestitam ti na tome, što si svoja i slijediš svoj put, bravo 🙂 Eto, ovo mi je još više uljepšalo dan, tako nešto volim čuti, divno 🙂 🙂 🙂
Gledala sam tvoje videe na tvom youtube kanalu, fantastični su, to sam ti i napisala tamo 😀 Što se tiče talent emisija, zaključila sam da ne želim više se natjecati s nikim za pobjedu, za priznanje i želim sama sebi biti kritičar, obožavatelj, podrška i sve ostalo. Evo, i ti sama si zagovornik NEuspoređivanja s drugima, a mislim da takva natjecanja nisu ništa drugo nego uspoređivanje na više nivoa. Kad sam shvatila da se trebam komparirati sama sa sobom, biti najbolja verzija sebe iz dana u dan, onda sam napredovala kao osoba, kao pjevačica, kao umjetnica, kao duša. Hvala ti na podršci i na potvrdama da sam na pravom putu 😀 Ugodan dan ti želim i mnogo inspiracije za snimanje i pisanje.
Veliki pozdrav Marijana 😀
Tako je Ana, od uspoređivanja s drugima i dokazivanja drugima nemamo ništa. Biti bolji od samih sebe je jedini pravi način kako da više napredujemo i izgradimo najbolju verziju sebe. Nastavi biti svoja, vjeruj u sebe i uvijek slušaj svoj unutarnji glas koji će te voditi pravim putem. Stvaraj, jer ovome svijetu su potrebni individualci koji dijele svoje talente. Hvala Ti na tome 🙂
Bilo je situacija u mom životu kada sam se trgla iz svoje zone komfora i zakoračila u upoznavanje novog svijeta oko sebe kao i same sebe. Ne baš puno puta, ali bilo je. Tada sam u podsvesti imala ovu rečenicu:”Kada oklijevamo raste strah, a kada se usudimo raste hrabrost”. Meni je pomogla! Imam jedno iskustvo sa TV kamerama gde sam pričala prilično nespremno. Ali onog momenta kada sam se usudila stati pred njih rasla je hrabrost, i slušala sam svoj unutrašnji glas. Pričala sam ono što sam u tom momentu, s tim nivoom svijesti i znanja, najbolje znala. Kada bi mi se opet ukazala ista prilika mislim da bih, s predhodnim iskustvom, sada bila bolja. Svidja mi se tvoja rečenica:”IZAZOVI SAMU SEBE”:-) Mnogo mi znači što me podsjeća na to koliko je humor bitno primenjivati u svakodnevnom životu.
P. S. Inače sam bolje!
Hvala
Nikad ne znamo za što smo sve sposobni dok to ne učinimo. Jeste, kada oklijevamo raste strah, a kada se usudimo raste hrabrost 🙂 Uvijek možemo biti bolji, a to postižemo praksom, vježbom i naravno radom na sebi. Drago mi je da si bolje, i samo nastavi redovito unositi dovoljne količine humora u život 🙂
Draga Marijana , svaki put sa znatizeljom i ugodnim osecajem citam tvoje poucne tekstove koji su nam i tekako potrebni da sebe pripremimo za vazne zivotne poduhvate .. Do sada sam dosta naucila i vec neke primenjujem a ,osecaj je divan ,sa dosta samopouzdanja koracam hrabro ka svome cilju i nista me nece pokolebati ! Zahvalna Vesna !
Draga Vesna, hvala Ti 🙂 Vidiš kako se sve može kad se hoće 🙂 Drago mi je da naučeno primjenjuješ i vidiš pozitivne promjene, te se osjećaš bolje i samopouzdanije. Samo nastavi ovim tempom i sigurna sam da ću čuti puno lijepih vijesti od tebe. Bravo Vesna 🙂
Hvala ti draga Marijana,
Upravo se nalazim u fazi razmisljanja kako izaci iz zone konfora, sta treba preduzeti i kako postupiti, kad stize tvoj tekst sa detaljnim uputstvom!
Sad cu ga odstampati i primenjivati sve sto si rekla. Verujem u sebe, a tvoji tekstovi mi samo daju vetar u ledja!
Hvala jos jednom
Hvala Ti Zvonka 🙂 Slobodno odštampaj što god želiš i što će ti pomoći. Uvijek vjeruj u sebe, uvijek. Bit će još novih tekstova i nadam se da će ti i oni dati vjetar u leđa 🙂
U pravom trenutku… Hvala draga Marijana.
Taman Sanja 🙂 Molim 🙂
Draga Marijana
Svaka cast na tekstu, kao i svaki do sad je inspirativan, jak, s porukom.. U svakom slucaju to je ono sto nam generalno svima treba. Izaci iz te svoje zone uljuljkanosti i tapkanja u mestu. Ja npr radim u jednoj firmi vec 6 godina, posao kao posao je tezak, stresan i naporan. Kako psihicki tako i fizicki. I da, nisam srecna ni zadovoljna. Al sta da radim kad nemam bolje, kad nam je drzava u autu. Kad se na radno mesto ceka onoliko, sem ako si necija cerka, sestra, ljubavnica ili partijska drugarica. Ja bih vrlo rado izasla iz te zone komfora ali kako da mojim dvema devojkama objasnim da se malo strpe dok nam ne bude bolje. Tako da svaka rec ti je na mestu, al na zalost, mislim da je i moja.. Puno uspeha…
Draga Bubice, očito je da si snažna i hrabra žena koja se žrtvuje radi svoje dvije kćeri. Svi smo svjesni ove nezahvalne situacije u kojoj se nalazimo, zato se moramo nastaviti boriti i izboriti za sebe. Zona komfora se ne odnosi samo na posao koji radimo, već na sve oblasti u životu. Ovdje nikada neće biti riječi o tome tko je u pravu, tko nije i čija je riječ na mjestu a čija nije. Svi imamo svoje živote, dakle i svoju stvarnost. Znam da ništa nije lako, ali isto tako znam da će nam biti kako si napravimo. Jeste, neki imaju privilegije i daleko olakšan način življenja, no ništa nema ljepše nego kad se čovjek izbori za sebe, kada svojim radom i trudom pošteno stekne ono što želi, to je život. Iskreno se nadam, da će se tvoje okolnosti promijeniti, i da ćeš pronaći posao koji te zaslužuje. Drži se Bubice 🙂
Draga Marijana,
Tekst je zaista divan.. U ovom suludom vremenu, treba nam neko da nas malo “pogura”…
U svom iskustvu imam anksioznost, povremeno i depresivne epizode, tako da su mi neke stvari tesko primenjive. Nažalost. Nisam ni malo radosna zbog toga. Na koji način neko sa svim tim iskustvom, da pokusa da izadje iz svoje zone komfora?
Hvala : )
Draga Milice, ne mogu te savjetovati vezano za tvoja anksiozna i povremeno depresivna stanja, stoga te molim da se obratiš stručnjacima u tom polju. No, ono što sigurno znam je da vježba čini čuda, radom na sebi i upornošću možemo postići sve što želimo. Dakle, redoviti rad na sebi i upornost se uvijek isplati. Treba promijeniti pogrešne navike i usvojiti one pozitivne, što se opet postiže vježbom, radom na sebi.
:))))) :*
Želim Ti divan dan Milice, i osmijeh na lice 🙂
Draga Marijana,
prekrasno pišeš. Hvala ti beskrajna na tvojim podukama. Najljepši dio svega je vidjeti kako teorijski dio ti zaista u praksi i živiš. Tvoji tekstovi pomažu svima na svakodnevnoj bazi svakome tko god dozvoli pomoć.
Moj blagoslov,
Antonia
Draga Tonka, hvala na tvojim riječima 🙂 Želim Ti mir i svako dobro, te ujedno šaljem svoj blagoslov i osmijeh Tebi 🙂
Hvala Marijana, vasi tekstovi postali su mi sinonim za lep pocetak radne nedelje. Setila sam se kako sam bila sledjena pred svoj prvi govor pred velikom grupom slusalaca, uglvanom stranaca. Brinula sam sto govorim tananim, neznim i malo povisenim glasom, i sporije nego obicno, kratke recenice, da se ne zbunim. Kad sam posle konferencije pitala svog sefa kako je bilo, rekao je sjajno, kao i obicno?!? Trebalo mi je pola sata da shvatim da su svi VIDELI mene ali SLUSALI prevodica- koji je super odradio posao jer sam govorila sporo i u kratkim recenicama :):):) I tako svaki prvi put…bas kao sto kazete-deseti…sedamdeseti- postane uzivanje.
Hvala Ti Biljana 🙂 Drago mi je što si s nama podijelila svoju priču. Eto, vidiš kako praksa čini čuda. Ujedno, odradila si dobar timski posao, jer si govorila tako da je prevoditelj mogao prevesti, te na taj način pomogla sebi, njemu i cijeloj publici. Ono što je bitno kod javnog govora je to, da nismo bitni mi, već poruka koju želimo prenijeti. Svakim nastupom postajemo bolji, samopouzdanje nam jača i više uživamo u tome. Bravo Biljana 🙂
Draga Marijana divan tekst, zaista, hvala od ♡
Moram priznati da sam ga nekoliko puta vec procitala i svaki put novi prozor odskrinula
Neverovatno je koliko veliku moc imaju reci
Iako sam jos uvek na pragu svoje zone komfora, necu dozvoliti da strah prevlada volju, korak po korak napred, hvala ti
Hvala Ti Majo 🙂 Riječi su moćne, zato uvijek trebamo paziti što mislimo, jer sve što mislimo to i govorimo. Nemoj dozvoliti strahu da te sputava, nasmješi mu se i vidi koliko je bespomoćan bez tvog pristanka. Neka se tvoj strah boji tebe a ne ti njega. Više vjeruj a manje sumnjaj, tako ćeš isto umanjiti strah. Idi korak po korak, fokusiraj se na svoj cilj, gledaj ispred sebe i ne razmišljaj što se nalazi iza. Samo hrabro koračaj naprijed. Znaj da to možeš Majo, hajde 🙂
Mislim da mi za ovo treba puno hrabrosti i snage. Mislim da bi mi to donelo uspeh i zadovoljstvo, ali se pre svega trebam izboriti sa sopstvenim strahom. Celog zivota do sada a i dalje stalno slusam od rodjene majke kako ja nisam vredna i ne znam, to njeno sputavanje me je ubijalo u pojam, cinilo da se osecam jadno. Uvek su po njoj drugi bili bolji, vredniji za njihova dela se uvek nalazilo opravdanja, a ja sam gledana njenim ocima satkana od gresaka usto skroz nebitna svima sam se trebala sklanjati.
Borim se jako da ovo prevazidjem,ali nije lako. Svakako necu odustati. Moram glavu gore i dalje…
Hvala na ohrabrujucim tekstovima.
Draga Jelena, tužno je i bolno kada voljene osobe sputavaju nas i konstantnim uspoređivanjem s drugima umanjuju našu vlastitu vrijednost. To itekako ostavlja modrice na duši i stvara kriva uvjerenja koja nas samo koče. Tome treba stati na kraj, jer je uvijek riječ o našem životu. Ova kriva uvjerenja koja si stekla, itekako možeš ukloniti radeći na sebi. Na početku ništa nije lako, ali kako radimo, stvari bivaju lakše jer mi postajemo bolji i snažniji. Znaj da tvoja vrijednost ovisi samo o tebi, o nikome drugome. I sve ono što drugi govore, govore samo o sebi. Stoga ništa ne shvaćaj osobno, čak ni kada je tvoja voljena osoba u pitanju. Misli svojom glavom, vjeruj u sebe i hrabro koračaj naprijed. Ti to možeš Jelena 🙂
Draga Marijana,
Kako inspirativno i zivotno pises i pomazes nam da se bolje zagledamo u sebe. Za mene zona konfora je lepa na neko vreme koje je ograniceno tim da uzivam u onom sto sam postigla i nalazim jos motovacije da ostanem u njoj. Ali na duge staze postaje tesna, tako da je za mene nemoguce ne izaci iz nje. Problem je sto ako dugo oklevamo teze izlazimo iz nje nalazeci razna opravdanja ali to su samo prikriveni strahovi kao sto si pomenula. I sama sam to sve prosla i prolazim. Inace generalno mislim da covek kratko moze da stagnira, ili napreduje ili nazaduje u bilo kojoj oblasti zivota. Prirodno je da se krecemo napred u nova iskustva. U poslednje vreme moji izlasci iz nje su burni i uprkos strahu napustila sam posao u kom se ne pronalazim vise ( veoma dobro placen), otputovala sama na Tajland prvi put u zivotu i divne momente prozivela. Pisanje na tvom blogu takodje je moj mali izlazak iz zone konfora:)
Zelim ti jos mnogo inspirativnih tekstova i svim citateljkama uspesan rad na sebi:)
Draga Jelena, hvala Ti 🙂 Uvijek je dobro podsjetiti se na svoje uspjehe i slaviti ih, jer se tako stavljamo u to “stanje pobjede”, i na taj način prizivamo nove prilike i buduće uspjehe. Mnogi ljudi ostaju na radnom mjestu samo zbog novca, jer je dobro plaćen posao, a ne shvaćaju da nije sve u novcu, već u iskustvima, u življenju. Ukoliko čovjeka ne ispunjava ono što radi, uvijek može pronaći nešto drugo. Čestitam ti na hrabrom potezu. Godinu dana sam živjela u Tajlandu, i obožavam tu zemlju, a posebno hranu 🙂 Znam da je sigurno da žene putuju same u Tajland, i drago mi je što si se odvažila za to i doživjela divne trenutke. Želim ti što više takvih trenutaka 🙂 Očekuj još mnogo inspirativnih i korisnih članaka. Dozvolit ću si, da u ime svih čitateljki tebi također poželim uspješan rad na sebi. Uživaj Jelena 🙂
Divan tekst, puno pozdrava autorki!
Hvala Ti Dragana 🙂 Puno pozdrava Ti šaljem 🙂
Draga Marijana,
Hvala puno na preekrasnim tekstovima i pozitivnim stavovima Kao da citam svoje savjete i svoj pogled na zivot do prije 2 god. Medutim onda se sve srusilo jer prvi put u zivotu nisam poslusala sebe nego drugoga ..a rijec je bila o meni. Kasnije mi je bilo jako krivo i pocela sam tonuti. Voljela bih da sam barem onda imala ovakvu podrsku kada mi je bilo najpotrebnije i kada sam ostala porpuno sama u svemu i umjesto da sam se podigla i dalje drzala svojih uvjeeenja ja sam klonula jer sam bila teski perfekcioniat. Koonstantno sam razmisljala da barem nisam to napravilq i srusilo me. Da li imate savjet kako sada opet poceti se vracati u staro ” moje stanje” kada mi se stalno mota poglavi da nisam trebala napraviti sto su dr trazilk od mene ? A osobina perfekcionista je nestala. Nazalost.
Draga Marijana.
Ja kada sam odlucila izaci iz zone komfora, sve se promjenilo pa tako i ja sama. Sada živim svoj san. Sve do samih detalja, bar sto se tice poslovnog života. Jos cu neko vrijeme da se posvetim poslu.. a onda planiram da izađem iz zone komfora u privatnom životu..jer otkrila sam sasvim novi svijet za koji nikad prije nisam znala da postoji. Sve što sada znam je zapravo alkemija života.. i moze se i treba se primjeniti u svakom trenutku i polju svog života. U tom novom svijetu kojeg ponekad osjecam da je paralelan svijet jer svi, gotovo svi oko mene su zavijeni u negativizam..i svi misle da im neko nešto duguje. Dok zapravo niko nam ništa nee duguje, jer ako želimo uspjeh, moramo ga uzeti, moramo se sami krvavo i znojno potruditi da bi ga imali i zivjeli.. Ponekad je to samotan put ali vrijedi..vrijedi svake sekunde.
Volila bih čuti tvoje mišljenje, Marijana, koliko se slažeš, odnosno ne slažeš samnom?
Lijep pozdrav svima i želim Vam da otkrijete tajnu života, kao što sam i ja. Što prije, jer kada otkrijete,jedan zivot ce vam biti prekratak.
Draga Marina, na vrhu ima mjesta za sve, samo se treba popeti na vrh. Doživjela sam isto, da ljudi koji su skloni negativizmu i kukanju, stalno očekuju da će ih netko spasiti i da im netko nešto duguje, umjesto da se sami za sebe izbore. Svi smo odgovorni za sebe i moramo slijediti vlastiti put koji je drukčiji od svih drugih. Moramo raditi i zaraditi, boriti se i izboriti za sebe. Drago mi je što si uspjela na svom profesionalnom planu, vjerujem da ćeš uspjeti i u privatnom životu. Život je vrlo jednostavan i brzo proleti, zato se trebamo posvetiti svojoj misiji, razlogu zašto postojimo. Dva su dana najbitnija u našem životu: dan kada smo se rodili, i dan kad shvatimo zašto smo se rodili. Uživaj u svakome danu Marina 🙂
Kao i obicno predivan tekst, koji kao i svaki predhodni dodje u pravi cas.Ja sam na zalost u zoni konfora vec dvije godine.Pokusavam izaci i nadam se da cu uskoro uspjeti.Hvala Marijana.
Hvala Ti 🙂 Hajde Nataša, izazovi samu sebe, učini prvi korak u vjeri i nastavi hodati. Vidjet ćeš koliko ćeš se bolje osjećati i koliko će se prilika ukazati. Moraš vjerovati i krenuti u akciju. Nadam se da ćeš mi uskoro pisati kako si upjela izaći iz ovog začaranog kruga 🙂
Odlicna inspiracija da se pokrenem sa mjesta.Hvala Marijana 🙂
Hajde Branka, kreni u akciju 🙂 Hvala Ti 🙂
draga marijana,
danas sam napravila prvi korak
+ izlaska iz zone komfora +
nakon procitanog ovog teksta razmislja sam sta je to sto bih voljela raditi sta je to cime bih se bavila a da to nije ono –.moram- vec da je, ja to mogu , ja to hocu i ja to zelim, da ja to uistinu zelim,a onda sam otkrila da se jako ljepo osjecam kada neku bolesnu komsinicu prijateljicu ili nekog u porodici izmasiram da se ta osoba ljepse osjeca a samim tim se i ja ljepo osjecam i budem sretna zbog istih.tako da sam danas isla u sarajevo.na putu od kuce do a. stanice pocela me maloo hvatati panika.imala sam 5min.da razmislim do polaska cak me i sofer upozorio-sta cekam-udahnula sam duboko i sa izdahom izgovorila izbacujem strah. i vjerovala ili ne to putovanje od sat vremena proslo je zatren a panike i straha nigdje nije bilo obuka od 5 sati me je tako ljepo ispunilo kao da sam to nekad vec radila a ucitelj kao da se znamo 100 god. tako da sam danas prosla na I stepenu rei-ki kursa i dobila zadacu sta trebam raditi sljedecih 21dan.ako su ti moje poruke malo preduge molim te oprosti nekako si mi dosla u pravo vrjeme jer primjenjujuci tvoj program rada na sebi vjeruj da odmah pozelim da ti se javim.hvala ti. zelim ti ljep san.
Draga Jasmina, ovo je divno, divno i divno 🙂 Čestitam ti na uspješnom izlasku iz zone komfora, što si se odvažila i poslušala svoj unutarnji glas, te učinila ne samo jedan već više koraka. Ova vijest mi je ujedno uljepšala dan, jer uvijek budem sretna kada čujem da netko pravi pozitivnu promjenu u svom životu i postiže uspjeh. Divno 🙂 Ništa ne brini, nije ovo duga poruka, bitno da je da pišeš od srca, tako da slobodno piši kad god želiš. Želim ti daljnju radost i uspjeh, i uvijek slijedi svoje snove. Bravo Jasmina 🙂
Ja zivim u svoje zone komfora.. Imam 30 godina I nakako da izadjem .. I bas je tesko,napeto.. Ali pokusacu ,bas sa ovim tekstom sam se zamislila i shvatila da je bas tako,to je neprijatelj a ne utociste
Da Ivana, gledaj na svoju zonu komfora kao na neprijatelja, te se tako još više motiviraj da budeš sebi najbolji prijatelj i riješiš se neprijatelja, na način da izazoveš samu sebe i učiniš ono što je dobro za tebe, a to se često nalazi izvan zone komfora. Sigurna sam da Ti to možeš Ivana. Učini prvi korak u vjeri i nastavi hodati. Samo naprijed 🙂
Citam ove silne rijeci hvale,nikada doci do kraja,da i ja komentarisem 🙂 Ali ni od mene neces dobiti nista drugaciji odgovor,zaista je svaka tvoja rijec kao najbolji savjet iskrenog prijatelja.I mnogo ti hvala na tome,Marijana.Ja sam prije par dana otkrila ovu stranicu,i ne mogu se zasititi tvojih rijeci ohrabrenja.Sto se tice zone komfora,ona za mene nikad nije postojala.Meni je previse dosadno ako nemam neki novi cilj koji sama sebi zadam,jer vjerujem u onu,covjek treba da uci dok je ziv.Ja sam uvijek vjerovala da sam rodjena za neke vece stvari u zivotu,da nesto postignem,da se izgradim,da nadjem razlog svog bivstvovanja.Eh,zato nikad nemam mira,u glavi hiljadu ideja 🙂 Naravno da ih nije lahko sve ostvariti,ali kao sto kazes,jedna po jedna. Desi se i meni da nekad nemam elana,bude i takvih dana,ali tada mi snagu da ili podrska mog dragog ili inat koji je inace moje najjace gorivo. 🙂 Nedavno sam zbog izjave da sam “puna neostvarljivih ideja”(ono s podsmijehom,i to od osobe koja uopce nema ideja u zivotu),dobila toliku motivaciju ,da sam,hvala Bogu,za par dana i postigla svoj cilj,na ociglednu zalost i cudjenje mnogih 😀 Samo treba tjerati po svome,per aspera ad astra 😉
Hvala Ti Amy, dobro nam došla i dobro nam komentirala 😉 🙂 U životu je važan balans, ravnoteža, tako da je dobro biti aktivan, ali ujedno naći vremena za sebe i opuštanje, tako da se tijelo, duša i um odmori. Odlično je što znaš svoje pogonsko gorivo, a to je inat, i tako se uvijek možeš lako motivirati, naravno u pozitivnom smislu. Kažu da je prava uživancija učiniti nešto što drugi kažu da ne možeš. Drago mi je da si postigla svoj cilj i dokazala sebi, pa i drugima, kako možeš ostvariti ono što naumiš. Bravo Amy, budi aktivna, tjeraj inat, no uvijek nađi vremena za sebe i opuštanje, tako ćeš imati još više energije i nove, svježe ideje 🙂
Draga Marijana,
Izaći iz zone konfora…JAKO TEŽAK I KRVAV POSAO!!!
Uspjela sam a mislila sam da je nemoguće.
Vukla sam se po dnu i nisam mogla naprijed a kada sam dotakla pravo dno…imala sam samo jednu želju…ZELIM SVOJ MIR U SRCU!
Odvazila sam se i otisnula na putovanje…bilo je teško a sad sam ponosna na sebe što rastem i razvijam se kao osoba i nije mi žao.
Jednostavno je moralo tako biti i ja sam zahvalna na tome<3
Hvala ti na ovim divnim videima i člancima koje nesebicno dijelis sa nama s toliko ljubavi, pažnje emocija. Ti si kraljica<3
Draga Tanja, hvala na tvojim riječima 🙂 Potpuno se slažem s tobom, i prošla sam isto kao i ti. Bio je težak, bolan i mukotrpan cijeli taj proces, no itekako se isplatio. Unutarnji mir je jedno od najvećih dostignuća čovjeka. Naravno, teško ga je postići i održavati, ali svaki korak prema njemu je vrijedan truda. Budi zahvalna na svemu, ponosna što si izašla još jača i što nastavljaš dalje raditi na sebi. Bravo Tanja, samo nastavi dalje, imaš podršku od kraljice, hehe 🙂
Draga Marijana, ovo ti je odlican, koristan tekst, pun podstreka za sve nas lenjivce, ususkane u zoni komfora 🙂 priznajem i ja sam jedna od tih. Menjala jesam neke bitne stvari, ali tek onda kada mi je debelo dogorelo. Postoji mnogo toga sto bih jos uradila, ali eto tako, prolongiram iz lenjosti, nesigurnosti itd. Hvala puno Marijana!
Draga Gago, hvala Ti 🙂 Obično se svi trgnemo kada smo na dnu ili kada nam debelo zagori. Zamisli što sve možeš učiniti i postići samo kada napraviš jedan korak, za početak, samo jedan mali korak, pa onda drugi… Učini neku sitnicu i dokaži sebi kako nisi lijena i kako se možeš nositi sa nesigurnosti. Vjeruj mi, ništa nije sigurno, tako da te ni ne treba biti strah nesigurnosti. Pridaj joj manje značaja i fokusiraj se samo na ono što želiš postići, bez puno mudrovanja i projiciranja lošeg ishoda. Volim ovu rečenicu i uvijek ću je ponavljati: Učini prvi korak u vjeri i nastavi hodati. Ajmo Gago, kreni 🙂
Draga Marijana, dobro si rekla, nista nije sigurno u zivotu, a usadili smo sebi strah od ne sigurnosti 🙂 i divim se ljudima kada naprave radikalne promene, pa cak i kada ne bude najbolji ishod po njih..znam, treba biti hrabar, i sto ti kazes imati vere i upornosti onda kada je najteze. Hvala Marijana od srca <3
Draga Gago, najgore što čovjek može učiniti je ne učiniti ništa. Bolje je donijeti bilo kakvu odluku već nikakvu i stojati na mjestu. Odvaži se, napravi prvi korak u vjeri i nastavi hodati, ti to možeš 🙂 Hvala Ti 🙂
Draga Marijana,
Mislim da nemam taj problem da izadjem iz zone svog komfora, jer sam predhodne godine pocela pored posla i svoj samostalni posao… za sad sam zadovoljna. Takodje kad je saopsteno da cu izgubiti stalni posao, nijesam se puno opteretila jer imam svoj posao skojim sam pocela uporedo da se bavim i planiram da nastavim sa tim. Postoji malo straha ali sam cvrsto odlucila da idem dalje 🙂 da pokusam pa kako bude 😉
Draga Ivanice, jako lijepo 🙂 Volim čuti kada su ljudi poduzetni. Želim Ti puno uspjeha i sreće na svom poslu, bravo 🙂
Draga Marijana,
Citam Tvoje tekstove sa iskrenim zanimanjem.Teme su inspirativne,prekrasne i nadasve poucne.Bojim se da sam ja gadno zapela u svojoj”zoni komfora”i da se necu tek tako samo,iz nje izvuci.Ne zelim sebi postavljati unaprijed ogranicenja ali cinjenica je da su ona evidentna u mom zivotu vec godinama.Znas da imam problem s time sta bi ja zeljela.Ne zbog toga,sto bi moje zelje bile mozda nerealne i neostvarive,vec zbog toga sto nisama ne Nam sto bi to danas,nakon toliko dugo godina,moglo biti ono sto bi mene istinski ispunilo,a da za to nije pomalo kasno.Opet zvucim samoogranicavajuce,al sta cu kad je tako?!
S ljubavlju,
Zorica
Draga Zorice, mislim da nikada nije kasno otkriti i raditi ono što te ispunjava. Naravno, bivajući u zoni komfora teško da ćeš to otkriti a kamoli raditi. Bit će ti onako kako vjeruješ. Dakle, ako vjerješ da je za tebe kasno, naravno da će te takvo krivo uvjerenje kočiti i da nećeš ostvariti ono što želiš. I to je krivo, ograničeno uvjerenje koje te drži na mjestu. Promjeni svoja uvjerenja, svoje misli i promijenit ćeš svoj život. Sve je na tebi. Ja Ti želim najbolje, no za to se moraš sama pobrinuti.
S ljubavlju,
Marijana
Draga Marijana,moram podijeliti svoje iskustvo-naime uspjela sam nekako prevazici tu granicu sa zonom komfora i eto stizu bas lijepi rezultati,i bolji nego sam im se mozda potajno i nadala. Hvala na ovom inspirativnom tekstu i temi.
Tekstovi su ti super :))
Draga Alenka, jako lijepo 🙂 Drago mi je zbog tebe. Sve se može kad se hoće. Bravo 🙂 Hvala Ti 🙂
Hvala draga Marijana, ovo je predivan i ohrabrujuci tekst, hvala jos jednom
Drago mi je Suzana i hvala Ti 🙂
Uh ne znam dal sam izasla iz svoje komforne zone ali ima sigurno neke stvari koje sam uradila a sama nisam znala da ja to mogu ako je to izlazila sam iz svoje komforne zone i tek nastojim da promenim neke stvari :)) Tekst je kao i svi ostali pozitivan i veoma podsticajan ,hvala puno na tome :))
Upravo kada učiniš nešto što misliš da ne možeš, ili čega se bojiš, to je izlazak iz zone komfora, kada napustiš sigurnost i otisneš se u nepoznato i nesigurno, hrabro i u vjeri. Hvala Ti Aleksandra 🙂
Ovo mi možda još najteže pada, ali gotovo sam sigurna da ću radom na sebi prebroditi i to. Hvala Marijana na još jednom veoma inspirativnom tekstu. 🙂 🙂 🙂
Iako ti se sada možda čini teško, vjeruj mi, s vremenom sve ono što je bilo teško postaje lako, bitno je da ne odustaneš i uvijek radiš na sebi. Hvala Ti Milijana 🙂
Draga Marijana pre svega hvala ti na pitanju “kako si ” jer to je danas neophodno svakom coveku.:) Hvala ti na svakom tekstu koji je pisan od srca i koji dajes nesebicno svakome kome je potrebno. 🙂
Draga Marta, molim 🙂 Drago mi je da si dobro i hvala na tvojim riječima 🙂
Draga Marijana,hvala na ovom divnom tekstu.Ovo je prava podrska.I zaista sad razmisljam da se usudim da uradim sto sam oduvek zelela da uradim.A uvek sam imala kocnicu.Potpuno se slazem,nema sta da se izgubi.Samo da se dobije.Uvek sam volela da pisem,kratke pricice,par recenica,ali nisam….da drugi ne kazu nesto.Eto sad cu ipak probati.Hvala na podrsci,koju svakodnevno dajes.Ti si vetar u ledja 🙂
Draga Dragana, hvala Ti 🙂 Ako voliš pisati, piši. To su tvoje pričice, bitno je da se tebi sviđaju. Izražavaj svoj talent i ne dozvoli da sabotiraš svoju kreativnost zbog mišljenja drugih. Izrazi se i uživaj u stvaranju 🙂 Tko zna, možda napišeš knjigu s kojom ćeš dotaknuti druge živote. Samo stvaraj Dragana 🙂
Draga Marijana,
pratim te vec duze vrijeme i uzivam u tvojim savjetima. Hvala ti sto si ti radila na sebi, vjerovala i nisi odustajala, jer da to nisi uradila, ne bi ni nama mogla pomoci. Jako sam zahvalna na svemu sto radis za nas. Ovim putem bih te zamolila da nastavis sa svojim radom i ne odustajes jer je ljudima ovo vise nego potrebno. Ja te stalno preporucujem svojim drugaricama i one su takodje odusevljene. Imam jedno pitanje za tebe: Ja, otkad znam za sebe, imam problem sa tim da dijelim svoje snove s drugima. Pod tim mislim da mi je neprijatno da govorim o njima, ne volim da drugi znaju moje zelje i ambicije jer su one jako visoke i kad god bih s nekim to podijelila, ljudi bi me gledali kao da sam luda i glupa. Njima to zvuci nemoguce, dok je meni to opipljivo i potpuno moguce. Ja sam svim svojim bicem uvjerena da cu uspjeti u tome, ali mi smeta sto me ljudi dozivljavaju kao glupacu. Da li mislis da treba izadji iz zone komfora i bez stida govoriti o svojim snovima ili ipak to za sebe zadrzati i samo se fokusirati na rad kako bismo to ostvarili?
Draga Lejla, hvala na tvojim lijepim riječima, podršci i preporukama 🙂 Drago mi je da mogu tebi i tvojim prijateljicama pomoći na ovaj način. Što se tiče tvog pitanja, sama si rekla da su drugi ismijavali tvoje snove, iako si sama uvjerena u njihovo ostvarenje. Ukoliko ti vjeruješ u svoje snove, zašto ti je važno da drugi vjeruju? Osobno mislim da nije potrebno svima pričati svoje planove, ciljeve i vizije, i to ne povezujem s izlaskom iz zone komfora. Svoje snove dijelim samo s ljudima u koje imam povjerenje, koji su moja podrška i koji me razumiju. Ti moraš sama odlučiti za sebe, a znat ćeš koja je odluka ispravna prema svom unutarnjem osjećaju – ukoliko se u vezi nečega osjećaš dobro, onda to učini. Znaj jednu stvar, koliko god drugima pričala ili ne pričala o svojim snovima, oni su samo tvoji i ti si jedina koja ih može ostvariti, stoga je tvoje mišljenje najvažnije. Vjeruj u sebe i osloni se na sebe 🙂
Divan tekst, kao i svi tvoji drugi tekstovi. Uspevala sam s vremena na vreme da izadjem iz zone komfora, da ostvarim cilj i stanem..iskreno ne znam ili tacnije receno nisam ni razmisljala zasto..citajuci tvoj tekst prvi put mi pada na pamet da su cesto razlog tome bili pojedinci, pod ciji uticaj sam padala- u smislu- pa ostvarila si cilj, sta ce ti dalje; nije to za tebe; nemas ti vremena za to; ko ce to da finansira i slicno… ali od prosle godine, ozbiljno sam pocela da razmisljam, planiram i realizujem neke stvari koje sam negde usput potisnula..i sve manje se obazirem na komentare drugih..ko hoce da me prati, dobrodosao je a ko nece, neka produzi.. hvala ti na svakom savetu koji nam dajes, kao i na tekstovima, sa kojima nas motivises
Odlično Tanja, postala si svjesna prepreka koje su te kočile i tako ih odlučila ukloniti. To je jako bitno, jer dok nismo svjesni nečega, ne možemo to ni promijeniti. Sada znaš što ti je činiti, i nemoj nikada dopustiti da tuđa ograničenja postanu i tvoja. Znaš sebe i što želiš, tako da samo naprijed 🙂 HvalaTi 🙂
Draga, divna si 🙂
Draga Sonja, hvala Ti 🙂
Nullum diem sine linea ili nemoj da ti prodje nijedan dan a da ne uradis nesto korisno.Nasi licni problemi nas sprecavaju da vidimo resenje koje nam se nalazi pred nosom.
Ovo je dobar tekst kako se suociti sa sopstvenim demonima.
Sve pohvale.
Pozdrav 🙂
Da, ljudi se previše fokusiraju na problem umjesto na rješenje koje im je uglavnom uvijek ispred nosa. Hvala Ti Milena 🙂 Šaljem Ti veliki pozdrav 🙂
Draga Marijana, mislim da sam više puta u životu ulazila i izlazila iz zone komfora. Razlika je u tome što tada nisam znala o čemu se radi i to je kako dolazilo tako i odlazilo (jer koliko god se uljuljala,nikada nisam mogla biti sa mirom i uvjek sam trazila nova iskustva). Već duže vrijeme znam ponešto o tome, jer sam još prije tvojih članaka čitala pomali na tu temu. Sada sam odlučila da počnem učiti konačno engleski jezik, jer sam to uvjek izbjegavala, dok nisam dosla u situaciju da trebam da pričam i htjela bih, a ne mogu… Tu mi je valjda dosadilo više to izbjegavanje i same pomisli da počnem da radim na tom polju… Kako se školujem i radim imam malo vremena za kurseve, ali sam počela pomalo preko interneta i CD programa za učenje 🙂 … Hvala ti puno na svim ovim člancima koje sam do sada pročitala, jer puno znači kada ima ljudi kojima je stalo i koji razmišljaju na sličan način <3 …
Draga Svjetlana, drago mi je da si odlučila prestati s odugovlačenjem i krenula učiti engleski jezik. Danas na internetu možeš naći baš sve i to još besplatno. Jedan od najboljih načina učenja jezika je preko glazbe ili videa, filmova. Uči sa zanimanjem, neka ti bude zabavno jer ćeš tako brže i lakše svladati jezik. Samo naprijed 🙂 Hvala Ti 🙂
Ovo je do sada najjače što sam pročitala kao početnica u ovom dizajnerskom poslu 🙂 prošla me je jeza koliko je ovo tačno, mi ljudi nismo svjesni da sve je svrsishodno. Hvala Marijana sto nam pomažeš redizajnirati živote na bolje ❣
Drago mi je Merisa da si otkrila za sebe najjači tekst do sada 🙂 Hvala Tebi što si ovdje i što dizajniraš svoj život najbolje što možeš 🙂
Marijana svi tvoji tekstovi mi pomažu da radim na sebi. Ni ovaj nije izuzetak.
Divno Anđela, drago mi je zbog toga, jer svi moji tekstovi i videi su namijenjeni da pomognu svima koji rade na svom osobnom razvoju. Hvala Ti 🙂
Zaista istinit clanak i bas jes tako .Isprobala sam na sebi na nekoliko primera, za koje mi se tad cinilo nemoguce. .Od tad vise nema nemogucih stvari,sve je snaga volje i zelje i koliko ti to stvaras potrebnim prioritetom….Da li imas dijete ,da li moze neki clanak o kontroli bijesa kad te dijete ne slusa ,kad ti nekoliko puta upozoris dijete da to ne dira,udarice se,a ono tvrdoglavo ne odustaje i na kraju cujes njeno vristanje .Ja se prvo prepanem,pomognem,pa izbijem,pa mi onda zao .Voljela bi kad bi mogla sve s njom pricom rijesiti i da se razumijemo,ona ima 2,5g .Mozda je to taj uzrast ali j bi da pravilno vaspitam svoje dete sa pravim vrednostima,a ne zelim da nosi neku traumu,problem ,od detinjstva na mene.Da li mi odgovor mozes poslati u e- mail.HvAla.
Draga Slavice, tako je, nema izgovora, sve se može kad se hoće 🙂 Još uvijek nisam mama, tako da nemam iskustva s odgajanjem djeteta, zbog čega ti ne mogu odgovoriti na pitanja. No, ono što znam je da djeca kopiraju svoje roditelje, tako da roditelj treba biti dobar uzor, najbolji prijatelj i autoritet. Opet, djeca su jako znatiželjna tako da rade čudesa, no vjerujem kada se djetetu sve lijepo objasni i to s puno ljubavi (bez vike i kritiziranja), da će ono najbolje razumjeti.
Trenutno sam u ovoj fazi, ali pokusavam da nadjem resenje koje bi me izvadilo iz te faze,koja mi se ni malo ne dopada. Hvala ti, tekstovi su bas inspirativni. 🙂
Uvijek postoji rješenje, i ponekad nam je ispred nosa. Neki kažu da se u samom problemu krije rješenje. Tko traži, naći će 🙂 Hvala Kristina 🙂
Draga Marijana, zanimljivo kako sama dolaze pitanja koja Duša želi razriješiti pa ako
s e malo praviš ( pravim ) -luda 🙂 onda te nježno podsjeća i usmjerava kroz razne ljude, tekstove , situacije.. Trenutno moja “zona komfora ” me guši..jer sam zbog te zone zanemarila vlastite potrebe. Izači iz nje za mene znači zauzeti se za sebe .. Hvala na smjernici ..svako dobro svima..
Draga Jasminka, stalno primamo znakove, samo ih trebamo prepoznati. Da, trebamo se zauzeti za sebe, jer ako nećemo mi, tko će? Želim Ti uspješan izlazak iz zone komfora i zauzimanje za sebe. Hvala Ti, želim Ti mir i svako dobro 🙂
Hvala na podrsci koju nam dajes svojim tekstovima. I ja sam nedavno izasla iz zone komfora. Pocela sam afirmacijama a zavrsila inspirativnom akcijom. Ukratko: svakodnevno meditiram i vjezbam svoje tijelo, cesto pomatram svoje misli, javno nastupam na raznim seminarima da razbijem tu vrstu nelagode i dobro mi ide, kupila sam stan poslije duze nedoumice, oprostila sam sebi i drugima i piseeeem jer je papir izuzetna stvar… I rezultat je da se osjecam odlicno. Moj zivot je izgledao potpuno drugacije. Svakim danom sam svjesnija i shvatm da smo svi jedno. Svakog dana i svakog trenutka biram ljubav, hvala i volim te..
To je moja nova zona komfora i znam da je ovo tek pocetak.
Draga Biljana, prema ovome što si napisala, meni zvuči kao da si odavno izašla iz svoje zone komfora 🙂 Na odličnom si putu, svaka čast na svemu što radiš, što samu sebe izazivaš, što si uporna, svjesna i zahvalna. Voljela bi da ovo svi pročitaju, nadam se da većina hoće 🙂 Hvala Ti Biljana 🙂
Draga, citajuci ovaj tekst setih se da sam davno procitala mudre reci Viktora Igoa:”Usudite se. To je cena uspeha.” Svaka cast na tolikoj upornosti. Zaista Si moje veliko nadahnuce!
Draga Marija, da, dobro je rekao Victor Hugo 🙂 Hvala Ti draga 🙂 Čast mi je biti nadahnuće, i znaj da ono što te inspirira kod neke osobe, to i sama imaš, dakle imamo nešto zajedničko 🙂
Draga Marijana, briljiras. 🙂 i svaki tekst mi dodje u pravo vreme. Hvala 🙂 A ja sam nekoliko puta izlazila iz tzv. Zone komfora, isla napred i nekoliko puta sam joj se vratila. Vise sam odumirala.:\ Videcemo sta ce dalje biti. Srecno svima!
Draga Biljana, hvala Ti 🙂 Imaj suosjećanja i razumijevanja prema sebi, vjeruj u sebe i budi uporna. Snažna si žena, snažnija od bilo koje zone komfora. Sretno Tebi 🙂
Niko mi do sada nije rekao da sam snazna zena. Cak ni ja nisam sama sebi. Hvala. Zlatna si.:)
Vjerujem da je svaka žena snažna, i da snaga, kao i ljepota, dolazi iznutra 🙂
Draga Marijana, hvala ti na predivnom tekstu.
Uvidjam da sam duboko zagazila u zonu komfora i da mi uopste ne prija. Potrudicu se poslusati tvoje vrlo inspirativne savete i naci resenje za izlazak iz ovog stanja.
Veliki pozdrav.
Draga Silvana, molim 🙂 Nadam se da će ti ovi savjeti koristiti. Napravi prvi korak i samo nastavi koračati, hrabro i odvažno. Veliki pozdrav 🙂
Evo ovakooo…zavrsila sam srednju skolu koju bas i nisam volela (Trgovinska skola)2004.god.Moj san je bila Ekonomska skola.Zbog finansijskih problema moji roditelji nisu mogli da me skoluju dalje.Smatrala sam da su mi oni “unistili “zivot gledajuci svoje prijatelje kako uzimaju svoje diplome i divila im se…osecala sam se bezvredno i sama pomisao na skolu me je gusila.Moja rodjena sestra koja je mladja od mene 4 god. upisala je fakultet ,a ja sam se i dalje gusila u svom neuspehu.2007.god.sam se udala a 2 godine kasnije rodila divnu devojcicu.Bila sam nesrecna i cinilo mi se da me drugi ne postuju ,cak sam pocela da bezim od ljudi nisam umela da razgovaram sa njima,a kad pocnem da pricam pocnem da mucam.2012.godine sam se zaposlila u jednoj stranoj firmi u kojoj je plata bila minimalna.Bila sam nezadovoljna svojim zivotom i to nisam vise mogla da trpim.Pocela sam da razmisljam kako to mora da prestane i da moram nesto da promenim.Zadala sam sebi zadatak da na jednom papiru napisem svoje promašaje i da pokušam na neki nacin da ih ublazim kako bi mi bilo lakse.Moj najveci “promašaj” je bio to sto nisam nastavila školovanje. A onda sam pomislila :”zasto ne sada??”Razgovarala sam sa suprugom i on me je podrzao.Raspitala sam se i pocela da se spremam za prijemni naravno za to niko nije znao ☺.10.jula 2014.na mom rodjendanu dobijem rezultate i javljeno mi je da sam primljena!Rodjendan ne slavim ali sam tada pozvala sve drage osobe a i one koji ne vole tudje uspehe…da ste im samo videli lica .Mnogi su me ponizili i nazvali “veciti student”,ali meni to prija jer sam tako videla da sam se divila pogresnim ljudima.Ja se sada osecam mnogo bolje i vrednije i bukvalno sada sve sto naumim to MOGU da uradim.Veliki pozdrav
Sve se može kad se hoće i za prave stvari uvijek je pravo vrijeme. Bravo Aleksandra 🙂 Želim Ti puno uspjeha, samo naprijed 🙂
Draga Marijana,uvek kad procitam Vas tekst dobijem neku pozitivnu energiju i hvala Vam na tome,odlicni ste.Citajuci vase tekstove shvatila sam da imam dosta da radim na sebi,verujem da cu uspeti
Veliki pozdrav
Draga Vera, hvala Ti 🙂 Budi odlučna, uporna, vjeruj u sebe i uspjet ćeš. Veliki pozdrav 🙂
Draga M, hvala na divnom tekstu! Zona komfora je kao obruc oko vrata ili grudi koji steze i gusi dok se ne izborimo sa njim. Najcesce se javlja iz nekog straha, mada kod mene moze nastati i kad sam neodlucna; da li nesto da uradim ili ne, ili kad sam demotivisana za delovanje. I onda me tako davi dok ne resim sta cu ciniti, trpeti to ili delovati. E, kad se odlucim, postanem ostrija i secem taj obruc. I sve ono sto me je mucilo zapravo postane moja snaga! Uspem da pobedim! A onda je osecaj fantastican! Pobedila sam ono sto me je gusilo! Snaga je u nama za svaku pobedu, samo je treba pustiti da deluje. Ne treba je gusiti, najcesce iracionalnim strahovima. Jer, posle svake pobede, kad rezimiramo situaciju, vidimo da i nije bila bas toliko strasna, zar ne? Veliki pozdrav 🙂
Draga Jelena, lijepo i slikovito rečeno. Kada vidimo stvarnost upravo takvu kakva je, onda dolazimo do saznanja da sami previše kompliciramo nešto što je tako jednostavno. Sva snaga i moć se nalazi u nama. Hvala Ti 🙂
Hvala Marijana na divnom tekstu.Ja upravo pokusavam izaci iz jeden zone konfora.Zivim vec neko vreme u svajcarskoj .Ne znam nemacki jezik samo pomalo.Svaki put kada odem bilo gde da uradim nesto ,na salteru,u skoli svog sina,kod doktora ja naravno ne znam nemacki.Tako je tesko i neprijatno.Svaki put kazem krecem da ucim.Pocnem i stanem.Knjige sam kupila sve sto je potrebno da krenem.Onda SE naravno javi ono sto te tera SA puta,neka sutra cu,danas sam umorna i tako izgovor za izgovorem.Ali evo polako zu pomoc gebe,tvojih tekstova krecem SA ucenjem i izlaskom iz zone kofora.Hvala ti sto si drugacija,ne pratim te bez razloga.veliki pozz PS moze i neki tvoj savet,kako bih izasla iz svoje zone neugodnosti.
Draga Goco, svakako ćeš morati naučiti jezik. Zamisli da si ga učila od prvog dana, koliko bi sada znala i kako bi ti bilo puno lakše. Odgađanje učenja jezika, koji je nužan za tvoj boravak, nije opcija. Uči jezik sa zanimanjem, razgovaraj sa svojim djetetom na njemačkom jeziku, budi zainteresirana. Pomisli samo kako ćeš se divno osjećati kada bez problema komuniciraš s ljudima, kako ćeš biti ponosna na sebe jer si puno naučila. Dakle, motiviraj samu sebe, izrazi želju za znanjem i zanimaciju za taj jezik, te pohvali samu sebe i budi ponosna na sebe kada naučiš nove riječi. Vježbaj, vježbaj i vježbaj, sada.
Hvala ,javicu ti kako napredujem.pozzz
Može Goco, pozdrav 🙂
Wow Marijana,ovaj tekst mi je došao baš u pravo vreme. Već duže pišem dva bloga i nedavno sam pocela snimati i audio priče za decu.Imam želju da snimam videa baš kao ti i mnogi ljudi oko mene me nagovaraju a ja se sve nešto nećkam jer se baš kao i ti ne volim snimati. Hvala ti na ovom tekstu, dala si mi vetar u leđa. Izaći ću iz zone komfora i krenuti da radim ono što volim. :*
Draga Tijana, radi ono što voliš, izazovi samu sebe, pobjedi strah i uživaj u plodovima svog rada 🙂 Želim Ti hrabrost i odvažnost 🙂
Hvala za tekst Marijana. Dugi niz godina sam bila u zoni komfora, i shvatila sam da to nije stanje u kom zelim da budem. Postoji mnogo stvari na kojima trebam da radim… ali ja to mogu 🙂 Hvala ti i na ovom predivnom blogu.(Ovaj komentar je setnja van zone)
Hvala draga Jelena i čestitam što si ostavila komentar, što je bio tvoj izlazak iz zone komfora. Upravo to trebamo činiti, sebe izbacivati iz te lažne ugode. Ma koliko ovaj komentar bio mali izlazak, ipak je bio i drago mi je što si se odvažila i napisala ga. Radujem se svakom tvom komentaru 🙂
Draga Marijana! Evo kako ja izlazim iz zone konfora.:
CILJ: “Novac”
1. NAMJERAVAM zaradit ovaj tjedaan 500 eura.
2. BIRAM ustvariti 500 eura.
3.AFIRMIRAM , i EFT tehniku upotrebljavam
4. FOKUS
dokazala sam si nebrojeno puta, mene ne zanima kako će on doći do mene, ja znam da je on tu, kad ostvarite taj osječaj , za mene to postane zakon i u to ne sumnjam.To je moj sistem i iskustvo koje za mene djeluje. Lijep pozdrav.
Draga Ružice, hvala Ti puno na ovom korisnom komentaru i informacijama. Znam da to djeluje i hvala što si to podijelila s nama 🙂 Šaljem Ti veliki pozdrav 🙂
Draga moja Marijana zona konfora hm ubedjenja i podsvest svega tu ima. Juce sam umala teta isceljenje i shvatila sta me koci podsvest i ubedjenja iz detinjstva da sa isuvise losa glupa cuti sta ti znas. To je bilo moje detinjstvo i mladost. Pa posle ovoga valja je kocnica popustila i idemo napred. Nije kod mene zona konfora ubedjenja nevredis i podsvest kad krenem koci. Hvala ljubim te.
Draga Mirjana, svašta se može pronaći u našoj podsvijesti. Važno je da budemo svjesni krivih uvjerenja i svih onih prepreka koje nam stoje na putu. Idi naprijed, samo hrabro. Hvala Ti 🙂 Šaljem Ti veliki pozdrav 🙂
Draga Marijana,
Da li nas loše navike drže jer i to pripada zoni komfora?
Da li metodom izlaske iz komfora možemo da se oslobodimo i loših navika?
Divan dan želim
Draga Žužana, navika je ili najbolji čovjekov gospodar ili najgori. Najbolji način za promjenu loših navika je usvajanje novih, korisnih navika i izlazak iz lažne udobnosti zone komfora. Lijep pozdrav 🙂
Prelijepi tekstovi i prije svega poucni. Hvala ti na svim dosadasnjim tekstovima jer su sigurno motivacija mnogim zenama da od sebe daju i pruze ono naj bolje..
Draga Mimi, iznimno mi je drago ovo čuti. Hvala Ti puno, a ja ću se i dalje truditi davati ono najbolje svakoj od nas 🙂
Da, strah koji parališe mnogo toga, moj veliki blokator…konstantna borba sa njim, da se isti prevaziće..moj strah je u obliku bojazi zbog neuspjeh…stalno se borim sa tim, nekad uspijem, nekad ne, ali važno je da se borim…to me raduje:)
Hvala divna Marijana na tekstu…nekoliko puta sam ga pročitala kao i sve ove korake kako izaći iz zone konfora:)
Draga Gordana, hvala Ti 🙂 Pisala sam o strahu od neuspjeha i nadam se da će ti ovaj tekst koristiti:
http://mojzivotnidizajn.com/kako-se-rijesiti-straha-od-neuspjeha/
Draga Marijana, lijepa izvana i iznutra! Hvala ti za sve što pišeš i činiš.
Nešto od toga osobno nisam osvijestila, ali večinu toga jesam. U vezi ovoga mogu reći da sam još kao dijete izašla iz “zone komfora” i bila ustrajna do kraja, posebno u školovanju, stoga omiljena kod učitelja/nastavnika/profesora koji su mi bili drugi roditelji, da bih na kraju i sama postala učiteljica. Zaista, da bi netko bio dobar učitelj, mora biti dobar učenik, što svakako traži osobine koje si ovdje navela. Neka to vodi ljude i sigurno će u svemu uspjeti!
Hvala draga Irina 🙂 I još jedna važna stavka – svaki dobar učitelj mora raditi na sebi i učiti svaki dan 🙂
Draga Marijana hvala za ovaj tekst.Prije četiri godine sam dobila otkaz.Bila sam zaposlena i vozila sam dizalicu.Sada sam kod kuće.Da izađem iz svoje zone komfora kako vi kažete ali sa čime pitanje je sad.Pozdrav
Draga Milka, svako od nas se rodi s određenim talentom. Ne znam što voliš raditi, u čemu uživaš. Evo, neki dan sam upoznala ženu od 70 godina koja ima toliko energije i jako je aktivna. Ona radi nekoliko poslova, putuje po svijetu i zaista izgleda sretno. Razmisli o tome što voliš raditi i posveti se tome. Da li je to slikanje, pravljenje nakita, goblena, pisanje, što god, sigurno nešto voliš i vješta si u tome. Lijep pozdrav 🙂
Volim crtati ali onda odlutam na nesto drugo jer mislim da to nije dobro.Veseli me sve sto dobro uradim
Tko kaže da nije dobro? Unutarnji kritičar. Radi ono što voliš, ako nije dobro prvi put, bit će drugi put. Niko nije postao stručnjak preko noći, za sve treba vremena i truda 🙂
Pravi tekst u pravom trenutku:). Shvatiću to kao znak, koji sam čekala danima. O zoni komfora razmišljam već mjesecima. A i to je valjda bio znak da ću o tome ozbiljno tek trebati razmišljati. Dakle, imam sjajan posao, za većinu ljudi savršen. Ali u meni se javlja glasić koji mi kaže da ja mogu bolje i više od toga. Prije 2 sedmice dobijem sjajnu poslovnu priliku. Nešto baš privlačno ali totalno drugačije od onog što radim sad. Ali za taj posao jednostavno moraš izaći iz okvira svoje sredine i, naravno, iz okvira zone komfora. Tek sad vidim da nije lako izaći iz granica svoje svakodnevne sigurnosti. ALi želim, i hoću to! Korak po korak, ne osvrćući se na taj osjećaj neugodnosti koji mi se javi s vremena na vrijeme. Ne osvrćući se na komentare ljudi oko sebe. Jer kad znaš svoj cilj, prepreke ne postoje!
Sve pohvale za tekst. Sjajno napisano!
Draga Nedo, slijedi svoje srce. Komentara će uvijek biti, to je nevažno. Važno je samo kako se ti osjećaš i što točno želiš. Život postaje uzbudljiv i zanimljiv kada se izbacimo iz svoje zone komfora, a pogotovo kada dobijemo priliku da nam se ostvari ono što želimo, tada se još lakše možemo izvući iz te lažne sigurnosti. Nadam se da ćeš mi uskoro ostaviti komentar kako si u novom poslu i da uživaš 🙂 Sretno draga 🙂
Slatka naša i draga Marijana koliko iskrenosti i dobrote ima u tvojim pričama … sva se raznježim… Ja sam pričam o sebi , kao što se podrazumjeva…U životu sam znala biti u zoni komfora i znam kad se nalazim u toj zoni jel sam nezadovoljna sobom i svime oko sebe,užas koji loš osjećaj.To se uči ,kao i puno drugih stvari, primjetila sam da neki ljudi misle da se pamet(znanje) nosi u godinama a ne u glavi , a to je ta zona komfora.I opet mi se dogodi da uđem u zonu komfora ali brzo je napustim jel znam da ako sam tamo da nisam dobro …Hvala ti na savjetima !
Draga Slavice, hvala na lijepim riječima 🙂 Istina, kada se uljuljamo u tu zonu ne osjećamo se dobro. Drago mi je što si svjesna toga i što možeš lako izaći iz nje 🙂 Bravo 🙂
Dobar dan Marijana,
Hvala Vam na ovom tekstu.
Citam Vase tekstove i zaista su sadrzajni.
Imam pitanje i znam da cete me usmjeriti. Sto ako strah nije glavni okidac za zonu komfora, vec sram, krivnja zbog fizickog nedostatka? Zaista nije lako kad ljudi te ispod oka promatraju.
Draga Željana, da, definitivno je mnogo razloga zašto smo u zoni komfora. Sram je vrlo, vrlo destruktivna emocija, kao i osjećaj krivnje. S obzirom da si spomenula da nije lako kad te ljudi promatraju ispod oka, pretpostavljam da ti je stalo do tuđeg mišljenja, šta će drugi pričati o tebi. Zaista? Zar je to važno šta će drugi misliti o tebi? Zar nije najvažnije da ti znaš sebe i svoju istinu? Pored tolike ljepote, pored tolikog posla koji te čeka, pored toliko stvari koje te čine sretnom, zaista ti je važno mišljenje ljudi koji ne znaju tvoju dušu i koji te iskreno ne vole? Gaji više ljubav prema sebi i samopoštovanje, i neka ti tvoje mišljenje bude najvažnije. A ljudi, oni će uvijek pričati, to nema nikakve veze s tobom. Nadam se da će ti ovaj tekst isto koristiti:
http://mojzivotnidizajn.com/lak-nacin-za-postizanje-unutarnjeg-mira/
Draga Marijana hvala ti na ovom tekstu,dosao je na moju adresu u pravom trenutku.
Danas sam imala prvi nastup pred kamerama, govorila sam o tradicionalnoj medicini.Dvuje godine pokusavam izaci iz svoje zone konfora, rezultat je bio da sam oboljla od progresivnog karcinoma.Lijecila se i izlijecila tradicionalnom medicinom-kvantnom medicinom.
danas je ucunjen prvi iskorak iz zone konfora i osjecam se jaaaaako dobro.
Draga Jadranka, tvoj komentar je još jedna potvrda kako čovjek može biti izliječen od zloćudne bolesti. Drago mi je da si uspjela i da činiš potrebne korake za izlazak iz zone komfora. Budi mi dobro, osjećaj se jaaakooo dobro 🙂
Nikada nisam voljela učmali život, a upravo sam došla u takvu sredinu u kojoj ljudi nisu imali ciljeve. zadovoljavali su se onim što su imali, ušuškani u svoj”komfor”.Teško je bilo u takvoj sredini bilo šta realizovati, a da ne ispadneš crna ovca. Pokušavala sam se prlagoditi, ali se nešto bunilo u meni. Smisao sam pronašla na poslu koji jako volim. Uvijek sam se divila dječjim priredbama, ali sam mislila da ja nemam smisla da ih spremim. A onda sam izašla iz mog komfora posmatranja i počela na ozbiljnim pripremama. Izabrala sam talentovanu djecu, sašila kostime, kreirala scenu i čak se osmjelila da adaptiram bajke i napišem ih u stihu da bi djeca lakše učila. Sve sam sama odradila i stigla do Kotorskog festivala. Tako sam u Kotoru na Regionalnom takmičenju scenske umjetnosti osvojila 3. mjesto i novčanu nagradu. Samo treba imati jaku želju i izaći iz kalupa.Lijep pozdrav Marijana i nastaviću i na drugim poljima interesovanja, zahvaljujući tvojim uputstvima i savjetima.
Draga Dano, ovo je divno 🙂 Uživala sam čitajući o tvojoj odvažnosti, hrabrosti i kreativnosti. Čestitam na uspjehu i sigurna sam da te još veći uspjeh i sreća očekuju 🙂 Hvala draga 🙂
Draga Marijana,veliko ti hvala na ovom mailu tj.na ovom divnom tekstu.Naravno kao i sve od tebe i ovaj tekst mi je dosao u pravom trenutku bas kad mi je bio potreban.Ima vec neko vrijeme kako izlazim iz svoje zone komfora jednu prevazidjem i dodje druga tako da sam skontala da kod mene postoji vise njih… U svakom slucaju ovaj tvom tekst mi je jako jako koristio…Saljem ti jedan veliki topli zagrljaj i radujem se svakoj tvojoj novoj objavi videu i svemu sto je od tebe,nizmjerno ti hvala
Prekrasno! =) Sve što napišeš djeluje ohrabrujuće i pozitivno, zato Ti od SRCA HVALA =)) POSEBNA SI JAKO =))
Izlaz iz zone komfora – dobiti otkaz preko noci zbog raspadanje firme u koju sam radila 15 godina… skoro nikad nisam bila zadovoljna statusom, ali radi dobre plate nikad nisam se osudila da nesto promenim… cak i kad sam jedonom pokusala – obeshrabrili me najbliski… danas radim posao za nesto manju platu a ostalo je sve bolje od pre…..
Divan tekst i propratni komentari ! Uostalom kao i prethodni-inspirativni,pokretacki,pozitivni…Citajuci vase tekstove,cesto krenem da i sama napisem komentar i odustanem.Zasto? Ne znam.Ovog puta zelim da sa Vama i ,,nasom,,grupom podelim svoje iskustvo.
Do pre,tacno,trinaest godina,mislila sam da imam sve.Udoban zivot,perspektivnog supruga,zdrave sinove,divan dom…Moja diploma inzenjera je, negde u fascikli, bila lepo spakovana,a ja kao uzorna zena obavljala uobicajene poslove domacice i u malo slobodnog vremena bavila se svojom profesijom,vise za sebe,nego zbog potrebe.Valjda su ta unutrasnja zelja i to moje pravo ,,ja,, vec tada vodili nemi rat protiv tog laznog komfora.Medjutim, desio se razvod! Kako to biva u svim ,,savrsenim,,brakovima,na vrlo,vrlo tezak i ruzan nacin.Prioritet su mi bila deca,Maleni,gledali su u mene sirom otvorenih okica i trazili odgovore.Nemile scene sa ocem, koji je kao gumicom obrisao i njih i sav zajednicki zivot,ublazavala sam smehom,gledajuci komedije sa sinovima u vecernjim satima,uvodeci ih tako u koliko-toliko,miran san.Noc je bila moja! I prijatelj i neprijatelj!Patnja je donela potoke suza,suze su donele neki cudan bunt,bunt je doneo odluke,odluke su donele akciju,akcija rezultat…. Ostavljena bez ikakvih prihoda,naravno,krenula sam u potragu za poslom.Nesvesno-trazila sam sebe…i nasla! Sest meseci mi je bilo potrebno da ,,prekomponujem,,sebe,da podvucem crtu i polako,korak po korak,napredujem kao kompletna licnost.Upornost,ali velika,velika upornost,zelja da kvalitetno egzistiram,zelja da svojim sinovima budem uzor u pozitivnom smislu,zelja da budem svoja na svome i zelja da radim ono za sta sam se obrazovala i imam talenta,omogucila mi je da nadjem sebe i shvatim da moj komfor i nije bio komfor,vec samo zivot po liniji manjeg otpora.Postala sam deo ekipe ugledne,inostrane firme,imam i sopstveni biznis,jedan sin je vec zavrsio fakultet,mladji je zavrsna godina,stekla sam i jos jednu diplomu prestiznog italijanskog fakulteta,dve licence za rad….i sad,pitam se,kako sam tada,do pre trinaest godina mislila da zivim u zoni komfora? Sta je komfor? Da li neznanje,nesigurnost i ususkanost u svemu tome? Strah od sopstvenih mogucnosti i nemogucnosti? Zivot nas,ponekad,natera da rasirimo krila i izletimo iz kaveza sopstvenih shvatanja.Ja sam zahvalna zivotu! Zahvalna sam i svom bivsem suprugu,jer on me je oslobodio.Znam,nekima ovo zvuci suludo,ali da sam ostala u braku,ja bih mozda i dalje bila fina,sposobna domacica u tom ogranicenom svetu.A toliko toga mozemo! Nema granica za nas.I nije ovo uvreda za domacice,ovo je samo podstrek da biti domacica ne znaci biti vezan za ogranicene obaveze.To je upravo bila moja greska! Mogla sam i tada,sve ovo sto i sada,samo nisam razmisljala na taj nacin.Treba se osloboditi ogranicenja i traziti i naci sebe,jer samo tako ce i nasi dragi biti zadovoljni nama
Izvinjavam se na opsirnom komentaru i ponavljam,ovo je moje licno iskustvo,bez namere da nekog uvredim.Hvala na razumevanju i hvala Vama Marijana na nesebicnoj energiji i podstreku.
Dirnula me tvoja priča Verice .želim ti svu sreću ovog svijeta 🙂 :*
Predivan tekst al veliki je i težak korak izići iz komfora kad nemaš podršku od bližnjih . Puno ti hvala na tekstovima, jako si plemenita i dobra i želim ti jos puno puno uspjeha u tvom prekrasnom radu
🙂 Imam 44 godine i tek sad polažem vozački ispit…ne da sam izašla iz zone komfora … 🙂 nego sam se strmoglavila… hahahha ..pala do sad tri puta na vožnji …znam…sve ok…ali …strah me dokrajči ..ne mogu se prepoznati …suviše dugo mi traje ta ispitna vožnja, a ja kao da ronim na dah i kad mi ponestane daha ja …. i naravno padnem 🙂 strašno … 🙂
Draga Sandra, znam ljude koji uživaju u vožnji, a isto tako znam ljude koji ne žele voziti. Kada sam polagala vozački, sa mnom je bila jedna djevojska koja je tri puta pala na vozačkom testu. Pričala sam s njom i rekla je da ona u biti ne želi voziti auto, ali mora. Možda da preispitaš sebe da li ti to uistinu želiš. Možda se podsvjesno opireš, a sebi svjesno daješ razloge zašto moraš položiti vozački. Svaka čast na upornosti i odlučnosti, no zapitaj se da li zaista želiš voziti auto.
Draga Marijana, ja sam nazalost ili na radost morala ici tezim putem. Nesreca u kojoj sam umalo izgubila zivot me je tome ucila. Reci ne, biti zahvalan, biti strpljiv. Put je dug i i danas mi se desi da napravim par koraka natrag ali ne prestajem raditi niti voljeti. Hvala ti sto svoja iskustva dijelis s nama. S ljubavlju, Nora
Draga Marijana,
ovaj tekst me potseca na to da vec duze vremena imam zelju da izadjem iz zone konfora i dokazem sebi da mogu uspeti. Osecam u sebi da bi to bila hrabra, ali i dobra odluka za mene. Strahovi me jos uvek drze tu gde jesam, na mom radnom mestu. Vidim perspektivu van zone konfora. Sada prevazilazim svoje strahove koji su bili duboko sakriveni u meni. Suocavam se sa njima i prevazilazim ih. Verujem u sebe i mislim da cu naci hrabrosti za taj korak. Hvala na ovako divnom tekstu koji motivise.Tvoji snimljeni materijali su divni. Odasiljes toliko topline i ulivas mir u ljude. Odlicno je sto si izasla iz zone konfora i sto zivis svoju misiju. Hvala ti. na taj nacin motivises i nas.
Moj izlaz iz zone konfora je upravo sad :-).Napisati komentar (izraziti svoje misljenje).Usudila sam se :-).Jedan od mojih predhodnih izlaska iz zone konfora.Volim prirodu ali se nisam usudila sama krenuti u setnju,dok jednog dana nisam skupila hrabrosti i krenula.Bilo mi je carobno,fenomenalno,mogla sam u miru i meditirati.Razgledala sam okolinu i upijala je.Otisla sam i drugi i teci put kasnije sam nasla i drustvo…Sad znam da najvise volim sam setati u prirodi jer je u potpunosti mogu osetiti 🙂 Hvala Marijana na svim textovima.
Draga Marijana, posle jednog strasnog leta sam se bojala leteti avionom i to godinama. Nekako sam se naterala i ponovila letenje jos mnogo puta. Sada se vise ne bojim i letim stalno i ponosna sam na sebe jer sam to prevazisla. Takodje sam se bojala javno nastupati i posle nekoliko puta, potpuno sam prevazisla strah i sada mi je to toliko prirodno kao da pijem kafu. Hvala ti na mudrim recima
Hvala ti na podsjećanju da je opet vrijeme za izlazak 🙂 Prošlo je već 13 godina otkako sam napustila posao i odselila iz Hrvatske, volim reći da se činilo kao da skačem na glavu, a zapravo sam tim postupkom stala i te kako na noge.
Evo je opet sve bliži trenutak da napustim posao koji sve više sputava i guši.
Hvala ti na lijepim i ohrabrujućim riječima :*
Sve je istina Draga Marijana! Slazem se od slova do slova u svemu i sa Tobom i sa Abraham om, Robinom i Ghandijem. Ta zona komfora me i dovela do personalnog krasa. Kako je Abraham naveo koliko je zivota u tvojim godinama je od znacaja? Da Draga Marijana to sam pocela da uvidjam divno pre 25 godina. Sada mi je 48, prva tri zivota ostavila sam iza sebe u mojoj domovini kada sam sa 23 godine dosla u tudju zemlju u sedmom mesecu trudnoce. Autobus kojim smo putovali moram je voziti zabilazne duge puteve tako da je putovanje od Makedonije do Svedske trajalo punih 5 dana. Bila je jaka zima januar te davne 1992 godine. Iz poljske se moralo preci more brod om. Voznja brodom trajala je sedam ipo sati. Posto je bila zima bila je jaka bura na moru tako da je brod odskakivao na talasima mora umesto ljuljanja u stranu. Draga Marijana ja sam imala toliku mucninu (da sam povracala krv od naprezanja) i okupirala jedan wc za svo vreme voznje. Mozda se pitas zasto ja ovo pisem? Draga Marijana ovo je samo jedna mrvica od svega sto sam iskusila u zivotu. Celizivot mi je izatkan izlazenjem iz zone konfora. Pocinjala novi zivot mozda 7 puta za ovih 48 godina ma da sam ja na to gledala kao na etape u mom zivotu. Ali za sve to vreme nisam znala ovo sto sada znam. Kako si Ti rekla niko me nije nicem vrednom o zivotu naucio kad je trebalo. I nije mi zao Draga jer sada ne bih radila ovo sto radim, ne bih mozda naucila sve ove vredne stvari koje sada ucim a mozda ni sama ne bi bila dobar pokazatelj mojoj deci. Zato mi je drago da je sve kako jeste i kako je trebalo biti. Moja zadnja zona komfora trajala je najduze. Celih 6 godina. Stalno sam se u to vreme borila sa mislima ovaj poso mi vise nista ne pruza i sve sto sam imala dati iscrpila sam do poslednje. A onda da ali mi je stalan i zagarantovan, imam platu i radim dnevni poso od ponedeljak da petak. Onda su usledila konstantacija ostecenja kicme i na vratu i na donjem delu kod pojasa. Izgubila sam borbu i ostala bez poso i na bolovanju sam vec 2 godine. Ja sam borac naucila sam da se hvatam u kostac sa zivotom jos dok sam mamu branila kad bi je otac tukao. Izboricu se i ovoga puta . Draga Marijana uz tvoju pouku koju nam dajes svojim tekstovima nije me strah od onoga sto me ceka. Sigurna sam da mi universum uskoro salje veliku radost kao i mnogo puta do sada. Pored tebe sam naucila temelj meditiranja kako funkcionisemo ako smo u stresu naucila sam da je ljubav prema sebi najvaznija kao i da smo u skladu sa sobom. Jedina mi je zelja da ljudi shvate da ne treba da gledamo konkurrente u drugima vec da kako je drveca potrebno da nam prociscava vazduhu, pcelice da polenisu cvetove i mi smo potrebni jedni drugima kao sto si ti tako divno obrazlozila primerom filadendrona u tvom najboljem videu uzivo. Molim te za oprost sto sam sebi dala slobodu da sve ovo napisem ali zaista nikada do sada ni sakim nisam razgovarala o mom zivotu. Nesto je htelo da izadje iz mene. Mir i Ljubav Tebi Draga Marijana i svima zivima na ovom svetu od srca zelim u punom smislu tih reci ❤❤
Draga Marijana, kojim rječima pohvaliti tvoje umjeće i želju da podjeliš svoju pozitivu a da već nije rečeno.
Pored postova redovno prođem i komentare, jer tako imam dodatni podsticaj da pravim ritam u svom životu.
Kako svi tako sam se i ja godinama unazad držala svoje zone komfora i vec neko vrijeme podstaknuta uglavnom svojom voljom pravim korak po korak ka izlazu, nije lako . Medjutim od kad čitam i posjećunem tvoju stranicu, prepoznajem novu energiju u meni i vjerujem da cu ubrzo i potrčati u svoj “novi život”.
Hvala ti puno. Predivna si .
Marijana May,predivna i izvanka i iznutra <3 !
Hvala ti što misliš na mene i pošalješ mi pravi tekst baš u pravo vrijeme.
Lijepo je imati prijateljicu koja te razumije i pruža ti potporu.
Hvala od <3,
Nena
Draga Marijana procitam sve sto napises a ovaj tekst me osvijestio. Mislila sam da nesto cinim time sto pregledam konkurse za posao, pazim na kucu, dijete… ustvari sam se uljuljala u svakodnevnicu i cekala da se nesto dogodi. Znam da se nece nista samo od sebe dogoditi ali nekako nisam ni razmisljala o tome a to mi se upravo dogadja, zona komfora. Hvala puno na ovom tekstu u pravom trenutku 😉
Draga Marijana … prelijepi i jako poucni tekstovi …hvala ti na tome :* ♡
Draga Marijana, nemaš pojma koliko je ovaj tekst naišao na mene u pravom trenutku. Trenutno sam debelo u svojoj zoni komfora. Osoba sam koja živi za putovanja, upoznavanja novih ljudi, učenja stranih jezika, upoznavanja novih kultura i mjesta – osoba koja živi za 4 tjedna godišnjeg jer sam se zadovoljila poslom koji me ne ispunjava niti malo, ali je stalan i dobar po mjerilima našeg društva. Nedavno sam počela razmišljati o odlasku na brod ili raditi kao stjuardesa, nešto što bi me malo više veselilo, te iako je strah velik od te jedne ogromne i neizvjesne promjene, mislim da je to baš ono što mi treba 🙂
Draga Marijana teško je povjerovati da postoje tako divne osobe kao ti u današnjem vremenu.Hvala ti sto postojis i što nesebicno dijeliš savjete.Postala si moj ritual prije spavanja:) za ljepsi početak dana.Kada pročitam tvoje tekstove ujutro prvo pogledam ljude oko sebe i razmisljam kako mogu da jutro počnu namrgođeni sve im smeta čemu to vodi? Ali onda čovjek shvati da svi mi imamo svoje viđenje na život pa tako da sam jednostavno to pocela i da zenemarujem. Mozda je to i malo sebično sa moje strane ali dosta sam vremena potrošila na neke ljude pomažući im i onda ti jednostavno okrenu leđa.Ali prestala sam da marim za to.možda to nije u redu? Ne zamjeram im ali me i ne interesuju. Ti si divna i nesebicna i hvala ti sto sa nama dijeliš nesebicno svoja iskustva.ako ja negdje griješim u ovom što sam napisala usmjeri me.Ali ja sam uvjek za prave ljude i iskrene tu.Da me ne shvatite da sam sebična.Najmanje mislim na sebe.Hvala ti jos jedanput na divnim životnim usmjerenjima.
L/P
Lejla
Divan ohrabrujuci tekst,slazem se apsolutno da strah od neuspeha nas drzi u zoni komfora i jeste gubljenje vremena cekajuci kada cemo biti spremni na rizik ,Hvala Marijana !
Hvala Marijana.Ne znam kako si usla u moj zivot, ali znam da si mi bila potrebna?Zahvalna sam Svevisnjem na tome.Ja sam cudna.Znam sta zelim a ne preduzimam nista da to i ostvarim.
Volim te, mlada,divna zeno.
Ja sam trenutno van svog konfora,i upravo sam sebi dopustila tu pustolovinukao sto vec rekoh,u Lucernu sam,radim u jednoj Albanskoj porodici sa Kosova…u Srbijj sam prilicno situirana,velika lepa pomalo luksuzna dvospratna kuca u centru grada,nov pezo skoro kupljen,lepa plata,muz radi,sinovi na fskultetu…ali sam htela da zaradim jos novca i ovde sam videla priliku…3 meseca rada i ne moram podizati kredit da sredim jos jedan stan za mladjeg sina!Ali ovde je doslo do neprihvatanja…zadovoljni su mojim radom ali nema hemije,nema emocija..Mog konfora i mojih navika sam se unapred odrekla i pustila sebe u pustolovinu sa hladnom nacijom poput Svajcaraca i Albanaca,ali nisu oni spremni za takvo nesto
Draga Marijana,
ovo su Velike Istine, koje nam darujete. Hvala!
Znam da od rane mladosti, pa do nekih 40-tih sam bila na Ti s komforom. Znam za sebe reći da sam bila Vjetar!
Moj je ‘brod’ uvijek bio otisnut daleko na pučinu bez sraha. Evo, jedan primjer, od prije par
godina, koji me uvijek nosi kad me obuzme strah, sjetim ga se, On je moj ‘As iz Rukava’.
Dakle, trebala sam preuzeti Voditeljsku palicu u jednom
Marketu. Šefica me je pozvala i rekla da mi želi tu dužnost povjeriti. Imala sam dan za donijeti odluku. Strah me je veliki obuzeo. Ona me je uvjeravala da ja to mogu itd, itd. No’ to meni njeno uvjeravanje nije ništa pomoglo.
U noći dok sam razmišljala vodila me jedna ‘Nit’, koja mi je
govorila: ‘ Marija, ako ne prihvatiš nikad nećeš saznati da li si bila sposobna za to, ostat će ti samo jednog dana Žaljenje ili Divljenje.
Naravno, ostalo mi je Divljenje i Radost da sam izišla iz svog komfora i upustila se u sve to. Ponosna danas na sebe.
No, sad kad sam mislila da je dosta pustolovina i brod svezala
u sigurnu luku…
‘More’ me poziva na ponovnu pustolovinu, a ja nisam ona ‘stara’…malko umorna…
No, imam svog ‘Asa u rukavu’!
Predivno Iskustvo, koje je rezultat mog riskiranja.
Idem ponovo ‘Zaploviti’ u Novo.
Ovo je sad zaista ‘lagano’ odumiranje i kopnjenje…ma’ nije ovo ‘stanje’ za mene…
L.P.
Divim se svakom tom novom postu i uvijek sve tako lijepo objasnis. U ovom sam se posebno pronasla.
Uvijek sam ocekivala zeleno svijetlo od drugih ako bih nesto novo pokusala da uradim,i uglavnom nisam imala podrsku,pa sam tako nesigurna u sebe,odustajala od svake svoje ideje.
Sve do prosle godine,kada sam sama sa sobom rascistila sta zelim ,a to je da ne zavisim vise od nikoga. Htjela sam da zaradjujem sama,a da budem sama svoj sef.
Razmisljala sam sta bih mogla da radim,i odlucim da prodam svoju staru odjecu i obucu,koja je bila ocuvana i kao nova,ali kao i svaka zena,toliko toga nakupimo u ormaru i samo kupi prasinu.
Sama sam sebi rekla :” Ne gubim nista,ne kosta me nista,ako neko kupi nesto,dobro,ako ne,ostace odjeca i dalje u ormaru.”
Tako je krenulo jedno za drugim. Baveci se prodajom polovne robe,pocela sam da vise obracam paznju na ljude koji se time bave,pa sam se raspitivala kako nabavljaju robu. Tu sam dosla do zida. Za nabavku robe,trebao mi je auto,vise novca,prostor veci… i tako tragajuci za odjecom,dosla sam do sminke.
Sada prodajem sminku,zaradjujem jako lijepo za sad,i sto je najbitnije,nezavisna sam i zadovoljna sam.
A ,ko zna koji ce mi korak sledeci biti!?
Veliki pozdrav draga Marijana i veliko hvala sto nesebicno djelis svo svoje bogastvo koje nosis u sebi sa nama! <3
Zdravo Marijana,sve si lepo rekla sta trebamo i kako sve to da uradimo.Samo sto ja jos nisam sebe pronasla u poslu koji bi zelela iz ljubavi da radim.I ne znam kako i na koji nacin to da uradim,da shvatim cime bi volela da se bavim.Zona komfora kod mene postoji donekle.Trudim se da izadjem iz njega jos vise.Da guram sebe napred.
P.S.Mnogo mi znaci sto sam te nasla na fejsu i sto imas youtube svoj kanal.Svidja mi se kakvo na smireni nacin sve objasnjavas,svidja mi se tvoja boja glasa,bas si prijatna da te ljudi slusaju i gledaju.Veliki pozdrav od mene 🙂 :* .
Iz zone komfora sam odlucila izaci pre dve godine, kada sam svoj zivot i zdravlje resila da uzmem u svoje ruke jer je to moje.Imala sam problema i sa srcem i sa stitnom zlezdom i to je trajalo 8godina,usla je radiestezija u moj zivot i sa 52 g zavrsavam obuku za radiestezistu nikad nije kasno.Samim tim otvorila su se vrata saznanjima i na moj put se pojavljuju osobe kao i vi draga Marijana koje me uce i olaksavaju moj zivotni put!
Draga mojaaa!!S nestrpljenjem cekam svaku vasu pricu!Bas ste prekrasna osoba, vasi tekstovi inspiriraju, i nekako se bolje osjecam nakon procitanog!Puno hvala na tome!!Velika pusaa!!
Nije jednostavno ali znam da je moguće.Već dvije godine živim u podstanarstvu sa dvije kćeri i svaki put kad se pitam da li je ta odluka bila ispravna, odgovor je uvijek -DA.:))A zona komfora je ostala sama u velikom stanu.))
draga moja divna Marijana, članak je predivan. Hvala ti što sa nama dijeliš svoja iskustva jer zapravo je istina da ono što vidimo kao krajnji rezultat kod ljudi koji su uspjeli promijeniti svoje živote, ne možemo u glavi pojmiti da su i oni pokušavali puno puno puta i imali puno izazova koji ih nisu obeshrabrili na putu do željenog cilja. Ja sam upravo danas objavila na Facebooku svoju besplatnu radionicu Postaješ ono o čemu razmišljaš (Maja Prović) i jako sam ponosna i sretna da mogu potaknuti ljude da rade na sebi jer čineći sebi dobro čine dobro i ljudima oko sebe. Ovo je moj izlazak iz zone komfora i moja prva samostalna radionica u Zagrebu. Želim ti divan dan i bravo za tebe i dragog za izlazak iz zone komfora, inače mi te ne bi gledali i uživali u tvojim mudrim i praktičnim savjetima. hvala ti!
Lijepo napisano.Strah je najveći neprijatelj.
Draga Marijana, otkrila sam te nedavno i ovaj tvoj tekst je zlatan i smirujući kao svaki tvoj tekst ili video.
Ja sam večeras slučajno naletela na njega baš u vreme kada sam se sa sobom dogovorila da izađem iz zone komfora, odnosno pasivnog i besmislenog života koji sam od nekog momenta krenula da vodim… i da za početak krenem da koristim neke svoje talente koje mi je Bog dao i stvaram, a pre svega cilj mi je usrećiti ljude koje volim i biti osoba za primer generalno a ne kukumavko. 😀
Kao da tek sada spoznajem sebe i gde mi je mesto. Kada to osetiš shvatiš da je život dragocen. Zato se nadam da počinjem da ga živim…
Draga Marijana ,naletela sam na tvoj tekst tj bog mi je namestio da te pronađem jer tvoji tekstovi ulivaju snagu čoveku ,Pored svh svojih obaveza dece ,posla ,kuće ja ne mogu sada zaspati a da ne pročitam neku od priči iako se možda varaćam na iste.Hvala ti što postojiš jer daješ najlepši primer koji se u životu može nekom dati ili pokloniti!
Draga marijana hvala bogu sto sam pronasla tebe i tvoju stranicu otkad citam tvoje clanke i otkad poduzela puno stvari pocelo se polako al polako sve mjenjat trudiim se puno i citam puno puta iste clanke i dosta mi pomaze hvala ti draga moja punoooo ti si moj spas
Draga Marijana ja sam prije, malo vise od godinu dana izasla bas iz neke zone komfora ili bolje receno za koju sam mislila da je komfor.Nesto sto sam odgađala puno godina.I tek sad vidim koliko sam pogrijesila odgađajuci tako dugo. Tesko je donijeti neke velike odluke i prekretnice u zivotu. Nije nimalo lako, ali ne odustajati je najbitnije. Hvala na tekstu super je.
Tekst je vrlo motivirajuci…Hvala i na njemu. Izlazak iz zone komfora je bas to sta trebam…malo hrabrosti i odvaznosti…
Hvala ti, Marijana
Ja sam celog svog zivota u zoni van konfora, inace puno reskiram i ne plasim se toga, odakle crpim tu snagu , zaista stvarno ne znam, ali prosto sam takva, moj problem je sto sam nesigurna po pitanju izgleda, jer sam stalno bila kritikovana od stane roditelja, da trebam biti kao manekenka, i to me puno koci u emotivnom smislu, inace Marijana, tekst je odlican i poucan, za sve koji imaju tremu od neceg novog……Ja bih im preporucila, da ne razmisljaju o tome kako ce biti, sta bude bice, a bice ok, jer dok ne probas, nista ne mozete ni ocekivati, hrabro se prepustite i pocnite, pa sta vam Bog da, a ako verujete, i dace….pozzz svima , a nariciti tebi Marijana, kiss
Draga Marijana! Evo samo bi podijelila sa vama svoj primjer trenutne unutarnje borbe sa samom sobom, a u pravo se radi o izlasku iz komfort zone i posvecivanje ostvarivanju svoje zivotne svrhe… Radim posao koji me ne ispunjava i zadnjih godina bjezim od osvjescivanja svoje svrhe a sada od realizacije iste. Kao rezultat mog odupiranja moje tijelo mi pokazuje na nacin da se vrlo cesto razbolim i govori pokreni se pokreni se…Unutarnji otpori su jaki ali unatoc tome imam cilj i kada padnem ponovno se dignem (ma koliko to bude tesko u danom trenutku). Ono sto sam shvatila je da uvijek imam izbor mogu biti zdrava i ostvariti svoju svrhu unatoc otporima ili mogu biti bolesna, nezadovoljna i neispunjena i zaliti za neostvarenim..zapravo uvijek imamo izbor i na nama je koji cemo put odabrati..hvala na ovom tekstu jer je upravo on jedan od znakova na putu za daljnji rad na sebi i poticaj dusi za ostvarenje zivotne svrhe!
Hvala draga Dragana 🙂
Kada sam izašla iz svoje zone komfora naučila sam šta su emocije i koliko su one važne u našem životu. Shvatila sam šta sve mogu, koliko vredim, šta umem. Upisala sam se na časove plesa i opet probudila onaj davno skriveni talenat. Nisam znala da sam još uvek tako dobra 🙂 Upisala sam kurs jednog stranog jezika. Iako mi jezici nikad nisu dobro išli, verovala sam da se sve može naučiti, pa se tako ispostavilo da sam jedna od boljih na tom kursu. Našla sam posao, a zatim još jedan, koji su honorarni i koje mogu uklopiti u svoje fakultetske obaveze. Više čitam, stvaram vreme koje trošim kvalitetno. I neću se zaustaviti na ovome. Draga Marijana, hvala ti, jer su mi tvoji tekstovi, kao i razne knjige pomogle da danas budem ono što jesam.
Hvala draga Jovana, i budi ono tko uistinu jesi, čista Ljubav <3
Draga moja, slazem se sa svim u tekstu, jer sam izasla iz zone konfora kad sam pokrenula posao. Od tada ne znam vise sto je dosada. Stalno nesto novo izmisljam i kako pise tek sad sam upoznala sebe i svoje mogucnosti, jer radim stvari koje nisam niti znala da znam. Otkrila sam da sam kreativna i da imam smisao za marketing. Posto sve sama radim od berbe do proizvodnje i prodaje to je jako vazno. Radim sirupe od voca i bilja koji povoljno ljudima djeluju na zdravlje. Volim svoj posao i vjerujem da je on moja zivotna svrha. Napredujem polako, ali sigurno u skladu sa mogucnostima.
Niti ja ne volim kamere niti javne nastupe.
Puno pozdrava od Zrinke.
Draga Zrinka, divan posao, radiš sve od početka do kraja, stalno si u kontaktu s prirodom i ono što radiš pomaže ljudskom zdravlju. To je za svaku pohvalu 🙂 Veliki pozdrav tebi i vjerujem da ću jednog dana kušati te zdrave napitke 🙂
Predivan tekst, jako mi to pomaže. Gledam vas na videima draga Marijana, divna ste osoba i pomažete mi puno Hvala od srca. Poslušati ću vaše savjete i pročitati ove tekstove više puta dok mi ne postane rutina. Hvala,hvala, hvala.
Hvala puno draga Štefice. Veliki pozdrav 🙂
Draga Marijana, jednostavno DIVNI STE. Gdje ste bili prije u mom zivotu. Ja sam danas, ruku na srce, drugacija osoba, zahvaljujuci nizu okolnosti i situacija kroz koje sam prosla, i zbog toga sam mnogo jaka osoba postala. Ali mi je drago sto postojite, zbog mnogih druhih zena kojima je itekako, potrebna edukacija iz samopuzdanja. S toga Vas preporucujem, kad god sam u prilici. Puno pozdrava iz Tuzle. I dalje cu pratiti Vase objave.
Draga Jaco, hvala što si ovdje i što od srca preporučuješ Moj Životni Dizajn. Veliki pozdrav tebi i Tuzli, nadam se da se jednog dana vidimo u tvom gradu 🙂
Eh kako mi ovaj tekst trebe i to da čitam svaki dan ne bih li se usudila na neke stvari..Hvala puno za ove savjete!!
Molim draga Fatima i hvala tebi što si ovdje 🙂
Draga Marijana, hvala Vam sto pisete, sto nam pomazete.
Zao mi je sto ranije nisam znala za Vas i Vas rad. Sve se dogadja sa razlogom. Nije slucajno sto sam bas danas ovaj tekst procitala.Pocinjem da izlazim iz moje zone komfora..Radujem se svakom novom tekstu…
Srdacno, Maja
Draga Majo, dobro nam došla 🙂 Polako i sigurno iskorači iz zone komfora, i uživaj u velikim i divnim promjenama koje te očekuju. Veliki pozdrav tebi i hvala na komentaru 🙂
Upravo sam bila veoma neodlučna, izašla sam iz svog komfora i donijela odluku. Hvala Marijana i lijep pozdrav!
Bravo draga Enza, veliki pozdrav 🙂
Nazalost, sve je tacno. Zona komfora nas zarobi, nikako da izadjemo iz toga zacaranog kruga i nista ne postignemo u zivotu. Hvala ti sto nas motivises.
Uvijek je pravo vrijeme za izlazak iz zone komfora. Hvala draga Suzana 🙂
Marijana, prekrasan i motivirajući tekst, zapravo mnogo nas se začauri negdje i čeka da se dogodi čudo, ako se sami ne trgnemo i dalje ćemo tapkati na istom mjestu, ovaj teks je došao u pravom trenutku za mene već duže vrijeme razmišljam o odlasku van da radim, mislim da mogu mnogo više napraviti negdje gdje cijene rad i trud, nakon ovog teksta samo sam dobila još bolji i jači vjetar u leđa, hvala još jednom na ovakvim motivirajućim tekstovima
Draga Arijana, Ti vrijediš i budi tamo gdje si cijenjena, Ti i tvoj rad. Želim Ti puno uspjeha i da ostvariš ono što želiš, jer zaslužuješ sve najbolje. Hvala Ti 🙂
Izašla sam iz svoje zone komfora, postigla dosta, ali mislim da treba još mnogo da radim na sebi. Hvala na poučnim tekstovima!
Draga Svetlana, dokle god smo živi trebamo raditi na sebi, jer svaki dan je novi dan i prilika za rast. Hvala Ti 🙂
Hvala od srca na divnim riječima. Rado bježim iz zone konfora i ne bojim se izazova.
Draga Marijana iz dana uu dan trudim se izači iz svoga komfora. Taman se pokrenem i onda me sruši neka sitnica i zatvori ponovno u strahove a moji največi su strahovi ti zdravstveni,ali ipak se borim…Hvala za veliku inspiraciju koju nam svima daješ a tako i podršku..Želim ti svako dobro u životu i budi uvijek uz nas ko i do sada!!! <3 😉
Draga Marijana, ja sam napustila zonu komfora kada sa odlučila da javno čitam svoju poeziju.Prvi put sam se oduzela od straha, brinula sam da ću zamuckivati, onesvestiti se ili šta slično. Kada sam počela sa kazivanjam, sve je išlo lagano kao disanje. Od tada sam svaki puta sve slobodnija. Polako gradim svoje samopouzdanje, gradim sebe ili bolje rečeno, prihvatam sebe. U tom procesu samospoznaje, pomoglo mi je to što sam shvatila da niko nije savršen, svako ima neki strah ali ume sa njim da se izbori.Hvala ti mnogo na divnim savetima!
Draga Dina, što se više izbacujemo iz zone komfora, to više rastemo. Samo vježbom bivamo bolji. Čestitam na knjizi i nadam se da slijedi nova. Hvala Ti 🙂
DragaMarijana,sta je sa lenjoscu?
Kako se definise,sta stoji iza nje,kada vodi u totalnu blokadu?
Hvala 🙂
Ja sam jos uvek u zoni konfora, svesna sam toga,nekad mi se cini kao da je zatvor, jos uvek mi je tesko izaci iz nje,jer su strahovi mnogo jaci,pa mi je lakse biti u njemu ali je to prividno,nekako uvek nedostaje hrabrosti,ovaj tekst je dosao u pravo vreme, pokusacu napraviti prvi korak jer imam motivacije,hvala vam od srca
Draga Marijana,
Vrtim se već duže vreme usvojim krugovima i vidim da stagniram.Svesna sam već dugo da tako lagano umirem.
Znam i šta je potrebno da uradim, ali su se otpori različitih vrsta umnožoli progresivno, što je i očekivano jer izostaje moja akcija.
Večeras sam uz tvoj tekst sve stavila na papir i za sutra napravila skicu drugačijeg pristupa jednoj situaciji koja jako može da probudi moj ego, a to, znam, nije dobro za mene zbog impulsivnosti i kasnijeg osećanja krivice.
Čak sam i odredila nekoliko aspekata situacije koje ću pratiti kroz moje ponašanje i emocije, pa da vidim kako će ići.
U svakom slučaju,iako te već neko vreme pratim na you tubu, ovo je prvi put da pravim strategiju, a to znači da sam oduvala jedan otpor.
Znam da će biti dobro jer se već tako sada osećam.
Hvala ti.
Draga Marijana kada sam se razbolela ove godine i saznala da imam multipla sklerozu koja se ispoljavala na moj hod sa desnom nogom ljudi su mislili da sam dozivela saobracajnu nesrecu. Jedno vrwme prosto mi je bilo dobro kuci gde me niko ne vidi i onda sam jedan dan samo odlucila zasto ja sebe da lisavam bilo cega zbog toga sta ce drugi pomoci ali sam posle izasla nasmejana na ulicu i ko god bi me pogledao ja bi se samo nasmejala jer ja sam jaca od avoje bolesti a drugima ne moram objasnjavat sta mi je. Hvala na divnom tekstu.
Draga Marijana,
Ovaj tekst me je oduševio i veoma me motivisao. Trudim se izaći iz svoje zone komfora a kada to i učinim uspostavim bolju komunikaciju sa drugim ljudima i osećam se srećno i ispunjeno. Veoma mi se sviđa ovaj tekst i jako je koristan. Veliki pozdrav. ❤❤❤
Zdravo draga, svideo mi se tvoj tekst <3. Deluje motivaciono i verujem mnogim ljudima kao lampica za postaviti pitanje sebi "Jesam li se zaglavio/gaglavila u zoni komfora".Pronašla sam se u texu i želim podeliti svoje nedavno iskustvo. Studiram psihologiju i ostala su mi dva ispita do kraja, medjutim pojavila mi se sumnja "Da li sam Ja dovoljno dobra, adekvatna da bih se bavim ovim zanimanjem", s obzirom da sam shvatila da imam strahove, nesigurnosti i sl. Rešila sam da krenem na psihoterapiju, krenula svakodnevno da radim na sebi, upoznajem sebe iz dana u dan i zahvalna sam sebi na tome. osvestila sam taj iracionalni strah od neuspeha i preuzimanja odgovornosti. Mogu se pohvaliti da sam u međuvremenu dala jedan ispit, ostao je još jedan korak do mog cilja. Veliki pozdrav!
DRAGA MARIJANA! ŽELIM VAM ZAHVALITI NA VAŠIM LIJEPIM PORUKAMA KOJE PRIMAM…OVAJ ME VAŠ TEKST PONUKAO DA VAM SE OBRATIM.PREPOZNAH SEBE U ZONI KOMFORA IZ KOJE ME STRAH IZAĆI IAKO IMAM DOSTA GODINA I SVAKODNEVNO ČITAM TEKSTOVE U KOJIMA PREPOZNAJEM ISTINU KOJE SAM BILA NESVJESNA DUGO,DUGO-JOŠ ME STRAH OD NEKIH MOJIH IDEJA,RAZMIŠLJANJA.NE NALAZIM SNAGU O KOJOJ JE RIJEČ U OVOM TEKSTU.MOŽDA SAM JOŠ NEZRELA,UPLAŠENA “DJEVOJČICA” U OVIM MOJIM POZNIM GODINAMA.ALI USPRKOS TOME ŠALJEM VAM LJUBAV!
Draga Marijana,
Hvala za ovaj tekst, lepo je sve objašnjeno, susrećemo se svi sa tim. Ne bih detaljisala, svako se bori na svoj način sa svojim unutrašnjim ograničenjima, bitno je pobediti na kraju i uspeti.
Puno pozdrava,
Dragana ❤
Draga Marijana hvala puno, predivan tekst, bas mi je ovo trebalo da procitam i sve sto je vezano za izlazak iz zone komfora.Hvala hvala hvala
Draga Marijana,
Tekstovi, nacin razmisljanja, savjeti su vise nego izvrsni! Toliko motivorajuci i inspirativni da te poticu da svaki dan radis na sebi. A ja to osobno mnogo trebam, jer sam samu sebe zanemarila, pogotovo u duhovnom smislu. Ne rastem, osjecam da stagniram…no otkad sam otkrila tvoje motivirajuce price, pokrenula sam se. A sto se tice zone komfora, s tim se borim I mnogo uaojesno. Nelagodu stvaram ugodom, na kraju dana budem sretna her sam to uradila, ispunila iako u pocetku sam titrala of nervoze. Veliko hvala 🙂 svako ti dobro zelim
Ružica
Draga Marijana,
da sam samo imala ovaj tekst pre tri godine, mnogo bi mi bilo lakše. Tada sam imala prvi javni nastup, čitala sam poeziju i to svoju na pesničkoj večeri. Toliko sam se premišljala i lomila i htela čak i da odustanem. Zahvaljujući svojim prijateljima koji su bili u publici, prelomila sam i izašla na scenu. I najsmešnije od svega, osećala sam se divno! I tako svaki put dok je trajalo. Trebalo je odavno to da uradim. Samo još da poradim na glasu jer sam mnogo tiha, to nisam uspela da prevaziđem još.
Divan tekst i hvala ti što deliš svoja iskustva sa nama!
Pozdrav
Draga Marijana,
Mislim da te je sam Bog poslao u moj zivot.. Zaista i od srca hvala sto se trudis, to nekako vraca vjeru u ljude.
Sa tobom ce biti lakse izaci iz zone konfora sto mi tek predstoji.
Srdačan pozdrav
Jao draga moja. Kad ja nesto zelim i krenem napred uvek me neko zakoci jer mi kazu da to nije za mene da to neradim sad itd.. Plasim se da ako preduzmem nesto i uradim kako zelim povredicu nekog oko sebe. Vise neznam sta da radim
Draga Marijana,lijep i poučan tekst za kraj vikenda i uopšte za neki novi start i buđenje i traženje vjere u sebe i svoje snage.Mnogo mi znaci podrska mojih dugogodišnjih prijateljica,a evo i ti si postala jedna od njih.Sve najbolje.pozdravi
Hvala Vam Marijana na ovom tekstu. Istina je da se bojimo otici u polje nepoznatog zbog svojih strahova, iako nam mozda to polje u buducnosti nudi perspektivu. Po prirodi sam hrabra, al me cesto sputavaju moji najmiliji, zbog kojih i odustajam , nazalost. Dajem prednost njima, a ne svojim zeljama….mozda je to i pogresno
Draga Marijana, ovaj tekst me je jako privukao i procitala sam ga u jednom dahu. Shvatila sam da moram da donesem jos mnogo vaznih odluka i tek napravim neke promene. Ja sam bila od onih koji izgube moc govora pri bilo kakvom javnom nastupu. Znala sam da ce mi to biti veliki problem u zivotu. Moj strah je zapravo bio da cu biti ismejana, kao i drugih sa ovim problemom, pretpostavljam. Tako sam se jednom prilikom iznenada nasla u poziciji da drzim prezentaciju (koju sam morala da improvizujem) i uspela da se nekako snadjem. Ohrabrena svojom snalazljivoscu sam podigla samopouzdanje i prestala da se plasim toga. Hvala ti!
Draga Marijana,drage moje,zaista pročitam svaki tvoj tekst-savjet-usmjerenje i učim, analiziram sebe.
Ko god rekao da je lako izaći iz zone komfora,iz svoje svakodnevnice, iz svoje sigurne zone,nije u pravu.Svi mi izlazimo i vraćamo se, osnaženi ili razočarani.Moj poziv, moj život u kojem vrlo često posmatram svoju “unutrašnjost” mi pomaže da neke strahove i neuspjehe prevaziđem.Hvala ti na svakoj riječi, svakom ohrabrenju i motivaciji da još više imamo viziju kako postići više.
Mir je nešto najvrednije.
Pozdrav draga.. Pravi članak u pravo vreme .Moj najveci problem u zivotu su moji strahovi a stvarno posedujem talenta i zelje da promenim svoj zivot..pocevsi od posla. Mislim da si mi dala dovoljno snage..volje i hrabrosti…i konacno mislim da ja to MOGU. Ako stvarno uspem,velikim delom zahvalnost dugujem tebi a onda cu ti o tome i pisati..Hvala ti do neba ❤❤❤
nastojim znaci iz svoje zone udobnosti , iako mi ne uspijeva uvijek..ali uvijek kad izađem na kraju se isplati ..
Marijana, hvala ti na podsjetniku taman u pravo vrijeme
Teško je samo prvih par puta,a poslije se pitaš zašto si uopće imala strah od nekih stvari. Dobiješ iskustvo,slobodu, pobjedu nad samim sobom….Hvala Marijana 🙂
Draga Marjana tekst je divan.. Kao i svaki koji sam do sada procitala. Ja sam uspjela izaci.. Odvažiti se i kreniti dalje.. Unatoč mnogim strahovima. Zbog svoje djece prekinula sam sam los zivot.. Jedan veoma los brak i svojoj djeci omogućila bolji zivot. Nije bilo lako otici iz kuce.. Naci stan.. Posao.. Krenuti ispočetka. Bez icega sa koferima u ruci i svojom djecom. Sada je proslo vec pet mjeseci,, mi smo pronašli svoj mir i svoju srecu. Moja djeca su bila moja hrabrost zbog njih sam pobijedila strah i vjerovala u sebe da cu uspjeti. Puno toga je loseg iza nas, ali mi se ne damo. Polako sebi stvaramo novi dom i sto je najvažnije sretni smo i zadovoljni.. Jako puno mi znace svi vas tekstovi.. Zivot gledam drugačijim ocima..a vi ste razlog tome.. Hvala na podršci i ljubavi koju nam pruzate..
Haha..pa ovo je divno.. ja sam jutros to rešila.. korak po korak..a onda ovtvorilla mail i stigla do ovog texta..a onda dok sam čitala, sinulo mi je nešto sto sam do prošle srede očajnički tražila..nasla sam iz prva..divno.. Hvala na motivaciju.. nastavi da nas inspiriše jer ti to jako dobro ide.. pozdrav is sunčanog Nisa..
U takvoj sam porodici odrasla i vadpitana da sam oduvek prihvatala izazove,zanimalo i danas je tako mnogo toga.Kroz svoj posao (a radim sa ljudima) sam izasla iz zone konfora i tu imam samopouzdanja,ali ono sto je moglo na mene da utice je privatan zivot,tako na pitanja drugih ljudi o svojoj porodici osecala sam nelagodnost.Svaki dan radim na sebi vezbam da ne shvatam nista licno da pogledam od koga je pitanje-komentar.
Hvala na divnim savetima,vetru u ledja
Ufffff,tako malo mi treba da pravazidjem strah i da nacinim taj prvi korak!
Samo mi treba okidac,a osecam da sam blizu realizacije svojih snova.Hvala na ovim recima i ohrabrenjima,to nam treba,nama zenama balkanskim.
Nadam se da cu pronaci svoj put i da cu biti ispunjena i sretna,jer to svako od nas zasluzuje
Draga moja Marijana upravo trebam izaći iz zone komfora a u meni je taj neki bespotrebni strah i upravo sada čitam tvoj članak o tome tako da HVALA TI puno,ohrabrila si me i idemoo smelo !
Draga Marijana,ovo su prave riječi u pravo vrijeme.Kao da znas sta mi treba.
Draga Marijana, hvala Ti 🙂 Drago mi je da Ti ove riječi znače.
Istina je da me zona komfora cesto sputava i svjesna sam da to nikako nije dobro. Ovaj clanak me potaknuo na razmisljanje i nadam se da cu nac tu snagu i hrabrost u sebi da si dopustim izaci iz te zone.
Hvala na tekstu 🙂
Draga Marijana,
Posto nista nine slucajno:) ovaj tekst je dosao u pravo vreme do mene.
Vec Sam resila da izadjem is zone konfora, a tvoj tekst me samo ucvrstio u tome. Nije nista kapitalno, Ali je izlazak u javnost, radi SE o pevanju:),
Dobar Sam horski pevac, a sad treba da nastupim sama, nije prvi put, Ali je u novom okruzenju. Vec SE dlanovi znoje, boli stomak, steze grlo …to je pred malom grupom ljudi za sada, samo vezbamo tacnije.
Prvu pesmu Sam dobfo otpevala, drugu,malo kasnije, ocajno I zaista Sam bila zahvalna sto mi see to dogodilo, jer nije nista strasno.
I dalje imam iste “simptome” Ali guram dalje.
Jav8cu ti kad see Slobodan straha I treme.
Hvala ti na svemu.
Ljubim te Jasmina
Prije 15 godina nisam znala za izarz “Zona komfora”, atada mi dođe u ruke kniga “Odbijte me to volim” koja mi je promijenila život…. prvo sam mislila da mi je promjenjen život u poslovnom smislu , a sada dobro znam da mi je promijenila život i na privatnom planu….. zahvaljujući nekim zaključcima iz te knjige,pitah jednu ženu za neke edukacije….. i vola, nađoh na posao koji VOLIM i kada radim osjećam se odlično, bez obzira što iziskuje mnogo energije i truda i edukacija, dugo sam razmišljala da nastavim školovanje, prvi put kada sam reklla svom suprugu, rekao mi je da trebam brinuti o djeci i nihovom školovanju.. i tako nakon godins i godina njegovog odbijanja i mog istraživanja kako nastaviti školovanje, imala sam nekih problema na poslu zbog zvanja (manjka ECC bodova) , odlučim suprugu reći da moj bivši fakultet u Beogradu nudi izvrsno rješenje. I tako krenem nakon 27 godina u Beograd , svaki vikend, petak, subota…. pored posla, muža, djece, … predavanja, vježbe, učenje, jedina studentkinja iz druge države….. i tako ja završim, diplomiram desetkom, postanem Master struke…… i sada, postoji mogućnost da postanem asistent ne jednom fakultetu i treba mi još obrazovanja….. nadam se da ću i to uspješno završiti.
bitno je znati da izaći iz Zone komfora ne mora biti neki dramatičan događaj, to mogu biti male stvari… npr. Svi smo turisti i volimo putovati… svaki put je lijepo ići na ista mjesta i sitim putem… kada promijeniš trasu puta i ideš nekim drugim, tebi nepoznatim putem i to je izlazak iz zone komfora, pa čak i kada promijeniš svog frizera…. hvala za lijepo objašnjenje zašto trebamo izaći iz zone komfora….:)
Zdravo,draga Marijana,
Razumela sam šta je zona komfora,zapravo to pasivno i učaureno,zaštićeno stanje u kojem se nalazimo,sa svojim navikama i ponašanjem.Isto tako znam šta je i strpljenje,poverenje u život.
Da,slažem se,da ništa ne može samo od sebe,.kada preuzmemo korake više nismo u zoni komfora.Pokušaji,iznova,iznova,tera nas da budemo drugačiji.Korak,po korak,postajemo drugo ja,samo aktivno ja.Beskrajno hvala na člancima.Pozdrav
Draga Marijana, hvala ti što nam pomažeš da rastemo i da spoznamo svoju životnu svrhu i da s lakoćom nosimo životne situacije. Ja već 7 mjeseci njegujem majku koja se razboljela i ne može iz kreveta. U početku mi se sve činilo bezizlazno, ali prihvaćanjem situacije sve je puno lakše iako se ponekad osjećam zatočenom u zoni kmfora. Nastojim biti vesela i urediti se i nasmijati se i tako odmaknuti od mamine bolesti…
Hvala ti..
Draga Ana, sigurno Ti nije nimalo lako, ali svojim primjerom pokazuješ što to znači biti prava kći. Prihvaćanjem situacije, humorom i vjerom u bolje sutra bit će Ti puno lakše. Hvala na komentaru i nađi vremena za sebe, koliko toliko 🙂
Hvala draga Marijana što si mi odgovorila….nije mi lako, ali u svemu što radim pokušavam naći ljubav…
Volim tvoju radost…
Draga Marijana,
Mail je stigao u pravom trenutku.Pokušavam da izađem iz svoje zone komfora i da prestanem traziti odobrenje od drugih ljudi za stvari koje zelim uraditi.Imam osjecaj da samu sebe sabotiram sa tim strahom.Bice tesko,ali znam da cu uspjeti.Hvala ti na tekstu.
Draga Marijana,
kada je u pitanju izlazak iz zone komfora, čini mi se da sam tu zamalo pa pravi majstor.
Prva stvar koja mi je tu pomogla jeste činjenica da me nije briga za tuđe mišljenje o mom životu. E sad, to se odnosi na ove životne odluke (udata, nisam udata, imam, nemam djece, ostavila momka u 30….) – nije mi stalo da odluke budu u skladu sa društevno prihvatljivim ponašanjem.
Drugo, sve preispitujem. Za mene ništa nije samo dato – mora mi biti jasno zašto je tako, kakva je logika, šta je suština (bilo da se radi o vjeri, o meditaciji, o mišljenju ovog ili onog). To mi je pomoglo da ne radi određene stvari da bih radila, nego da ih radim jer ih razumijem i jer me istinski čini sretnom.
Treće, bude me sramota da budem kukavica. Uvijek se upitam: “zar će tebi taj strah biti kočnica da pokušaš, da nešto ne radiš mestralno i da jedostavno uživaš u životu (jedan je – sad i tu)? Toliki ljudi rade to nešto… e, pa možeš i ti, pa taman umrla od straha i nelagode! :)” Recimo, imala sam tremu od javnog nastupa, možda neke sitne nelagode oko komunikacije u nepoznatom društvu. Tako da sam se latila mirkofona i pjevala na karaokama poslovnih žurki, bila asistent na fakultetu, radila B2B prodaju, stalno sam na nekim kursevima i grupnim treninzima. Svakako, u početku je glas drhtao, tresla sam se kao prut, nije to sve izgledalo sjajno u početku, ali zato sam kasnije postala maestralna u objašnjavanju stvari (bar sam dobila takav feedback od studenata).
Mislim da svako od nas ovo sve može, samo je pitanje da li ti je dovoljno žao da to nešto propustiš. Ako jeste, stinućeš petlju, izaći iz zone komfora i biti maestralna. Ako nije, vjerovatno se nećeš dati određenoj temi.
Toliko od mene 🙂
Draga Marijana, kao i do sada odusevila se ovim tekstom .Tacno si mi opisala kako da se izborim sa svojim strahom i pobedim sebe. Ucinicu to jos danas, a kada ga prebrodim podelicu sa vama.Hvala od srca svako dobro vam zelim .
Draga Jelena, prošlo je nekoliko dana otkada si napisala svoj komentar i iskreno se nadam da si uspjela prebroditi određeni strah. Samo hrabro draga Jelena 🙂
Draga Marijana,
Hvala Ti na ovom tekstu, puno mi je pomogao da pomalo otvaram oči i lagano, korak po korak krenem iz “zone komfornosti”.
Đurđica
Moram priznati da nije lako. Činim sve da postane jednostavno. Sigurna sam da ću uspješno izaći iz svoje trenutne zone sigurnosti.
Hvala ❤
Slažem se. Čovek uči dok je živ. Na žalost, u bedi i sirotinji je malo otežan taj napredak i rast bez sredstava za ostvarivanje bilo kakvog cilja, kada živiš u nenormalnim uslovima. No, u okviru svojih mogućnosti radiš najbolje što možeš i nadaš se boljem.
U svakom slučaju, dosta lep i poučan tekst.
Hvala i pozdrav.
Slađana
<3
Davno sam izašla iz svoje zone komfora, udaljila se od negativnih ljudi i postigla mnogo! Hvala na divnom tekstu@
Draga Marijina, svaki tvoj tekst dode u pravom trenutku kao melem na ranu. Puno je tu iskrene suosjecajnosti, podrske i poticaja da izademo iz zone komfora i poradimo na svome rastu i ostvarenju kao osobe. Hvala ti na tome.